Sama činjenica da je Mirela umjetnica rođena u Tuzli, školovala se i odrasla u Splitu, a trenutno živi svoju umjetničku priču u Bostonu i New Yorku jako me zainteresirala da ju upoznam i saznam detalje njezinog osobnog i profesionalnog puta
Posebno volim one umjetničke priče koje mi prošire vidike i podsjete na moć znatiželje. Jer jedino stalnom otvorenošću za istraživanjem možemo živjeti i raditi “izvan okvira”. Jednu takvu priču ispričala mi je u ugodnom razgovoru moja sugovornica Mirela, čiji se interes za svijet umjetnosti javio pred kraj studija: “Na zadnjoj godini inženjerskog diplomskog studija sam se intenzivno počela zanimati za svijet umjetnosti. U kratko vrijeme sam postala aktivna sudionica.” Iako je Mirela puno vremena i truda uložili u svoje obrazovanje – magistrirala je industrijsko inženjerstvo na Sveučilištu u Splitu, položila tečaj slikarstva u Splitu, od 2014. do 2018. studirala je na različitim umjetničkim programima na MassArt i sveučilištu Tufts, i dalje ulaže u sebe kroz programe cjeloživotnog obrazovanja…. – na moje iznenađenje, na odgovor koji ju je formalni dio obrazovanja najviše usmjerio ili pomogao u profesionalnom putu, kaže: “Svaki program koji sam studirala je bio bitan za moj profesionalni put. Ipak, istaknula bih srednju školu, III. matematičku gimnaziju u Splitu (MIOC). U to vrijeme se formirao veći dio mog karaktera, a tijekom srednje škole sam dobila i jedno šire temeljno znanje od prirodoslovnih znanosti pa do književnosti i filozofije. Ta širina znanja koju sam stekla u MIOC-u mi je omogućila razvoj kritičkog razmišljanja i izgradnju sebe kao osobe. Od tada njegujem znatiželju i ljubav prema različitim disciplinama.”
Budući da Mirela ima iskustvo života, obrazovanja i rada u različitim gradovima, zanimalo me na koji način primjećuje razliku u pristupu umjetnosti: “Razvoj tehnologije i društvenih mreža omogućuje brži protok informacija pa se među gradovima mnoge razlike gube. Možda se može govoriti o razlici u pristupu umjetnosti u manjim i većim gradovima, poput onih gradova koji imaju manje od 100 000 stanovnika i gradova sa milijunskim stanovništvom. U većim je gradovima više izbora, te ima više prilike za eksperimentiranjem dok je u manjim gradovima kulturno-umjetnički program često već provjerenog sadržaja jer je publika najčešće konzervativnija. Također pristup povijesno značajnim umjetničkim kolekcijama je nedostupan publici u manjim gradovima i slično. No s druge strane, događa se da i mali gradovi nađu načina kako poticati inovativni pristup kulturno-umjetničkoj produkciji i njenoj promociji. Organizacija umjetničkih festivala može učiniti značajnu razliku za jedan manji grad ako je sadržaj kvalitetan.”
Život i rad u Bostonu
A čime ju je Boston osvojio i zadržao kaže: “U Boston me odvela želja za upisom na duži umjetnički program, ali i druge životne okolnosti. Međutim, ja sam pomalo upisivala semestralne predmete kako bi sebi olakšala tranziciju u novo zanimanje namjeravajući u konačnici upisati diplomski studij slikarstva ili vizualnih umjetnosti, i steći magistarsku diplomu. Ubrzo sam počela svoje radove prijavljivati na različite natječaje za izložbe pa sam u tom procesu upis na umjetnički diplomski studij odgađala. Nisam sigurna jesam li potpuno odustala od te ideje. Do sada nisam našla diplomski program koji bi zadovoljavao moje kriterije, a koji bi time bio vrijedan mog vremena i financijskog ulaganja. Za mene bi idealno bilo kad bi postojale majstorske radionice slikara, ali nije samo tehnika i estetika ono što želim učiti od iskusnijeg umjetnika. Zadržala sam se u Bostonu zbog pristupa predavanjima različitih svjetskih poznatih sveučilišta gdje mogu slušati stručnjake iz svake discipline, a dodatno zbog blizine New Yorka koji je jedan od najvećih centara umjetnosti na svijetu.“
Introspekcija kao preduvjet za uspjeh
Od nadasve inspirativne sugovornice otvorene za nova iskustva i spoznaje posebno mi je zanimljivo bilo čuti savjet kako bi se naša scena mogla poboljšati:
“Kako bi jednostavnije prezentirali svoj rad i povećali svoju vidljivost umjetnici se mogu udruživati u formalne ili neformalne umjetničke kolektive. Tu je mnogo prostora i za suradnju sa već postojećim institucijama, udrugama, privrednim subjektima i neprofitnim organizacijama. Za umjetnika je bitno ako on nema smisao za poslovne suradnje koje bi mu omogućile održivu umjetničku praksu, onda treba tražiti poslovnog partnera i naći tim ljudi s kojim bi radio na zajedničkim ciljevima. Može pomoći kreativno razmišljanje, ali potrebno je imati smisla i iskustva za poslovni način djelovanja. Bitno je upoznati sebe i vidjeti što vam je zanimljivo raditi i koje imate razvijene vještine, a onda se educirati u onome u čemu niste ili naći partnera u domeni gdje ste najmanje dobri. Ovo je jedan duži proces u kojem pojedinac na svom putu prema uspjehu naizmjenično uči iz teorije i prakse.”
“Za uspješno vođenje bilo koje karijere pa tako i umjetničke potrebno je imati tim ljudi oko sebe. Ali ne samo to, značajna se razlika postiže kad se kreira vizija vlastitog života. Svaki umjetnik sam sebe pozicionira u svojoj lokalnoj sredini, ali i šire. Takav način razmišljanja i djelovanja intuitivno doprinosi poboljšanju umjetničke scene, ali i cijelog društva. Za mene su bitna pitanja čime ja mogu doprinijeti drugima, a da bi i ja našla zadovoljstvo i smisao u tom davanju. Naravno moraš prvo nešto imati da bi dao. Često se pitam što ja to imam, stvaram, znam, a mogu predati drugima. Iz svega toga proizlazi usluga, proizvod ili iskustvo koje pojedinac nudi drugima, bio on umjetnik, kuhar ili matematičar. Jedinstvenu vrijednost koju pojedinac stvara, a namijenjen je drugima da poboljša njihov život.”
Mirela je slikarski poziv doživjela pred kraj inženjerskog studija, i time me podsjetila kako za nove stvari i poslove u životu uvijek postoji pravo vrijeme ako imamo volje za učenjem i usavršavanjem. Vrata u svijet svojega nadahnuća otvara mi govoreći o svojemu umjetničkom rukopisu, temama i inspiraciji: “Moj umjetnički rad je orijentiran prema procesu i eksperimentiranju tehnikama, formama i temama. Moj rukopis ide u različite krajnosti. Ponekad su moji crteži minimalni s nekoliko oblika i linija, imaju svježinu i meditativnu prirodu poput serije Before beginning (Prije početka), da bi određena serija bila zasićena tamnim bojama, vrlo ekspresivna, ponekad nejasnih formi, s mrljama, slovima poput uličnih grafita i slično poput serije I want to tell you something with the smudge (Želim ti nešto reći mrljom) ili serija How irresponsibility looks like (Kako neodgovornost izgleda). Radila sam i figurativnu seriju crteža i slika na papiru One can never go back in seeing (Čovjek nikad ne može zaboraviti što je vidio) te jednu veliku seriju apstraktnih pejzaža Doorways and Lands (Prolazi i zemlje), tu je i serija Sublimation (Sublimacije) koju ja doživljavam kao spoj zemlje i zraka i vrtlog čestica između u određenom ritmu. Kako sam slikarstvo i crtanje većim dijelom učila sama meni su svi stilovi bili zanimljivi. Nisam se mogla opredijeliti za jedan stil. Ovo je prednost, ali i velika poteškoća pa sam u tom kaosu eksperimentiranja tražila rješenja. Rješenje sam pronašla u odluci da radim serije, nešto slično kao što pjesnik priprema zbirku poezije ili glazbenik album. To mi pomaže da napravim određeni red u neredu. Moja praksa je još uvijek mlada, ali već vidim kako se neke teme i motivi iznova pojavljuju.”
Iskustvo umjetnosti
Mirela je svoje radove izlagala na mnogim domaćim i inozemnim izložba, pa sam ju pitala na kakve reakcije njezin rad nailazi: “Reakcije mogu znati samo ako mi netko direktno kaže ili ako ga ja direktno pitam. Ali ovo se rijetko događa. Neka potvrda koja dolazi zadnje dvije godine je povećanje broja ljudi koji su zainteresirani uvrstiti moje radove u svoje privatne kolekcije, ali ni od njih ne dobijem konkretnu povratnu informaciju o njihovom doživljaju. Njih nekoliko je podijelilo sa mnom doživljaj mojih radova i zanimljivo je da često promatrači imaju drugačiji doživljaj nego ja kao autor. Nekima se svidi kompozicija, nekima kombinacija boja, ritam, neočekivana kombinacija oblika, tenzija svjetla i tame itd. Neki promatrači koji imaju priliku vidjeti moje radove uživo vole sudjelovati u interpretaciji onoga što vide. To dodatno intenzivira iskustvo doživljaja crteža ili slike. Pitanje za promatrače je potrebno skrojiti specifično da bi i odgovor bio specifičan, a ne generalan poput zanimljivo, lijepo, ružno. Da bi opisao doživljaj umjetničkog djela, promatrač treba imati razvijeni vokabular kako bi riječima obuhvatio to iskustvo. S ovim se može zaključiti da jedno hrani drugo, odnosno likovni jezik hrani literarni jezik i obrnuto. Svako iskustvo proširuje i produbljuje viđenje stvarnosti, tako da svima preporučujem odlazak na izložbe, pjesničke večeri, balet itd. A dodatno preporučujem da se nađe načina da se proba slikati, pisati, plesati itd.”
Mirelin rad teško bismo mogli svrstati u samo jedno područje umjetnosti, jer ona vodi razne umjetničke dijaloge, koje razvija čitajući literaturu iz mnogih područja: “Većinom biram knjige na temelju povezanosti sa nekom temom, konceptom, praksom ili povijesnom ličnosti, pa to može uključivati knjige iz bilo kojeg područja, poput ekonomije, psihologije, filozofije, povijesti itd. Volim čitati knjige o nastanku i razvoju velikih međunarodnih poduzeća. Trenutno čitam i knjige o kompleksnim sistemima.”
Godine 2020. Mirela se okušala i u svijetu filma pridruživši se ekipi Paradoxx Filma u New Yorku na poziciji art direktorice. Poticaj za bavljenje tim medijem pronalazi u njegovoj sveobuhvatnosti i otvorenosti naspram slikarskoj praksi: “Film kao kombinacija različitih umjetničkih praksi je zanimljiv medij i on omogućava timski rad koji je rijetko moguć u slikarskoj praksi u ateljeu. Stvaranje filma može biti interaktivan proces sa sve koji sudjeluju, a često može omogućiti da se na jednostavniji način približe progresivne ideje ili autentične priče široj publici. Također počela sam razmišljati o trajnosti iskustava, npr. izložba u galeriji je dostupna samo određeno vrijeme i gotovo je potpuno neponovljiv događaj kojeg vidi samo mali broj ljudi a takvo iskustvo zahtijeva mnogo pripreme. Dok film pohranite i možete i za deset godina organizirati projekciju. No, medijem filma se najviše bavim iz potrebe za timskim radom i eksperimentiranjem. Imam ideju za jedan dokumentarni film i u meni odavno kuha želja za njegovom realizacijom. Jedan profesor kiparstva iz Bostona mi je prije nekoliko godina rekao da sve ideje trebam zapisivati i razrađivati i nikad ne odustati od njih jer tijekom života će se pružiti prilika da neke od njih realiziram a onda ću biti već pripremljena sa izrađenim skicama i bilješkama. To mi se jako svidjelo pa to i primjenjujem.”
Udruženjem za kulturu Kontrast do poslovnog ostvarenja
Mirela svoju vjeru u suradnju kroz koju jača umjetničku scenu ostvaruje i kao suosnivačica Udruženja za kulturu Kontrast od 2019. godine, osnovanu za podršku ljudi, organizacija, institucija, tijela uprave i svih sudionika koji kroz svoje svakodnevno djelovanje promoviraju ili žele promovirati temeljne kulturološke vrijednosti, te održivi razvoj kroz svoje aktivnosti, projekte ili druge poduhvate iz domena kulture. Na pitanje koji su ciljevi Udruge odgovara mi: “Ciljevi su nam brojni poput organizacije natječaja za mlade umjetnike, organizacija međunarodnih umjetničkih rezidencija, programi edukacije, umjetnička produkcija i slično. Najvažnija nam je misija povećati vidljivost mladih umjetnika i prezentacija njihovih inovativnih praksi, te brža razmjena znanja među našim članovima i partnerima koji nužno nisu iz umjetničkog svijeta. Udruženju svojim članovima i partnerima omogućava osobno i poslovno ostvarenje. No to ovisi o svakom članu pojedinačno. Svaki član određuje sam koliko će se uključiti u naše aktivnosti. Određeni članovi su vrlo ambiciozni i vide potencijal u timskom radu, te razvijanju kreativnog razmišljanja i mašte kroz aktivnosti Udruženja za kulturu Kontrast.”
Zaista sam sretna što je Mirela uspjela pronaći malo vremena za razgovor jer raspored joj se puni već za iduću godinu: “Pripremam umjetničku knjigu eksperimentalnog karaktera, radim na posteru za film, kreiram jedan umjetnički edukacijski program, pripremam program za jedan umjetnički festival, možda bude i neka izložba itd. Godina 2022. je puna suradnji, a već se i 2023. lagano popunjava.”
U Mirelinu ćemo svijetu pronaći pregršt inovativnih nijansi; njezina se svestranost teško može opisati, a možda ni naslikati. No zato možemo zapratiti njezin Instagram i uživati u novostima kojima će nas sve iznenaditi, a Mirelinim se primjerom možemo voditi kako od istraživanja nikada ne treba odustati jer tko zna kakve sve talente i afinitete možemo otkriti.
Foto: Mirela Kulović
