Usamljenost je često nazivana “epidemijom” današnjice. Živimo u doba kad su tehnološke veze zamjena za prave odnose, ljudi se sve više udaljavaju, a usamljenost postaje sve češći pratitelj mnogih, što može izazvati ozbiljnije posljedice od “samo” kratkotrajne tuge
Naime, nova globalna analiza pokazala je da usamljenost u srednjoj i starijoj dobi povećava rizik od demencije za 31 posto. Studija, koja je obuhvatila gotovo 609 000 ljudi iz različitih dijelova svijeta, dosad je najveće istraživanje koje povezuje usamljenost s kognitivnim padom i demencijom, kako navode istraživači.
Za demenciju, koja pogađa oko 7,9 milijuna ljudi u Europskoj uniji, i dalje nema lijeka. No znanstvenici su identificirali kombinaciju genetskih i životnih čimbenika, uključujući tjelesnu aktivnost, pušenje i kvalitetu društvenih veza, koji mogu utjecati na rizik. Prema novoj studiji, objavljenoj u časopisu “Nature Mental Health”, usamljenost značajno povećava rizik od svih oblika demencije, uključujući Alzheimerovu bolest i vaskularnu demenciju. Posebno je opasna za starije osobe s dijabetesom ili pretilošću.
Usamljenost također povećava rizik od kognitivnog oštećenja za 15 posto, što obuhvaća probleme s pamćenjem, koncentracijom i donošenjem odluka. Nalazi su ostali konzistentni čak i kad su istraživači uzeli u obzir druge čimbenike poput depresije i društvene izolacije. Prema riječima jednog od autora studije, Páraica Ó Súilleabháina, usamljenost je “kritično važan čimbenik rizika u budućem razvoju demencije”.
Istraživači iz Irske, Švicarske, Francuske, SAD-a i Kine kombinirali su podatke iz 21 studije da bi stvorili sveobuhvatnu meta-analizu. Većina studija ispitanike je pitala osjećaju li se usamljeno, a neki su istraživači ispitivali i intenzitet njihove usamljenosti. Statistike pokazuju da 35 posto ljudi u EU barem povremeno osjeća usamljenost, s najvišim stopama u Irskoj, Luksemburgu, Bugarskoj i Grčkoj.
Kako je istaknula Martina Luchetti, glavna autorica studije, različite vrste i izvori usamljenosti mogu utjecati na razvoj kognitivnih simptoma kroz cijeli spektar demencije. Prethodna istraživanja također su pokazala povezanost usamljenosti s drugim zdravstvenim problemima poput moždanog udara i Parkinsonove bolesti.
Tematikom demencije pozabavio se i “New York Times”, koji se orijentirao na simptome koje često ignoriramo. Naime, iako je gubitak pamćenja najpoznatiji simptom demencije, stručnjaci upozoravaju da postoje i drugi rani znakovi koji mogu ukazivati na promjene u mozgu. Ovi simptomi posebno su važni kod tipova demencije kod kojih zaboravnost nije primarni simptom, poput frontotemporalne demencije. Važno je napomenuti da se ovi znakovi ne moraju nužno povezivati s demencijom ako se javljaju izolirano, no u kombinaciji mogu ukazivati na potrebu za konzultacijom s liječnikom. A koji su to znakovi na koje vrijedi obratiti pozornost?
Financijski problemi
Jedan od prvih pokazatelja demencije mogu biti financijski problemi, čak i prije nego što se pojave ozbiljni problemi s pamćenjem. Osobe s demencijom mogu zaboravljati plaćati račune, a poenkad se dogodi da jednostavno više ne uspijevaju pratiti vlastiti budžet. Financijske poteškoće su posebno izražene kod osoba s frontotemporalnom demencijom, rijetkim oblikom demencije u kojem dolazi do ranog narušavanja prosudbe. Takve osobe mogu donositi impulzivne financijske odluke, kao što su veliki i nepromišljeni troškovi, ili biti podložne prevarama jer više ne prepoznaju potencijalne negativne posljedice svojih odluka.
Poremećaji spavanja
Kako ljudi stare, promjene u obrascima spavanja postaju uobičajene, no dramatične promjene, poput ustajanja u tri sata ujutro ili nemogućnosti održavanja budnosti tijekom dana, mogu biti rani znak demencije. Alzheimerova bolest, primjerice, može uzrokovati promjene u regijama mozga koje reguliraju cikluse spavanja. Kod osoba s demencijom s Lewyjevim tjelešcima, jedan od simptoma može biti i neobično ponašanje tijekom REM faze sna, što se manifestira kroz fizičko “proživljavanje” snova, uključujući udaranje ili vikanje.
Promjene u osobnosti
Osobe koje razvijaju demenciju često prolaze kroz suptilne, ali primjetne promjene u osobnosti. Možda postaju manje društvene, povlače se iz društva ili gube interes za aktivnosti koje su ih ranije veselile. Kod frontotemporalne demencije dolazi do pada ugodnosti i povjerenja prema drugima, što može biti povezano s oštećenjem prednjeg režnja mozga. U Alzheimerovoj bolesti, gubitak organiziranosti ili poteškoće s obavljanjem svakodnevnih zadataka mogu se interpretirati kao smanjenje savjesnosti.
Poteškoće u vožnji
Vožnja je složena kognitivna aktivnost koja može biti jedan od prvih znakova pada moždane funkcije. Osobe s demencijom mogu imati problema s kontroliranjem vozila, poput naglog kočenja, ubrzavanja ili zanemarivanja prometnih znakova.
Gubitak osjeta mirisa
Gubitak osjeta mirisa može biti jedan od najranijih znakova Alzheimerove bolesti ili demencije s Lewyjevim tjelešcima. Dok gubitak sluha i vida može povećati rizik od demencije, gubitak osjeta mirisa povezan je s neurodegeneracijom koja se događa u ranim fazama bolesti. Osobe s Alzheimerovom bolešću mogu osjetiti mirise, ali ih pogrešno identificirati, dok osobe s Parkinsonovom bolešću često uopće ne prepoznaju mirise.
