Ususret sezoni dodjela nagrada donosimo mali presjek ključnih holivudskih kostimografa za koje se očekuje da će dobiti najviše nominacija na ovogodišnjim dodjelama
Do danas nitko u svijetu filmske kostimografije nije ravan Edith Head. Kontroverzna holivudska kostimografkinja dobitnica je osam Oscara što je najviše zlatnih kipića koje je osvojila jedna žena, a ponosna je vlasnica i najviše nominacija za jednu ženu, njih 35. U svijetu televizije najpoznatija je vjerojatno Patricia Field, kostimografkinja koja stoji iza kostima u svih šest sezona Seksa i grada i oba filma koja su slijedila, dok je And Just Like That… specijal ipak preskočila zbog rada na seriji Emily In Paris.
U vrijeme Edith Head kostimografi su bili i dizajneri, skicirali su svoje zamisli, a one bi se u većini slučajeva šivale posebno za taj film. Već u doba Patricije Field situacija je bila znatno drugačija. Veći dio kostima se posuđuje, a šivaju se tek specifične stvari, najčešće za SF i fantasy žanrove. Uz to, glumci i glumice često se povezuju s modnim kućama čiji su ambasadori iako se u javnosti takve suradnje uglavnom negiraju. Primjerice Jared Leto koji je ambassador Guccija dobio je ulogu u filmu House of Gucci dok Kristen Stewart u filmu Spencer nosi uglavnom kostime kuće Chanel čija je ambasadorica.
Bilo kako bilo, još uvijek postoje kostimografi kojima je stalo do toga da kostimima ispričaju priču o svojim likovima, njihovim osobnostima i životima. Kostimografkinja Jacqueline West sa svojim je suradnikom Bobom Morganom za film Dune osmislila i dala izraditi dvije tisuće kostima. Od toga je njih 400 bilo izrađeno po uzoru na one iz knjige koji prikupljaju i filtriraju vodu iz tijela i pretvaraju je u pitku.
West i Morgan nisu mogli ići baš toliko daleko pa su kreirali odijela sa specijalnom tkaninom koja se koristi za izradu odjeće profesionalnih sportaša. Ona prikuplja znoj i zadržava ga, a u dodiru sa zrakom koji dopire kroz posebne mrežice od pamuka, najlona i akrila tijelo se hladi što je glumcima bio spas dok su snimali na vrućem pijesku u Jordanu. West je triput bila nominirana za Oscara (Quills iz 2000., The Curious Case of Benjamin Button iz 2008. i The Revenant iz 2018.), ali ga do sada još nije osvojila. Možda je ovo njezina godina.
Kostimografkinje Jenny Beaven vjerojatno se sjećate s dodjele Oscara 2016. Te je godine osvojila svoj drugi zlatni kipić, za kostime u filmu Mad Max: Fury Road, a nagradu je preuzeti došla u vrlo ležernom izdanju s kožnatom jaknom i trapericama zbog čega su je mnogi prozvali da ne poštuje dress code Akademije. Beaven je u ovoj sezoni filmskih nagrada ponovno jedna od favoritkinja za Oscara zbog kostima koje je kreirala za film Cruella. Za Emmu Stone trebala je kreirati 47 odjevnih kombinacija.
Izazov je bio taj što je smjela koristiti samo bijelu, crnu i crvenu boju, a olakotna okolnost ta što se radnja zbivala u Londonu u sedamdesetima – vrijeme i mjesto gdje je sama odrastala. Beaven je prikupila komade britanskih dizajnera koji su dominirali tim periodom kao što je Vivienne Westwood, nekoliko komada kao primjerice haljinu koja u jednoj sceni kao da guta automobil barunice, dala je izraditi, a skupila je i 10 kovčega odjeće na buvljacima u Londonu, New Yorku i Los Angelesu jer, rekla je, je to točno ono što bi učinila i mlada Cruella.
U konkurenciji za nagradu Oscara ove bi se sezone mogla naći i četverostruka oskarovka Milena Canonero. Kao što je Hitchcocku omiljena bila Edith Head, tako je Canonero omiljena kostimografkinja Wesa Andersona, a za kostime u njegovom filmu Grand Budapest Hotel osvojila je Oscara 2014. Kostimi su, kao i scenografija, u Andersonovim filmovima izuzetno važni i uvijek vrlo detaljno razrađeni. Canonero je tako za ovaj film proučavala francusku kinematografiju uzimajući u obzir i crno-bijele filmove u kojima su vrlo važne bile teksture na odjeći kako bi se izbjegla plošna slika. U filmu zato vidimo puno debelo pletenog pletiva kojim su teksture naglašene. Zabavan moment su i Charentaise papuče od vune i filca koje u filmu nose zatvorenici, a koje se proizvode u gradu Angoulême na jugozapadu Francuske u kojem je film sniman pa su Canonero i Anderson zaključili da ih moraju uključiti u modni izričaj filma.
Zapažena su ostvarenja u ovoj filmskoj sezoni ostvarili i Paul Tazewell na filmu West Side Story i Massimo Cantini Parrini na filmu Cyrano, no njihova istraživanja kostima ne idu tako daleko kao kod njihovih kolegica. Krasne smo kostime vidjeli i u filmu House of Gucci koje je radila Janty Yates kao i Spencer koje je radila Jacqueline Durran no zbog činjenice da su u tim filmovima u prvom planu ogromni svjetski brendovi umjesto custom kostima, malo je vjerojatno da će se Yates i Durran naći u konkurenciji za velike nagrade.
