Upoznajte Klaru Rusan Klarxy – sjajnu hrvatsku ilustratoricu

Jedna od najzanimljivijih ilustratorica na domaćoj sceni je 24-godišnja Klara Rusan – Klarxy. Za oko nam je zapeo vizualni identitet ovogodišnjeg 14. Vox Feminae Festivala koji potpisuje upravo ona, a za tu smo ju priliku uhvatili u kratak razgovor za Grazia.hr.

Klara je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu završila preddiplomski studij na Odsjeku za animirani film i nove medije, a na Sveučilištu u Falmouthu (Engleska) studij ilustracije. Ove je godine njezin je umjetnički potpis obilježio još jedno izdanje Vox Feminae Festival koji na različite načine, iz godine u godinu, propituje status žena u društvu. Vox Feminae Platforma, u suradnji s udrugama, inicijativama, pojedinkama i pojedincima donosi program koji promiče ideju rodne ravnopravnosti i propituje status žena u društvu kroz diskusije, predavanja, filmove i umjetničke prezentacije. Možete ih pratiti do 24. svibnja putem aplikacije Zoom i na VoxFeminae portalu.

Je li ti ovo prva suradnja s Vox Feminae Festivalom i kako je tekao proces suradnje?

Imala sam kontakte s ekipom iz VoxFeminaea tokom proteklih godina, ali da, ovo je prva ovakva suradnja. Suradnja koja je od prvog do zadnjeg e-maila tekla glatko i slatko! Rekla bih da spadam u kategoriju onih crtača koji najbolje funkcioniraju ako im se da potpuna sloboda. To su mi i dali. Osim standardnih dimenzija koje sam trebala pratiti, imala sam se mogućnost izraziti kako sam htjela. Možda je to zato što je i njima odgovaralo u kojem sam smjeru otrčala, ali i ako je, neka je! Hvala im na svemu!

Možeš li nam objasniti koncept ilustracija i radni proces pri osmišljavanju koncepta i finalnog rješenja na primjeru Vox Feminae Festivala?

Skraćeno i pojednostavljeno: nakon što sam vidjela program i što se sprema za ovu godinu preplavio me osjećaj pozitivne energije i poleta. Svake godine u programu Vox Feminae Festivala osjetim borbenost i otvorenost prema komunikaciji. Ovaj put, u ovim uvjetima, kada sam već tjednima sjedila zatvorena u kući i izolaciji zbog nastale situacije taj osjećaj poleta koji me ponovno dočekao stavio me u 6. brzinu pa sam tu energiju brže-bolje htjela prenijeti u crtež. Uvela sam nove boje, žive, fluorescentne, poigrala se s plohama i linijama te ih spojila u teže čitljivi kaos. U sve to uvela sam motive jurećih automobila za dodatni motion. Vikanje, pjevanje, slavlje, trčanje, borba i još mnogo toga u fluorescentnoj eksploziji! Oživljavanje uspavanog! To je bila želja iza svega.

Ovogodišnji festivalski program propituje status žena u društvu. Kako bi ti prokomentirala svoj status ilustratorice, umjetnice iz Hrvatske i jesi li osjetila, doživjela razliku u ophođenju s obzirom da si svoju karijeru (obrazovanje) razvijala i van granica?

Na svu sreću nisam imala negativnih iskustva ni s kim. Što se poslovnog svijeta i funkcioniranja u njemu tiče nisam doživjela da se ilustratori razdvajaju na muške i ženske. Da pojasnim.

Na kraju dana nacrtano je ono što priča glasnije od one ili onoga koji je to nacrtao. Neodvojivo je, naravno, crtež i crtač, priča i podrijetlo, spol i percepcija, ali činjenica je da vaše crte i boje stoje na kraju umjesto vas ipak daje neku sigurnost da ne morate biti ili jedno ili drugo.

Da je jedno lakše od drugoga. Uvijek sam do sada imala dojam da investitori biraju ilustracije, a ne ilustratore. I vani i doma. To je barem svijet u kojem ja živim. Živi li netko sasvim drugačije? Vjerojatno. Puno jači, brži i okrutniji umjetnički svijet još uvijek nisam imala prilike iskusiti.

Što te inače raduje u životu, a što te najviše može razljutiti?

U životu me najviše od svega raduju prijatelji i druženja s njima. S mužem potrošiti nekoliko dana zaredom na teške gluposti. Mami i tati doći zaprljati suđe. Sa sestrama urlati od smijeha dok sinkroniziramo televizijski program na muteu. Nisam ja za pusti otok i knjigu, dajte mi ljude i gužvu. A razljutiti… jako me ljuti sve što se trenutno događa u Zagrebu. Od početka do kraja vijesti na TV-u bijesnim se na sve što se događa. Ali dobro, na dobar dan me ne može razljutiti ništa.

Koji su ti planovi za dalje. Radiš li na nekom novom projektu?

Trenutno radim na novom grafičkom romanu. Da previše ne kažem, pa da kasnije pregrizem jezik – riječ je o puno manjih priča koje su međusobno isprepletene. Nadam se da ću vam o tome više moći reći kroz par mjeseci. Paralelno s time održavati svoju firmu na nogama i plaćati račune na vrijeme!

Koji dio iz programa 14. Vox Faminae Festivala sigurno nećeš propustiti?

Želim pogledati cijeli filmski program, razgovor Jasne Žmak i film i razgovor u sklopu dijela programa Dugine obitelji: Nepodobni. Ako stignem, a nadam se da hoću, otpratit ću sve! Pratite i vi!

 

 

 

Foto: privatna arhiva, Vox Feminae