“2025. je bila godina kad se počeo nazirati puni potencijal umjetne inteligencije i kad je postalo jasno da nema povratka. Što god je bilo pitanje, AI je bio odgovor”, govori Time magazin u najavi svoje godišnje naslovnice posvećene osobi godine
Ovoga su puta to ‘arhitekti AI-ja’, što samo po sebi nije ni neočekivano ni kontroverzno. Znanstvenici, inženjeri, data znanstvenici, UX/UI dizajneri, pa i etički timovi ljudi, istovremeno su na čelu promjena i u pozadini istih. Na naslovnici Timea nisu oni, na naslovnici Timea su Lisa Su (CEO, AMD), Elon Musk (CEO, xAI), Jensen Huang (President and CEO, Nvidia), Sam Altman (CEO, OpenAI), Demis Hassabis (CEO, DeepMind Technologies), Dario Amodei (CEO, Anthropic), Fei-Fei Li (Co-Director, Stanford’s Human-Centered AI Institute; CEO, World Labs).
Lica CEO-a krase naslovnicu koja se referira na radničku klasu i zasukane rukave – sve čemu su ovi ljudi moralne i statusne suprotnosti.
Arhitekti AI-ja ili arhitekti moći?
Timeova tradicija biranja osobe godine počela je u dvadesetom stoljeću, kad je 1928. godine osobom godine proglašen avijatičar Charles Lindbergh, poznat po povijesnom uspjehu prvog prekooceanskog leta. Time je kročio na pijedestal i postavio temelje u medijskom prostoru koje i danas punimo best-of listama na koncu godine. Uslijedili su aktivisti, znanstvenici, političke vođe, grupacije, bračni parovi, pa i apstraktni kulturološki fenomeni: Winston Churchill, Nelson Mandela, zviždači, mađarski borci za slobodu, pa i “duh Ukrajine”. Kontroverza mu nije strana; štoviše, 1938. osoba godine po Timeu bila je Adolf Hitler.
No na pragu 2026. jasno je sasvim suprotno od onoga što nam Time pokušava dočarati. AI ne definira sadašnjost niti budućnost, ne definira ni znanost ni umjetnost. Neizbježno je u fokusu čovjek, ne strojevi koje smo počeli interpretirati kao nekakve mitske, svemoguće stvorove.
“AI će biti najbolja stvar koja se dogodila civilizaciji ili najgora,” govorio je Stephen Hawking 2016. godine, kad je AI bio u povojima.
View this post on Instagram
Razlika u ova dva scenarija je u ljudima: koji će to ljudi njime upravljati i što ćemo od njega napraviti. Još važnije bit će kakav čovjek je “arhitekt AI-ja”. Jer osobe s Timeove naslovnice pretežno su arhitekti narušene privatnosti, tržišta rada, okoliša i, u konačnici, ljudske izolacije.
Meta je bila izvorište lažnih informacija tijekom američkih izbora 2016. i 2020., a način na koji funkcionira snažna je okosnica digitalne segregacije – algoritam nas vječito vraća “našima”. Našim vrijednostima, našim strankama, našim dezinformacijama. OpenAI još uvijek je “nov” na tržištu, ali slabašna kontrola proizvoda, koji se uvukao u sve pore društva, pokazuje da je u interesu tek rast tog istog proizvoda pod svaku cijenu, pa čak i onu mentalnog zdravlja mladih osoba. Nvidia je pak najveća kompanija AI čipove koja, primjerice, opskrbljuje OpenAi čipovima i kontrolira do 94 posto tržišta.
Time od ovih podataka ne bježi: “Sa 62 godine, CEO Nvidije, osmi najbogatiji čovjek na svijetu, kompaktan je, uglađen i poznat među kolegama po temperamentu i vizionarskom vodstvu. Danas je Nvidia najvrijednija kompanija u svijetu, zahvaljujući gotovo monopolu u naprednim čipovima koji napajaju boom AI-ja,” piše redakcijski tim.
Čak i ako je zaista samo riječ o tome da ne gledamo što netko radi, već koliko je to što radi odjeknulo, i dalje ostaje pitanja prikaza ovih osoba. Kreativni direktor Timea, D.W. Pine, u najavi naslovnica piše da su na njima radili ilustrator i animator Peter Crother i digitalni slikar Jason Seiler. “Svaki je stvorio sliku koja pokazuje dualitet koji je AI producirao – čovjek protiv stroja.”
Problematičan je Seilerov rad, navodni hommage proslavljenoj fotografiji iz 1932. koja prikazuje radnike na skeli iznad nebodera u Rockfellerovom centru u New Yorku. Jedna je ovo od najutjecajnijih fotografija ikad snimljenih, baš ju je Time tako prozvao. No zamijeniti radnike najbogatijim osobama na planeti, onima koji sudjeluju u stvaranju sustava pod čijom čizmom ti isti radnici u određenim dijelovima svijeta jedva preživljavaju, kontroverzno je, u najblažoj varijanti.
Tko su onda zaista osobe godine?
Voljeli bismo reći da odgovor ovisi o tome što tražimo u toj istoj osobi. Je li dovoljno da mijenja svijet ili je važno kako mijenja svijet? Jesu li to oni o kojima se pričalo ili oni koji su pričali o drugima? Umjetna inteligencija je neosporiva, moć novca je neosporiva. No ono što radimo s tim istim novcem i s tom istom inteligencijom je važno. Owkin koristi AI za istraživanje raka i preciznu medicinu bez kompromitiranja privatnosti, ArteraAI koristi AI za inovativnu dijagnostiku raka, Sameer Garde, CEO neprofitnog Wadhwani instituta, razvija AI rješenja za obrazovne, zdravstvene i poljoprivredne izazove u nerazvijenim zajednicama. Kevin Barenblat osnivač je Fast Forwarda, organizacije koja pomaže tech firmama da svoje proizvode prilagode društvenim problemima poput obrazovanja i ekologije pod krilaticom AI for Humanity. Druga je to strana umjetne inteligencije.
Tehnologija nije sve što nas definira. Zohran Mamdani, novi gradonačelnik New Yorka, podsjetio je na moć nove političke generacije. Gisele Pelicot, unatoč vlastitoj traumi, izlaže se za dobrobit svih žrtava seksualnog nasilja. Maria Corina Machado, dobitnica ovogodišnjeg Nobela za mir, vratila se u svoju zemlju nakon godinu dana izbjeglištva. Žene u Afganistanu opiru se svom brisanju iz javnog života zemlje, a studenti u Srbiji godinu su proveli u najvećim prosvjedima u regiji. Svi su oni junaci onog stvarnog i opipljivog.
Foto: Instagram/Time, Profimedia.hr
