U potrazi za srećom

Pitanje koja je tajna sreće je nešto što nas prati cijeli život, a vrlo vjerojatno i mnoge generacije prije nas. Nedavno je Harvard dovršio istraživanje koje trajalo čak 80 godina godina i zaključio da je tajna sreće, ukratko, kvalitetni odnosi s bliskim ljudima. Nešto što  većina nas zna, ali je u u ovom užurbanom svijetu premalo prakticira.

Sve do 18. stoljeća mnoge religije i tradicije ljudsku patnju smatrale su sastavnim dijelom života, pa možemo reći da je tek odnedavno zapadnjačka kultura pokrenula svojevrsnu revoluciju u našim razmišljanju o tome što nam pripada. Tako nam je danas sasvim normalno razmišljati o tome da imamo pravo na sreću te na isti način odgajamo i svoju djecu, s pomalo generičkom smjernicom da “pronađu svoj put”. 

DEFINICIJE SREĆE

Osobno se smatram vrlo sretnom osobom. Da, ponekad sam tužna, ponekad ljutita, nekad sam nervozna i anksiozna oko budućnosti, ali u isto vrijeme svjesna da sam na svom životnom putu doživjela mnoge “u pravo vrijeme na pravom mjestu” trenutke, kao i toga da malo toga očekujem u životu. Cijenim sada, mir i ljude koje imam. Možda sam na tragu onoga što je s nama podijelila cijenjena prof. psihologije Ljubica Uvodić Vranić: “Sklad između očekivanog i postignutog to je bitno za osjećaj sreće. Ako očekujemo malo i imamo malo, svejedno smo sretni. To objašnjava enigmu nekih siromašnijih zemalja i siromašnijih ljudi koji su sretni. Drugi razlog za sreću je genetsko nasljeđe. Neki su ljudi sretni i bez velikog povoda, i takvi su oduvijek. Kod nas su neki ljudi očekivali da će se nakon prestanka rata i početka života u samostalnoj državi puno toga bitrno poboljšati. Njihova očekivanja i stvarno stanje došli su u nesklad. Zbog toga se osjećaju razočarano i nesretno. Čak i kad žive bolje nego prije nesretni su jer su očekivali da će živjeti još bolje. Naša se očekivanja mijenjaju: dok smo bolesni, mislimo da ćemo biti sretni kad ozdravimo. I jedno kraće vrijeme je to tako, a onda nas već sustignu nove želje. Dok smo nezaposleni, mislimo da ćemo biti sretni kad konačno dobijemo posao. Mnogima se ta želja nije (još) ostvarila. A oni kojima se ostvarila, počeli su željeti nove želje: bolju plaću, ljubaznijeg šefa…” 

Baš kao što je spomenula i prof. Uvodić Vranić, istraživanja pokazuju da pola razine naše sreće ovisi o genima. Svi znamo one pozitivce u društvu kojima se divimo do besvijesti koliko teške situacije u svojim životima rješavaju s osmijehom na licu, koliko su uvijek tu za druge i spremni za šalu. Činjenica jest da su neki uistinu rođeni s “ružičastim naočalama”, ali to ne znači da si ne možete podići razinu sreće. Jer o genima ovisi samo polovica vaše sreće, a ostalo samo o vašim daljnjim izborima, baš kao što je pokazalo ovo harvardsko istraživanje.

OSAMDESET GODINA SREĆE

Studija o razvoju čovjeka, koja je započela tridesetih godina 20. stoljeća na medicinskom odsjeku Sveučilišta Harvard, počela je pratiti 268 diplomanata harvardskog sveučilišta zajedno s 456 mladih osoba koje su odrastale u Bostonu i njegovom okrugu – od najsiromašnijih bostonskih građana do studenata Harvarda (čak je jedan od članova studije bio predsjednik Kennedy!) kako bi uzorak bio što raznovrsniji. 

Ovo istraživanje odmaknulo se od onih nevjerojatno neproduktivnih savjeta mnogih life gurua da si sreću stvarate vlastitim mislima, raznim tajnama i slično. Prateći navedene ispitanike, prikupljali su podatke o njihovom fizičkom i psihičkom zdravlju te su ih svake dvije godine ispitivali o njihovim životima, kako se osjećaju, ali i u isto vrijeme razgovarali su s članovima njihove obitelji kako bi dobili širu sliku. Nije im trebalo dugo da počnu primjećivati zajedničke karakteristike sretnijih među njima. 

“Ono što smo saznali jest to da što su ljudi stariji, više se fokusiraju na ono što je njima važno, i ne zamaraju se stvarima kojima su se zamarali kad su bili mlađi”, rekao je voditelj istraživanja dr. Robert Waldinger. “Tad se i intenzitet sreće povećava. Kad počinju shvaćati koliko je život kratak i prolazan, počnu se fokusirati na stvari koje ih trenutno čine sretnima.” Možda ne trebamo prijeći šezdesete da bismo počeli više prakticirati raditi ono što volimo, ili se prestali zamarati time što je rekla 14. svibnja 2017. Martina Martinić. 

SNAŽNE VEZE 

No, ono što su saznali da je najpresudnije u stvaranju osjećaja sreće jesu snažni, kvalitetni i bliski odnosi u životu. Između partnera, prijatelja, obitelji, društvenih krugova. Veze kreiraju mentalnu i emocionalnu stimulaciju, koji su automatski “boosteri” raspoloženja, dok je izolacija kriva za pad raspoloženja. Najjasnija poruka i saznanje koje smo dobili nakon ove studije jest to da nas kvalitetni odnosi i dobri ljudi čine sretnijima i zdravijima. Naravno, koliko je bitno raditi na kvalitetnim odnosima, toliko je bitno i riješiti se onih toksičnih. “Bitno je pustiti negativne ljude iz svog života ili barem minimizirati interakciju”, rekao je dr. Waldinger. S istraživanjem se slaže i naša sugovornica. “Mislim da je čovjek čovjeku najveća potreba, plemeniti ljudski kontakt je ljekovit. Davanje drugima je jedina sigurna investicija koja odmah daje kamate kroz osjećaj ispunjenosti i vrijednosti.

mm
Nives Bokor

Glavna urednica