Ima već neko vrijeme kako vam u sklopu naše #fotocrush rubrike predstavljamo talentirane umjetnike s fotoaparatom u ruci. Rubriku smo otvorili s osječkim fotografom Tomislavom Marcijušom.

Dvije godine kasnije, ovaj međunarodno nagrađivani fotograf s diplomom Arhitektonsko-geodetske škole u Osijeku, ponovno je gost našeg portala. Ovog puta u fokusu je ljubav, a on ju svojim fotografskim načelima prepoznavanja trenutka tako dobro podcrtava. Kroz njegov objektiv izgleda tako uzbudljiva, poletna, lagana, spontana, a tu je uvijek i taj arhitektonski dio njegovog stila kadriranja… Njegov Marcijuš Studio dokumentira ljubav po cijelom svijetu, bilo da se radi o osobnim projektima, vjenčanjima, eventima, putovanjima… Tomislav je ugodan sugovornik, a otkrio nam je kako je to fotografirati ljubav.

Kako je to fotkati ljubav?

Uvijek zanimljivo. Ne možeš je kupiti, individualna je i samim tim zanimljiva. Ona je stanje uma i neko osobno iskustvo. Da bi fotografirao ljubav, prije svega moraš imati ljubavi prema onome što radiš i moraš voljeti sebe i biti zahvalan za sve što imaš. Često znam reći da sva inspiracija dolazi iz nas samih, iz naših života i svega što nas je kroz godine oblikovalo. Živimo u vremenu u kojem se ističu krive vrijednosti, gdje se javlja potreba za isticanjem vlastitog sebe. Vrijeme, gdje se sve prodaje, kupuje, oduzima i dodaje. Zabilježiti iskrene emocije između para ili prikazati odnos na bilo koji način je u današnje vrijeme jako bitno, da ne zaboravimo tko smo.

Kad usporediš s drugim snimanjima, kakvi su zaljubljeni ljudi pred kamerama, kako se ponašaju, jesu li opušteniji nego u drugim situacijama?

Za svako fotografiranje pristupam isto, jedino je možda način rada nešto drugačiji, ovisno o tematici. Moji parovi/klijenti ispred kamere su isti oni ljudi i kad kamere nema. Svaki par može biti opušten onoliko koliko je fotograf opušten, te na koji način se pristupa komunikaciji. Ja vjerujem da sam po pitanju toga jednostavan i nekako od toga sve kreće. U zadnjih osam godina, ne mogu reći da netko nije bio opušten. Jednostavan sam, ne volim komplicirati, malo pričam prilikom fotografiranja jer tako ne dekoncentriram par. Nakon određenog vremena prilikom fotografiranja, bez previše priče i traženja, par postaje prirodan i opušten i onda si tu samo da ispratiš priču. Barem je u mom slučaju tako.

Gdje najviše voliš fotkati parove?

Radim ovaj posao već jako dugo, i kako postaješ stariji, iskusniji i sretniji, nemam omiljene lokacije. Pronađeš uvijek nešto lijepo na svakoj destinaciji za svoj rad i klijente. Prije sam puno više istraživao lokacije, slao razne e-mailove za dozvole, gubio puno vremena, umarao se i nakon svega dolazio umoran na ta ista mjesta. Sada, nakon osam godina parovi sami znaju što bi za mene i njih moglo biti zanimljivo i prema mom portfoliju šalju svoje prijedloge i ideje i onda skupa prolazimo kroz neke finalne ideje i planove.

Jesi li se odmah “bacio” u fotkanje vjenčanja ili je došlo spontano?

Iskreno, nisam. Došlo je s vremenom. Fotografija, kao vizualna umjetnost, bila je samo hobi i čisto eksperimentiranje. Manično sam volio fotografirati i arhivirati svoj život i dovelo me do ovoga što sam dana. U početku nisam vjerovao da ću od ovoga živjeti i da će mi vjenčana fotografija biti glavni izvor prihoda jer se nekako u tome nisam vidio. Ali s vremenom sam shvatio da se i na vjenčanoj fotografiji može pristupiti drugačije gdje možeš pokazati svoju kreativnost. Taj dan traje dugo, fotografiraš 8+ sati i svašta se dogodi u tom danu i tu onda imaš priliku za različit sadržaj koji možda možeš iskoristiti i za neke druge projekte.

Fotkaš po cijelom svijetu. Kako dolaziš do tih poslova, zovu li te i kako izgledaju vjenčanja vani,ima li razlike?

Ja moram priznati da se najviše razlikuje komunikacija s klijentima izvan Hrvatske. Većina upita obuhvaća apsolutno sve detalje, nije samo ispitivanje cijena. Veliki je postotak onih koji se jave i kroz dva, tri dana rezerviraju datum. Pristup tradicijskim protokolima nije prakticiran i ljudi djeluju manje opterećeno stvarima na koje ne mogu utjecati. Više su fokusirani na svoj dan vjenčanja nego na išta drugo. Za mene, to je jedino pravilno. Klijenti me najviše pronalaze na Instagramu i kontaktiraju putem moje web stranice. Nakon toga idu preporuke prijašnjih klijenata. Moj Instagram profil je kroz prethodnu godinu najviše “eksplodirao” i moje objave su često pri vrhu ako idete pretraživati preko nekih hashtagova. Po pitanju svega toga, zbilja sam sretan i zadovoljan kako se sve odvija. Kako puno fotografiram na film i taj rad često dijelim na svom privatnom profilu, tamo me također znaju kontaktirati jer neki od klijenata žele da se njihovo vjenčanja fotografira i na film.

Govori li ljubav univerzalnim jezikom?

Apsolutno. Dugo mi je trebalo da se oslobodim u komunikaciji s klijentima. Ali sto duže ostaješ u ovome, shvatiš da što manje pričaš, više toga prirodnog dobiješ. Kojim god jezikom par govorio, njihov iskren odnos zabilježen na fotografiji može razumjeti i osjetiti svaka osoba na ovome svijetu.