Iz filma “Yugo ide u Ameriku” odmah izvire jedna luda ideja, popraćena još luđom strašću, a potom je sve to skupa zapakirano u turbo nostalgičnu coming-of-age priču o jednoj državi, jednom autu i našim protagonistima
Prije nego što su otputovali u Kopenhagen na festival CPH:DOX povodom svjetske premijere, redatelji Filip Grujić i Aleksa Borković doista su otputovali Yugom u Ameriku. Doduše, ne u Grujićevom pravom crvenom yugiću – on je ostao u Srbiji zbog neizvedive logistike i birokracije. To nije zaustavilo ovu eklektičnu ekipu, predvođenu ko-redateljima Grujićem i Borkovićem, da na američkom tlu pronađu rijedak primjerak Yuga i krenu na put od obale do obale, od New Yorka do Los Angelesa.
Ovom ambicioznom idejom počinje priča o putovanju kroz 23 savezne države, više od 10 tisuća kilometara i simbolu Jugoslavije. Yuga pratimo od njegovih početaka u Reaganovoj Americi osamdesetih do posljednjih tragova koje autori filma otkrivaju u današnjem postkapitalističkom američkom društvu.
Američki san ispričan kroz mali socijalistički automobil
Grujić, rođen devedesetih, kad je posljednji Yugo uvezen u SAD, paralelno narira film, a kroz njega doznajemo da ovaj mali socijalistički automobil zapravo ima poprilično filmsku priču. Uvezen u SAD kao “posao stoljeća” iz perspektive kragujevačke Zastave, među samim Amerikancima vrlo brzo dobio je titulu najgoreg automobila u povijesti, ali to ga nije spriječilo da postane nepobitan simbol pop-kulture. Bio je to najjeftiniji novi automobil na američkom tržištu u svojim počecima, a u filmu govore ljudi koji su bili prvi na fronti Yugo priče u Americi – Tony Ciminera, tadašnji potpredsjednik kompanije Yugo America, i Malcolm Bricklin, osnivač Yugo America.
Ipak, koliko god je ikoničan, šarm ovog filma zapravo ne leži u Yugiću. Leži u svim usputnim stanicama na kojim produkcijska ekipa zastaje i licima koje upoznaje. Od yugofanatika Nicka koji je vozio utrke u Yugu, do Bosanaca Alena i Hasana koji automobil spašavaju u posljednji trenutak, pa sve do srpskih obitelji u Americi koji se, zahvaljujući filmu, ponovno susreću s ovom metalnom relikvijom.
Razvojem radnje rađa se i novi sloj koji film ceste transformira u svojevrsnu coming of age priču. Prvenstveno ga stvara dinamika samog Grujića i njegovog dugogodišnjeg prijatelja Akija, koji je odselio u Ameriku, a pridružio im se na putovanju kao snimatelj zvuka. Usred avanture života, Yugićevih neprestanih uspona i padova, u fokusu kamere nerijetko su upravo njih dvoje – prijatelji odmalena, koje je, eto, u avanturi života spojila priča o Yugiću. Razgovaraju o Srbiji, Americi, komentiraju Yugo i ljude upoznate putem, pjevaju, sviraju, a potom se (ponovno) opraštaju.
Dinamičan uzlet nakon Akijevog odlaska film doživljava pridruživanjem Ivane, nove snimateljice zvuka. Uslijed propale oklade, dobivamo jednu od najzabavnijih sekvenci u filmu, onu inspiriranu vjenčanjem u Vegasu. Mladenci? Ivana i Yugić.
Cijela je ova simpatična priča popraćena glazbom koja savršeno nadopunjuje nostalgičnu atmosferu američkog sna, uz originalne komade Boška Mijuškovića i iskorištene hitove Jugoslavije.
Na koncu, s Yugom i ovom filmskom ekipom proputovali smo više od Amerike – proputovali smo jedno povijesno poglavlje, koje i dalje odjekuje uspomenama, možda snažnije nego ikad za generaciju naših protagonista, suočenih sa nesigurnostima suvremenog svijeta.
Foto: PR, Restart
