Teatar Cirkus Punkt je umjetnička organizacija koja objedinjuje glumu, lutkarstvo, cirkus i fizički teatar
Ovaj zanimljiv projekt vode dvije samostalne umjetnice, Lidija Kraljić i Marijana Matoković, koje smo zamolili da nam otkriju kako izgleda svijet u koji nam vrata otvara njihova mlada organizacija, koja se nedavno predstavila premijerom predstave Generacija X Y Z, koja progovara o različitostima generacija iz 80-ih, 90-ih i 00-ih.
Kako ste došle na ideju povezivanja teatra s cirkusom? Je li ideja sinula kroz neki događaj?
Ideja za ovakvu vrstu umjetničke organizacije stvorila se iz nekoliko koraka. Jedno je studij glume i lutkarstva u Osijeku kojeg smo obje, i Lidija Kraljić i Ja (Marijana Matoković) završile gdje smo se upoznale s takvom vrstom izvedbi koje kombiniraju više vrsta umjetnosti. Potom smo obje počele raditi u udruzi Crveni nosovi – klaunovidoktori gdje se godinama educiramo u klaunovskoj umjetnosti. I iz poznavanja kazališne umjetnosti i interesa za cirkusku umjetnost, odlučile smo osnovati takvu jednu organizaciju koja spaja kazalište i suvremeni cirkus i u Hrvatskoj. Također, već godinama se educiramo i kod inozemnih pedagoga u području klauniranja i fizičkog teatra i pratimo festivale na kojima postoje kompanije tog tipa tako da je logično došla i potreba da osnujemo jednu svoju organizaciju.
Po čemu je vaš teatar jedinstven? Spominjete u najavama inovativne metode pristupa kreiranja predstava, o čemu je točno riječ?
Jedinstven je po tome što smo Lidija i ja akademske glumice i lutkarice, a opet smo se educirale i u području klaunovske umjetnosti, također s elementima fizičkog teatra (ples na svili, gimnastika, akrobacije…). Uglavnom druge organizacije su uže orijentirane na kazalište za djecu, ili za odrasle, ili samo neverbalni teatar. Mi kombiniramo u tome i lutkarstvo i glumu i klauniranje. Kod kreiranja predstave, najprije krećemo od teme koja nas zanima, a onda odlučujemo na koji način ta tema – priča može biti ispričana. Težimo prema manje verbalnom obliku predstava jer nam je želja gostovati na festivalima u inozemstvu, a to je lakše ukoliko ne postoji jezične barijere. Također, aktivno koristimo i društvene mreže za stvaranje svoje potencijalne nove publike. Objavljujemo isječke s probi, pokušaje, promašaje i naš proces rada.
Kako izgleda proces pripreme takve predstave, ako vam je važno da dopire do publike, od čega krećete? Kako odabirete tekst po kojem ćete raditi predstavu?
Mislim da sam dijelom već odgovorila na to pitanje. Ono što bih dodala je da se ne vodimo trenutno nekim konkretnim tekstom nego više nas inspiriraju neka tema, priča, likovi koje želimo uprizoriti na jedinstven način. U cilju nam je koristiti vještine i znanje kojem baratamo, gluma, lutkarstvo, klauniranje, mima, fizički teatar – sve to u svrhu kreiranja zabavnih i uzbudljivih predstava.
Osim predstava održavate i radionice. Kome su one namijenjene, jesu li besplatne?
I Lidija i ja imamo iskustva u pedagoškom radu s raznim uzrastima od vrtićke dobi do odraslih. Trenutno pripremamo radionicu na kojoj ćemo učiti elemente akrobacija koje radimo u našoj predstavi Generacija X Y Z, predstava koja progovara o različitostima generacija iz 80-ih, 90-ih i 00-ih. S obzirom na epidemiju, trenutno nismo u mogćnosti održavati radionice u školama i drugim gradovima.
Kako izgledaju radionice, možete li nam dati uvid u, primjerice, radionicu glume i cirkuskih vještina?
Radionice se razlikuju obično u trajanju. Mogu biti jednodnevne ili višednevne. O tome ovisi koliko duboko se ulazi u dubinu materije. Ono što uglavnom uvijek imamo, ako se radi o radionici glume su vježbe zagrijavanja, vježbe za glas i govor i vježbe scenskog pokreta. Ukoliko je radionica klauniranja ili neke cirkuske vještine, onda je tu uključen i rad s rekvizitom. Upoznavanje baratanja rekvizitom, smišljanje kratkih sekvenci, improvizacije, karakteri. Također, ovisno o dobi skupine polaznika ovisi i vrsta vježbi koje se radi. Nekad je više orijentirano na razvijanje mašte, smišljanje scena, ili samo učenej nove vještine.
S obzirom na ova nesigurna vremena, kakvo vam je bilo iskustvo pokretanja teatra? Jeste li dugo odgađali početak ili je sve išlo po planu?
Uh… epidemija je i jedan od okidača za pokretanje ovakve organizacije. Kako se puno izvedbi odgodilo i otkazalo, otvorio nam se prostor za razmišljanje da je ovo možda baš pravo vrijeme da pokrenemo nešto o čemu već neko vrijeme razmišljamo. I eto, nismo požalile. Prijavljujemo se aktivno na sve natječaje za koje imamo uvjete, prijavljujemo se za festivale, dogovoramo koprodukciju i imamo puno lijepih planova za budućnost.
Možete li nam otkriti neke od njih?
Puno ih je. Najprije nam je želja zaigrati što više našu predstavu Generacija X Y Z na otvorenom i u zatvorenim prostorima. Također planiramo još u ovoj godini postaviti dvije predstave, jedna je u koprodukciji s Teatrom Tirena iz Zagreba. I nadamo se da će epidemija što prije završiti kako bi što veći broj ljudi mogao vidjeti kakve novine donosimo na kulturnu scenu u Zagrebu i šire.
Foto: Studio Mandarina
