Iako se primarno vezala za prostituciju, sintagma “prodaja tijela” nerijetko nam se nađe na vrhu jezika kad pričamo o golišavim celebrity fotografijama, bilo stranima ili domaćima. Ali što ona uistinu danas znači? Jer ako se referiramo na standardne poslove, odnosno poslove tzv. “bijelih i plavih ovratnika”, oni također podrazumijevaju korištenje tijela kao resursa za zaradu. Može li se stoga reći da i mi na određeni način “prodajemo” vlastito tijelo svom poslodavcu, samo uz bitno manju financijsku kompenzaciju, ali puno veće zdravstvene reperkusije?
Budući da radim sjedilački posao koji se svrstava u kategoriju “bijelih ovratnika”, vezana sam za radni stol osam sati dnevno, nakon čega opet sjedim za laptopom kako bih mogla napisati ove retke za Graziju. Neminovno, kralježnica mi je slaba točka. Iako se trudim održavati pravilnu posturu, u nekom trenutku opet upadnem u slouchy pozu, čemu svakako ne doprinosi ni pognuta glava kod gledanja u mobitel.
Potom se sjetim prijateljičine majke koja cijeli život radi po supermarketima te ima osteoporozu, ili druge koja ima artritis kao nagradu za desetljeća rada na odjelu s hladnjacima, uz sramotno malu mirovinu s kojom ne bi mogla preživjeti bez dodatnog izvora prihoda – koji većinom opet bude fizički posao poput čišćenja apartmana ili stubišta u zgradama. A gdje su medicinske sestre i ostali zdravstveni radnici koji rade u bolnicama uz 24-satne smjene, zaposlenici u fast foodovima, skladištima, dućanima odjeće ili pak građevinski radnici koji rade po svim vremenskim uvjetima? Kada dočekaju mirovinu, njihova su tijela iscijeđena i fizički potrošena.
S druge strane, zvijezde kojima je posao da izgledaju dobro i konstantno ulažu u svoj izgled jer zarađuju od javne prezentacije istog neće se baš zabrinjavati oko bolovanja ili drugog mirovinskog stupa kao što je sugerirao jedan ženski komentar na članak o novim atraktivnim fotografijama pjevačice Lidije Bačić na hrvatskom portalu, upozoravajući kako neće moći zarađivati kad ostari. Ali realno, hoće li se uopće morati brinuti u vezi toga? Zapravo, pravo pitanje bilo bi hoćemo li mi moći zarađivati kad i ako ostarimo?
Obline = obilni komentari
Dotični portal objavio je fotografije s Instagram profila Lidije Bačić triput u samo deset dana, uz bombastični naslov i hashtagove #seksi obline i #velike grudi. Valjda zato što im nedostaje sadržaja ili su članci s fotografijama Lidije Bačić jednostavno preklikani. Bazična matematika – više klikova i komentara, više objava. A s jedne strane, muška publika pokazuje reakcije potaknute testosteronom, dok se žene obrušavaju na sramotno korištenje tijela za vlastitu promociju i zaradu koja ponižava žene. Kako objašnjava izv. prof. dr. sc. Marija Lončar s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu, iste možemo interpretirati kroz ustaljene načine ponašanja u društvu koje tijekom života usvajamo.
Iako se smatram feministkinjom i ovo može zvučati apologetski, nemam ništa protiv toga da žene prezentiraju svoj izgled. Žene su se fotografirale u obnaženim pozama i prije našeg vremena, a činit će to i dalje. Ovdje se možemo nadovezati i na platforme poput britanske OnlyFans ili francuske Mym, gdje kreatori erotskog i pornografskog sadržaja generiraju izravan prihod od svojih pretplatnika koji se kreće od pet do 50 eura mjesečno. A da se od toga može dovoljno zaraditi svjedoči primjer bivše libanonske pornoglumice Mie Khalife, koja na ovoj platformi dnevno zarađuje impresivnih 10.000 dolara.
Naime, ono što je važno jest to da žene imaju izbor žele li zarađivati na takav način, jednako kao što mi imamo izbor konzumirati takav sadržaj ili ne. Osobno takve komentare smatram gubitkom vremena i energije jer, osim što otkrivaju određenu dozu ljubomore na tuđi fizički izgled, neće polučiti nikakve rezultate. Sigurno će se nakon takvih napisa dotična zakopčati do grla i preispitati cijelu svoju PR strategiju koja prednost daje izgledu nauštrb vokalnim sposobnostima. Uostalom, kako je i sama Lidija izjavila za jedan tjednik: “Kamo bih došla kad bih se brinula zbog takvih stvari? Rijetko i čitam članke o sebi, živim svoj život i uopće me to ne zanima.” Ali nedvojbeno je, ljude zanima život “mikrocelebrityja”, kako ih naziva sociolog Ozren Biti sa zagrebačkog Instituta za etnologiju i folkloristiku. Njihova poznatost manjih je razmjera, trajanje slave kraće te su drukčije strategije njihova postajanja slavnima ili poznatima. Ili kako bi rekla Severina u captionu na vlastitu Instagram fotografiju iz Abu Dhabija: “Nema kruha bez motike, nema lajka bez golotinje.” U ovom kontekstu prof. Lončar ističe kako dostupnost i privlačnost medijskog sadržaja “olakšava” konstruiranje društvenih percepcija o tijelu i tjelesnom izgledu kao bitnoj značajki (samo)vrednovanja. “Često se u takvom virtualnom okruženju osjećamo slobodno (i negativno) komentirati kako i na koji način netko sebe eksponira i predstavlja na društvenim mrežama. S druge strane, rijetko kad se kritički osvrćemo na (neposredne) seksualizirane i objektivizirane slike poznatih osoba u medijima.”
Isplativo ulaganje u izgled
Neupitno, kako bi se dobro izgledalo u obnaženijem ili nagom izdanju, potrebno je financijsko i vremensko ulaganje. Višesatno vježbanje s osobnim trenerom, masaže i beauty tretmani dio su radnog vremena zvijezda, što si žene koje rade “od 8 do 16” te se brinu o djeci i kućanstvu baš i ne mogu priuštiti. A slavni ne samo da ulažu u svoj izgled nego čak i osiguravaju dijelove tijela, Primjerice, Rihanna i Heidi Klum osigurale su svoje noge, a J.Lo navodno stražnjicu. Štoviše, ulaganje u vlastiti izgled promoviraju i vlastitim beauty linijama baziranima na autentičnosti i vrijednostima za koje se zalažu, gradeći emocionalne veze sa svojom milijunskom publikom.
Stoga ne čudi da su društvene mreže slavnih idealan marketinški kanal za svjetske brendove od kojih zvijezde enormno zarađuju zahvaljujući sponzoriranim objavama. GOBankingRates je 2021. izvijestio da top reality TV zvijezde zarađuju između 5.000 i 15.000 dolara za jedan Instagram post, dok se ovi iznosi penju puno više kad su u pitanju zvijezde većeg kalibra. Model i dizajnerica Emily Ratajkowski tako od Instagram objave može uprihoditi 80.700 dolara, Kendall Jenner 611.000 dolara, a Selena Gomez sa svojih 357 milijuna pratitelja čak 886.000 dolara po objavi. U Hrvatskoj, ovi iznosi su naravno puno skromniji, ali u usporedbi s prosječnom visinom hrvatske plaće ili pak minimalnom plaćom, nisu nimalo zanemarivi. Tako se 2018. godine pisalo da Severina navodno zarađuje do pet tisuća eura po objavi, kao i da cijena tromjesečne suradnje s influencericom Sonjom Kovač iznosi 61.500 kuna, što je ekvivalent otprilike 15 minimalnih neto plaća.
Radnici zaradu plaćaju zdravljem
Osim što o takvim primanjima mogu samo sanjati, ljudi koji rade poslove “plavih ovratnika” kraće i žive te su u većem riziku od razvoja različitih bolesti. Primjerice, longitudinalna studija znanstvenika sa Sveučilišta u Kopenhagenu objavljena 2020. godine u “Scandinavian Journal of Medicine & Science in Sports” pokazala je da ispitanici koji rade fizički zahtjevniji posao imaju 55 % više šanse razviti demenciju nego oni koji rade sedentarne poslove. Istraživanje objavljeno 2017. godine u časopisu “Occupational and Environmental Medicine” demonstriralo je da rad u noćnim satima ili rotirajućim smjenama može utjecati na fertilitet žena, dok prema istraživanju znanstvenika s VU University Medical Center u Amsterdamu (2018.) muškarci koji rade fizički posao imaju 18 % veću vjerojatnost od preuranjene smrti. Svjetska zdravstvena organizacija i Međunarodna organizacija rada izvijestile su da je 2016. godine 745.000 radnika preminulo od moždanog udara i srčanih bolesti kao posljedice prekomjernog rada i predugog radnog vremena (55+ sati tjedno).
S druge strane, ono što ovu društvenu skupinu čini ranjivom, kako smatra predsjednica Transamerica Center of Retirement Studies, jest nedostatak sigurnosne mreže kada ukočeni zglobovi i drugi normalni znakovi starenja kick in. “Cijena koju tijelo plaća zbog napornih zanimanja za radnike znači rizik da zbog starenja ne mogu više raditi posao i primati plaću prije nego što su financijski spremni za ići u mirovinu ili prije nego mogu ostvariti uvjete za odlazak u mirovinu.” A ovdje nismo niti spomenuli posljedice na mentalno zdravlje.
Promjena percepcije vrednovanja tijela kao resursa
“Riječ je o dvostrukim standardima koji štete svima”, pisao je Matthew Maniaci za Medium. Iako volimo uzvisivati poslove “plavih ovratnika” kao dobre i poštene, istovremeno ih pošteno ne plaćamo. Stoga postoji fundamentalna neusklađenost između onoga što smatramo “prodavanjem svog tijela” i onoga što stvarno označava tu frazu. Općenito, može se reći da radnici koriste svoje tijelo kako bi mogli preživjeti, a zvijezde ga “marketiziraju” kako bi od njega lagodno živjele, što iziskuje generalnu promjenu percepcije vrednovanja tijela kao resursa.
Iako smatra da je u različitim poslovima tijelo na određeni način resurs i kao takvoga bi ga trebalo vrednovati, prof. Lončar ističe da se time dovodi u pitanje i vrednovanje tijela poznatih osoba. Primjerice, glumica i glumaca koji su svoja tijela dovodili do krajnjih fizičkih granica radi neke uloge zato što sebe istovremeno prezentiraju na društvenim mrežama koristeći se svojim tjelesnim izgledom. “Oba spomenuta aspekta tijela kao resursa zahtijevaju promjene u našim percepcijama, čemu mediji itekako mogu doprinijeti. Društveni i potrošački trendovi koji stavljaju imperativ na tjelesni izgled kao atraktivni, mladi, zdravi, seksualizirani i sl., što se onda još i medijski potencira, doveli su do nerazumijevanja što naše tijelo uopće jest. Stoga zaključuje: “Vrednovanje tijela isključivo na temelju njegova specifičnoga tjelesnog izgleda istovremeno isključuje svaki drugi njegov aspekt i stavlja u neravnopravan odnos tijela koja to nisu. Kako tijelo koristimo, osobni je izbor, ali kako ga vrednujemo – društveno je pitanje.”
