Jeste li se ikad zapitali zašto uvijek završavate s osobama koje su emocionalno nedostupne, nedostižne ili neobjašnjivo hladne? 

Ako se nalazite među onima koji uvijek iznova biraju partnere koji su emocionalno ili fizički nedostupni, niste jedini. Mnogi se pitaju zašto ih privlače upravo oni koji izbjegavaju bliskost, kao da postoji neka nevidljiva sila koja uvijek vuče prema istoj vrsti odnosa. Neki čak u frustraciji pomisle da jednostavno nemaju sreće u ljubavi i da se moraju pomirit s time, no ovdje se zapravo radi o fenomenu koji ima duboke korijene u našoj podsvijesti, djetinjstvu i stilovima privrženosti koje smo usvojili. 

Svjesnost o ovim obrascima i razumijevanje razloga koji stoje iza vlastitih izbora može biti prvi korak prema promjeni. Stoga smo u nastavku izdvojili nekoliko razloga zašto uvijek biramo emocionalno nedostupne partnere.

Privlači vas ono što poznajete

Naš mozak često gravitiramo prema poznatom, čak i kad ono što poznajemo nije nužno zdravo za nas. Ako ste odrasli s roditeljima ili skrbnicima koji su bili emocionalno distancirani, to može postati vaš nesvjesni predložak za ljubavne odnose. Takvi obrasci, iako ponekad neugodni, stvaraju osjećaj “domaćeg”, poznatog prostora. Podsvijest može vući prema partneru koji sliči na prošla iskustva, čime pokušava potvrditi ono što misli da je “normalno”.

Nesigurnost i sumnja u vlastitu vrijednost

Ako imate osjećaj da niste dovoljno dobri ili da ne zaslužujete ljubav, možete se osjećati nelagodno kad naiđete na sigurnog i emocionalno dostupnog partnera. Nesvjesno, možete odbaciti tu osobu jer ne pristaje uz vaše unutarnje uvjerenje. Misli koje se često javljaju u ovoj dinamici su one poput – “Zašto me želi? Na kraju će shvatiti da nisam dovoljno dobra.” Takav stav, nažalost, može voditi do toga da sami sabotirate odnos koji ima potencijala i koji bi inače mogao biti zdrav.

Suprotnosti se privlače

Ponekad nas kod emocionalno distanciranih partnera privlače upravo kvalitete koje mi sami želimo posjedovati. Osobe s anksioznim stilom privrženosti često traže mirnoću i stabilnost, a kad naiđu na partnera s izbjegavajućim stilom, to može djelovati poput magnetske privlačnosti. U početku, onaj mir koji projicira izbjegavajući partner može izgledati poput onoga što želite integrirati u vlastiti život.

Potreba za iscjeljenjem partnera

Postoji još jedan, češće nesvjestan, razlog zašto vas privlače emocionalno zatvoreni partneri – osjećate njihovo “unutarnje dijete” koje je ranjeno. S ovim nagonom često želite pomoći partneru da otvori svoja vrata i izliječi svoje traume. Ipak, to često dovodi do iscrpljujućeg odnosa u kojem jedna strana konstantno pokušava “spasiti” drugu.

Podsvjesni pokušaj iscjeljenja vlastitih rana

Ponekad biramo emocionalno distancirane partnere jer podsvjesno pokušavamo iscijeliti svoje vlastite rane iz prošlosti. Takav odnos može postati prilika za ponovno proživljavanje, ali i potencijalno iscjeljenje emocionalnih iskustava koja su nas formirala u djetinjstvu. Nažalost, takvi pokušaji iscjeljenja rijetko završavaju uspješno jer se ponavljanje prošlih obrazaca često odvija bez svjesnog promišljanja.

Adrenalinska privlačnost

Emocionalno distancirani partneri često u odnos unose određenu dozu nesigurnosti i nepredvidljivosti, što može pobuditi adrenalin i uzbuđenje. Taj osjećaj povišene napetosti i intenziteta ponekad može djelovati privlačno, jer nas podsjeća na uzbuđenje koje tražimo u novim iskustvima. Međutim, takva privlačnost često zamjenjuje osjećaj sigurnosti i stabilnosti.

Strah od intimnosti

Ponekad biramo emocionalno distancirane osobe jer se, duboko u sebi, bojimo stvarne bliskosti. Birajući nekoga tko se distancira, izbjegavamo istinsku ranjivost i smanjujemo rizik od toga da ćemo se potpuno otvoriti i biti povrijeđeni. Paradoksalno, iako čeznemo za bliskošću, biramo partnere s kojima je ona manje vjerojatna, čime izbjegavamo suočavanje s vlastitim strahovima.

Idealizacija i iluzija

Nedostupni partneri često nam se čine privlačnima jer ih idealiziramo. Kad se osoba povuče ili ostane emocionalno rezervirana, možemo početi fantazirati o tome tko bi ta osoba mogla biti ili koliko bi nas mogla usrećiti – kad bi se samo “otvorila”. Umjesto da je vidimo u realnom svjetlu, razvijamo idealiziranu verziju koja je često daleko od stvarnosti.

Potreba za dokazivanjem vlastite vrijednosti

Ako osjećamo da nismo dovoljno vrijedni ljubavi, često ćemo težiti odnosima u kojima se moramo boriti za partnerovu pažnju. U takvom odnosu postoji stalni osjećaj da moramo dokazati svoju vrijednost i “zaslužiti” ljubav. Ovaj ciklus može postati emocionalno iscrpljujući, ali ga je teško prekinuti jer se na neki način osjeća poznato i zadovoljava potrebu za odobravanjem.

Utjecaj društvenih očekivanja

Kroz filmove, serije i knjige često smo izloženi priči o “osvajanju” hladnog, distanciranog partnera. Kultura romantičnih narativa može nas naučiti da “istinska ljubav” pobjeđuje sve prepreke, što nas ponekad navodi na vjerovanje da je izgradnja odnosa s emocionalno nedostupnom osobom poseban izazov vrijedan truda.

Strah od promjene

Možda najjednostavniji, ali i najmoćniji razlog – navikli smo na ove obrasce. Upoznati smo s time kako se odnos razvija kada smo s distanciranim partnerom pa nam se čak i njegova bolna predvidljivost može činiti sigurnijom od rizika koje donosi promjena.