Djela Jelene Brezovec već neko vrijeme krase zidovi Knjižnice grada Zagreba na Starčevićevom trgu pa smo odlučili saznati više o njezinom radu i motivaciji
Kreativan posao, a da nije samo hobi? To dokazuje ova Varaždinka s diplomom sociologije i kroatologinje u džepu već godinama bavi digitalnom ilustracijom s fokusom na onu dječju. Izlagala je na nekoliko grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, a do sada je ilustrirala više od 40 slikovnica. Evo kako se zaljubila u dječju ilustraciju i što misli kako se mijenja percepcija kreativnih poslova u Hrvatskoj.
Crtate odmalena, no kako ste se točno usmjerili na ilustriranje za djecu? Što takav tip ilustracije ima, a da ste se u njemu toliko pronašli?
Crtanje je nešto što sam oduvijek naviše voljela raditi i crtala sam stvarno po svemu i svačemu, od papira do zidova, na „veselje“ mojih roditelja. I to su najčešće bili upravo likovi iz crtića i slikovnica, koje sam isto stalno listala i proučavala. No iskreno, tada nisam znala što je to točno ilustrator, a pogotovo nisam mislila da će mi to jednog dana biti posao. Diplomirala sam sociologiju I kroatologiju te sam neko vrijeme i radila sam u struci. I sve je to bilo ok, no nešto je nedostajalo. I tako sam 2008. odlučila život okrenuti “naopačke” i upustiti se u poduzetništvo, kada sam zajedno s dvije prijateljice pokrenula izdavačku kuću Evenio, koja se bavi tiskanim i digitalnim izdavaštvom za djecu. Završila sam tečaj grafičkog dizajna u informatičkoj školi kako bih stekla osnove rada u grafičkim programima, nabavila tablet za crtanje i krenula opet crtati, tako da se sve nekako poklopilo i došlo spontano. Od samog početka znala da ću se usmjeriti na dječju ilustraciju zato što najbolje odgovara mojem senzibilitetu. Teško mi je to racionalno objasniti, ali to je nešto što osjećam i što znam da mi najbolje „leži“.
Koliko ste dugo tražili svoj specifičan i prepoznatljiv stil, tražite li se još uvijek, eksperimentirate li ili smatrate da ste do kraja “pogodili”? Koja je vaša omiljena tehnika i mislite li da ona digitalna potpuno prevladava?
Trebalo mi je otprilike 3 godine da dođem do nekog stila s kojim sam bila zadovoljna. Željela sam razviti stil koji će biti prepoznatljiv, koji će se sviđati publici, ali i koji će biti dovoljno komercijalan kako bi od crtanja mogla i živjeti. Sad mogu reći da je talent zapravo manji dio tog cijelog procesa. On je svakako dobra baza, ali iza svih tih ilustracija stoji puno volje, upornosti, tvrdoglavosti i sati rada. I iako mi je ponekad znalo biti teško, nisam mogla ni željela odustati jer sam osjećala da je to ono što doista želim raditi.
Smatram ipak da stil zapravo nikad nije dovršen, pa tako i kod mene. I dalje ga razvijam i eksperimentiram, tako da je to konstantni proces, naravno, uz zadržavanje prepoznatljivosti.
Iako jako volim tradicionalnu tehniku crtanja, omiljena mi je digitalna, u kojoj i sama radim. Konkretno, najviše volim raditi u Photoshopu zato što ima brojne mogućnosti u stilovima crtanja i može vrlo dobro imitirati tradicionalne tehnike. Osim toga, vrlo je praktičan jer se iz njega direktno može raditi priprema za tisak. I nisu tu samo slikovnice u pitanju, već i aplikacije, igrice, crtani filmovi i sl. Iz tih razloga digitalna tehnika doista prevladava sve više jer tržište sve više zahtijeva takav način rada.
Tko su vam bili uzori kad ste počinjali, a čiji rad pratite danas?
Nisam nikad imala neke posebne uzore, ali imam ilustratore/ice koje jako volim. Od stranih su to Benji Davies, Oliver Jeffers, Leo Timmers, Emilia Dziubak, Steve Simpson, Isabelle Arsenault, Marta Altes, Pillot Frederic. Od hrvatskih Manuel Šumberac, Tomislav Zlatić, Vanda Čižmek, Hana Vrca, Tea Jurišić, Denis Alenti. Stvarno imamo sjajne ilustratore i drago mi da se hrvatska ilustratorska scena sve više razvija.
Kako se uopće baviti poslom ilustriranja? Često za takav prekrasan tip posla kažu da ih se manimo, da su to samo hobiji, a ne stvarna zanimanja. Jeste li i vi nailazili na takve komentare, ili slične prepreke?
Posao ilustriranja (kad se radi o dječjoj ilustraciji) doista je prekrasan, specifičan, ali i zahtjevan. Djeca su po meni „najzahtjevnija”, ali i najiskrenija i najzahvalnija publika i jasno će ti dati do znanja da li im se nešto sviđa ili ne. I zato je meni osobno najveća nagrada kad dobijem pozitivnu reakciju, kad vidim da uživaju u slikovnicama, da se smiju i kad im ilustracije zaokupe pažnju. Ali taj posao je i u nekim momentima težak jer zahtijeva dosta mentalne i emocionalne energije i sjedenja pred ekranom jer za jednu klasičnu slikovnicu treba i po dva mjeseca konstantnog rada, a ponekad i više. Sve su to izazovi koje nosi ovaj posao, ali ja ga stvarno volim, on je dio mene i teško mi je zamisliti da radim nešto drugo.
Što se tiče komentara, znala sam ih dobiti, kao vjerojatno i svatko tko se bavi nekim kreativnim poslom u Hrvatskoj. U početku me to smetalo, ali s vremenom sam shvatila da često ti komentari dolaze iz neznanja.
Pa kad sam malo počela pričati s ljudima i objašnjavati im što ja to točno radim i kad su vidjeli slikovnice, shvatili su da je to posao kao i svaki drugi. Ipak, mislim da se generalno percepcija tog posla mijenja na bolje i to mi je drago.
Koji savjet biste dali nekome tko se želi baviti ilustriranjem knjiga za djecu?
Za početak, morate sa srcem ući u taj posao i biti spremni na puno vježbanja, rada, pokušaja i pogrešaka. Savjetovala bi možda odabrati neku svoju omiljenu priču i krenuti u ilustriranje. Tu bih svakako savjetovala da prouče kako to rade uspješni, iskusni ilustratori, tj. kako kreiraju likove, scene i perspektive, što izvuku kao bitno te kako ilustracija prati priču jer to su sve ključne stvari kod ilustriranja slikovnice. Isto tako, treba biti prisutan online s portfoliom koji predstavlja ono što želiš raditi i za što želiš da te angažiraju. Tu bih definitivno preporučila da taj portfolio pošalju izdavačima. Budući da sam i sama suvlasnica u izdavačkoj kući, znam kako je biti s druge strane i mi u Eveniu smo otvoreni za to i drago nam je kad nam se ilustratori sami jave. Dapače, s nekima smo i realizirali suradnje, tako da mogu reći da se proaktivnost isplati.
S obzirom na to da ste završili humanistički fakultet, jeste li se ikad pokušali okušati i u pisanju priča za djecu?
Nisam jer pisati za djecu nije lako, a ja taj talent nažalost nemam. Naravno, bilo bi super napraviti jednu autorsku slikovnicu, ali za sada nemam takvih ambicija.
Foto:Arhiva
