Kako je obavijestila Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, hrvatska književnica i prevoditeljica Irena Vrkljan preminula je noćas u 91. godini života.
Ono neobično pozitivno što nosi tužna vijest o odlasku velikih ljudi, jest činjenica kako zapravo nikada ne odu već ostanu živjeti u svojoj ostavštini. Irena Vrkljan nam je zato ostavila divnu prozu kojoj se iznova vraćamo.
Rođena je 21. kolovoza 1930. u Beogradu. Studirala je arheologiju i germanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te režiju na Akademiji za film i televiziju u Berlinu. Bila je urednica televizijske emisije Portreti i susreti (1960. – 1971.), za koju je napisala sedamdesetak scenarija. Živjela je i radila u Berlinu kao profesionalna književnica i prevoditeljica, a 2014. vratila se u Zagreb. Za dopisnu članicu HAZU izabrana je 2008., a 2005. dobila je Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo, ali i brojne druge za svoje pisane radove.
“Koračam kroz sobu” (2014., Ljevak)
Knjiga “Koračam kroz sobu” zamišljena je kao susret riječi i fotografija. U središtu su knjige nove autoričine pjesme, a cjelokupni opus i biografija Irene Vrkljan zrcale se u duljim i kraćim esejima relevantnih književnica i književnika te fotografijama iz osobnih albuma, od kojih je mnoge snimila sama autorica zaljubljena u fotografiranje. Po svojem stapanju pjesništva, znanstvenoga pristupa Ireninu stvaralaštvu, najfinijega esejizma, kritičke analize i umjetničkih fotografija iz svih razdoblja autoričina života knjiga “Koračam kroz sobu” prava je poslastica za sve koji vole i štuju prepoznatljivo osebujnu i uvijek neodoljivu Irenu Vrkljan.
“Žene i ovaj suludi svijet” (2010., Ljevak)
Ovo je zbirka je sedam priča o sedam različitih žena s različitih dijelova svijeta. “Godine su nataložile iskustvo i na jedan neobični način, učinile Irenu Vrkljan izvanvremenskom pripovjedačicom: ona može biti tridesetpetogodišnja usamljena žena, majka koja ne može zaštititi dijete, djevojka koja nije sigurna u životne izbore. Ona može biti svaka od tih perspektiva, a u knjizi ‘Žene i ovaj suludi svijet’ Irena Vrkljan postaje pripovjedno tijelo sastavljeno od svih tih različitih perspektiva, ona je – sve one u jednom pripovjednom ‘snopu’.” (iz recenzije Andree Zlatar)
“Protokol jednog rastanka” (2015., Ljevak)
Nova proza Irene Vrkljan tužna je priča o rastanku od nedavno preminulog partnera, pjesnika Benna Meyera Wehlacka. To je priča o ljubavi u kojoj dvoje postaje jedno. Na nekoliko mjesta autorica prekida vlastite rečenice te ih završava s fragmentima neobjavljenih Bennovih tekstova, koje je prevela s njemačkog na hrvatski jezik. Oni tako ostaju trajno sačuvani, a Bennova riječ utiskuje se u njene zapise. Potreba za sjećanjem utkana je duboko u ovu knjigu, a to sjećanje održava se kroz priču o zajedništvu, međusobnom poštivanju, razumijevanju i odanosti.
Foto: Ljevak
