Izložba “Zagrebački velesajam – Propaganda i publicitet 1956. – 1970.” u HDD galeriji u Zagrebu možda je nekima “samo” retro pogled na prošlost, no zapravo se radi uzbudljivoj priči o tome kako je Zagreb postao centar svijeta. Riječ je o razdoblju kada se na tom sajmištu susretala hladnoratovska Amerika i Sovjetski Savez, i to ne s tenkovima, već sa sladoledom i parnim kotlovima.
Kroz ovu izložbu, koja se otvara 17. rujna, imat ćete priliku vidjeti kako su se propaganda i publicitet pretvorili u umjetnost, kreirajući identitet jednog cijelog razdoblja.
Zagrebački velesajam – Propaganda i publicitet 1956. – 1970.
U hladnoratovskoj igri moći, Zagrebački velesajam bio je neutralno tlo, istovremeno i borilište i izlog za tehnološke i industrijske inovacije. Autorice izložbe, Sanja Bachrach-Krištofić, Sonja Leboš i Lana Lovrenčić, otkrivaju kako su se velike sile nadmetale za naklonost publike.
“Nije teško razumjeti zašto su SAD mahom osvajale srca posjetitelja Zagrebačkog velesajma,” ističe Sonja Leboš, napominjući kako su “sladoled koji je curio s automata u savršeni oblik ili masni pečeni pilić koji se okretao na mehaničkom ražnju svakako bili slasnija poslastica od parnih kotlova SSSR-a.”
Velesajam je bio epicentar masovne propagande. Od pionirskog televizijskog prijenosa 1956. godine, kada su tek rijetki imali televizore, do snažne uloge filma i tiska, on je oblikovao stil, ponašanje i životne odabire.
Kao glavni kanal komunikacije, dizajn je igrao ključnu ulogu u oblikovanju identiteta Velesajma. Plakati su bili prvi kontakt s publikom, a u početku su ih karakterizirali industrijski motivi. No, sredinom 1960-ih, plakat doživljava transformaciju, prelazeći na jezik geometrijske apstrakcije i redukcije, s čistom tipografijom.
“Velesajamski plakati odražavaju otvorenost Jugoslavije prema Zapadu,” ističe Sanja Bachrach-Krištofić, dodajući kako su plakati spajali arhitekturu paviljona, izložbeni dizajn i grafiku u jedinstvenu cjelinu.
Uz plakate, katalozi su bili još jedan ključan medij. Kako objašnjava Lana Lovrenčić, “koncept kataloga neće se bitno mijenjati u narednim desetljećima, no pažljivijim pregledom njegova izgleda i sadržaja iščitavaju se suptilne promjene.”
Katalog je bio više od običnog popisa. Bio je dokument vremena, tiskarski poligon na kojem su radili umjetnici poput Ede Murtića, a vrhunska fotografska imena poput Toše Dapca i Milana Pavića davala su mu umjetničku dimenziju, uz onu dokumentarnu.
Izložba u HDD galeriji podsjeća nas kako je dizajn u tom razdoblju bio više od estetike — bio je simbol napretka i otvorenog dijaloga. Posjetitelji će prošetati kroz povijest u kojoj su vizualne komunikacije bile ključne za oblikovanje imidža jedne države, a Zagrebački velesajam bio je njezino srce.
Autorice izložbe su Sanja Bachrach-Krištofić, Sonja Leboš i Lana Lovrenčić, koje potpisuju i njezin postav, dok je za vizualni identitet i grafički dizajn zaslužna Sanja Bachrach-Krištofić. Produkciju i organizaciju potpisuju Hrvatsko dizajnersko društvo, Institut za povijest umjetnosti i Udruga za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja, a voditelj HDD galerije je Marko Golub, uz asistenciju Ivana Beritića.
