Prvi susret s porođajem većine ljudi je nešto što su vidjeli u bolničkoj TV seriji: žena koja u bolničkoj spavaćici između blijedoplavih zidova vrišti od nesnosne boli, dok liječnik viče na nju da gura. Nije ni čudo što se bojimo poroda. Međutim, kod nekih se taj strah razvije u fobiju, što može imati štetne i bolne posljedice.
Tokofobija je izraziti strah od poroda. Može imati dva oblika: primarni i sekundarni. Prvi se javlja kod žena koje nikada nisu rađale, a drugi kod onih koje su već rađale, ali su imale traumatično iskustvo poroda. Prema britanskoj Nacionalnoj zakladi za porođaj, ti su strahovi “mnogo češći i intenzivniji kod žena koje nikada nisu bile trudne ili rađale”. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) procjenjuje da oko 14% žena u svijetu pati od straha od poroda. Iako to nije šokantno visoka brojka, sasvim je dovoljna da bismo zaključili kako o ovoj fobiji treba pričati češće.
Strah od poroda je raširen. Sa sigurnošću se može reći da je gotovo svaka žena koja je ikada bila trudna ili koja je razmišljala o djetetu osjećala da je donijeti dijete na svijet pomalo (ili jako) strašno. I da, filmski prikazi ne pomažu, kao ni horor priče o rađanju, izvještaji prijatelja i članova obitelji te izvještaji o iskustvima na društvenim mrežama.
Fobija ili samo običan strah od poroda?
Postoji bitna razlika između nekoga tko se jednostavno boji i nekoga tko se bori s teškom fobijom koja ga paralizira i ugrožava njegov razum. Mogu proći godine, čak i desetljeća, dok netko ne otkrije korijen tih osjećaja. Charlotte ima 34 godine i živi u Surreyu u Engleskoj. Samo 20 godina nakon traumatičnog iskustva došla je do zaključka da se bori s tokofobijom. Njezin strah od poroda počeo je nakon što je u osnovnoj školi pogledala crtić o ženi koja rađa, a koji je tada bio dio nastave spolnog odgoja. “Od tada sam uvjerena da ću umrijeti rađajući dijete, ali nisam znala da je to neka vrsta fobije”, rekla je. “Nisam to povezivala s okidačem, koji je bio početna točka, sve dok nisam počela ići na terapiju nakon rođenja djeteta”. Veći dio života nije ni željela djecu, no stvari su se promijenile u kasnim dvadesetima. “Mislim da su se uglavnom moji hormoni poigrali sa mnom. Zamišljala sam svoj život s obitelji, a trudnoća i beba su bili sljedeći korak.” Začeće nije išlo glatko. Pokušavali su mjesecima, a onda je odustala od trudnoće. Tada je njezin strah od porođaja počeo nestajati.
Strah od poroda i trudnoća
Kad je uspjela zatrudnjeti, vratila joj se tjeskoba. Kako su mjeseci prolazili i bližio se termin poroda, uhvatila ju je panika. “Kako je trudnoća napredovala, laknulo mi je što još uvijek imam bebu, ali u mom su se mozgu upalila zvona za uzbunu i počela sam paničariti. Bilo je to vrlo traumatično razdoblje za mene jer nisam željela pobačaj, ali znala sam da postoje samo dva načina da rodim dijete: vaginalni porod ili carski rez. Kad bi se moja djevojčica pomaknula u meni, osjetila sam strah. Nisam bila spremna na to koliko trudnoća iznosi iz ženskog tijela. Misli o pobačaju neprestano su mi se pojavljivale u glavi. Razmišljala sam o tome da se bacim niz stepenice, imala sam noćne more o pobačaju ili komplikacijama tijekom carskog reza.“ Nekome tko nije iskusio tokofobiju ili bilo koji sličan paralizirajući strah, ovo zvuči vrlo ekstremno, ali ako saznamo više o prirodi problema, može biti puno lakše razumjeti kako je mlada žena došla do ove točke.
Kako se strah od poroda može manifestirati?
“Kada netko pati od tokofobije, doživljava izuzetno intenzivan stres”, objasnila je psihologinja Anouska Longley. “Oni znaju hipersenzibilno reagirati čak i na samu temu trudnoće ili poroda. Vidjeti nekoga trudnog ili čuti ljude kako pričaju o trudnoći često je dovoljno da izazove stres koji se pretvara u paniku kod osoba s tokofobijom. To nadilazi normalnu razinu tjeskobe i straha od poroda”, zaključuje psihologinja.
Foto: Pexels
