Sjećate li se onda kad ste mogli reći: “Ma daj, pa to stvarno nije normalno.”?A onda je došla korona i cijeli je taj normalni svijet kakav smo dotad poznavali jednostavno prestao postojati. Nakratko ili na određeni način zauvijek – ostaje tek za vidjeti. No u cijeloj je priči postalo važno sačuvati, osim fizičkog zdravlja, i zdravu pamet
Učinke koje će na čovjeka ostaviti cijela kriza s koronavirusom i lockdown na praktički svjetskoj razini jednostavno nije lako predvidjeti. No stručnjaci na temelju anketa i iskustava iz prijašnjih, sličnih kriza poput španjolske gripe ili SARS-a smatraju da će posljedice biti dugoročne i snažne. Upravo zato smatraju da je nužno čim prije početi se baviti ovom temom kako bismo se mogli na vrijeme s tim uhvatiti ukoštac.
Na malo drukčiji način
Nisu svi spremni prihvatiti klasičnu pomoć psihoterapeuta, posebno u našoj, neizbježno, pomalo konzervativnoj kulturi. No, baš kao i u svemu, danas je lako pronaći nešto drukčije načine rješavanja problema psihe, neke koje je možda lakše prihvatiti ili su barem zanimljiviji i privlačniji. I ne, ne govorimo tu nikako o raznim wellness guruima i slično.
Jeste li ikada pokušali riješiti neku svađu s nekim u glavi? Ili ste možda nasamo pokušali izgovoriti razne stvari koje se niste usudili ili niste zbog raznih razloga željeli izgovoriti uživo?
Nakon toga ste zasigurno osjetili barem nekakvo olakšanje. Na sličan način funkcionira i psihodrama. Samo, u njoj imate i stvarnog sugovornika, a ne samo onoga u vašoj glavi ili ogledalu. Terapijski koncept psihodrame nastao je dvadesetih godina 20. stoljeća, njezin autor je Jacob Levy Moreno, a temelji se na odigravanju događaja umjesto na razgovoru o njima. Dakle, otprilike ovako: vi nudite okvirni scenarij – neki događaj koji vas muči, uvodite likove, izgovarate svoje rečenice, a ostali glumci prema vlastitom osjećaju uskaču u vaš scenarij. Logično, kad ta situacija nije aktualna, te kad su sudionici lažni, svašta može izaći na vidjelo. Svašta! Psihodrama je, jednostavno rečeno, terapija igrom za odrasle.
“Terapijska praksa pokazuje izvrsne rezultate u terapiji pacijenata različitih dijagnostičkih kategorija, od uobičajene “psihoterapijske populacije” neuroza, pa preko različitih poremećaja ličnosti i ovisnosti, do pacijenata sa psihotičnim poremećajem. U radu s različitim kategorijama pacijenata sâm postupak psihodrame prilagođava se njihovim sposobnostima i terapijskim potrebama. Naravno, psihodrama se jako uspješno primjenjuje i u radu s tzv. nekliničkom populacijom, ljudima koji na grupu dolaze motivirani osobnim rastom i razvojem vlastitih potencijala”, pojašnjava Vladimir Milošević, dr. med., spec. psihijatrije, psihodramski terapeut i autor knjige “Kako radi psihodrama”.
“Ako ste pomislili da vaše glumačke sposobnosti nisu baš sjajne, ne trebate se brinuti. To može – svatko! Psihodrama ne zahtijeva nikakav poseban glumački talent niti tehniku”, kaže Milošević.
“Svatko je sposoban za tu vrstu igre i ljudi se puno lakše uključe u tu igru nego što pretpostavljaju. Osim toga, ne postoje stvari koje se ne mogu odigrati na psihodramskoj sceni, s tim da za to protagonist i grupa moraju biti spremni, a terapeut kompetentan”, ističe. Psihodrama pomaže glavnom liku osloboditi se od ukorijenjenih i često rigidnih obrazaca ponašanja te omogućava pojedincu novi autentični, spontaniji i kreativniji odnos prema stvarnosti svakodnevnog života. Scena u kojoj ste mami prešutjeli kako nije u redu da vas pita: “Kad će više beba” i kasnije zbog toga danima “kipjeli”, može, dakle, uz ovu specifičnu pozornicu postati mjesto na kojem ste napokon mami rekli baš sve što vam je na pameti i riješili se onog “kipljenja”. A uz to, još kroz reakcije drugih naučite kako reagirati u idućoj sličnoj situaciji. Pa što ima bolje od toga?
Umjetnost liječi
Psihodrama nije jedina tehnika u kojoj se umjetnost koristi kao sredstvo izlječenja psihe, odnosno put ka boljem osjećaju i ljepšem pogledu na život. Jedna od grana psihoterapije je i art terapija, odnosno terapija u kojoj se kao sredstvo koriste stvaralački likovni procesi – crtanje, slikanje, modeliranje. To zvuči sasvim logično, zar ne?
Možda vam je tijekom izolacije zbog koronavirusa palo na pamet kako bi vam dobro došlo potegnuti koji potez kistom po papiru i uz času vina prepustiti se nekom sasvim filmskom scenariju uz nezamislivo opuštanje. Ako ste se okušali u tako nečemu, vjerujemo da niste požalili. Takav se oblik terapije, inače, primjenjuje uz komunikaciju s terapeutom, naravno, ali u okolnostima u kojima se nalazimo dobro će doći i amaterska “kućna praksa”. Možda napokon dobijete materijal za ukrasiti taj zid koji zjapi prazan, a ako kroz to dođete i do neke svojevrsne osobne katarze, pa to može biti samo bonus, zar ne?
Tečaj sreće
Ako ste, pak, više pasivan tip, možda vam može pomoći – tečaj sreće. Naime, na internetu odnedavno možete pronaći tečaj Sveučilišta Yale koji je ta respektabilna ustanova podijelila sa svijetom besplatno. Radi se o seminaru koji je 2018. godine počela predavati profesorica Laurie R. Santos, a pokazao se gotovo neočekivano učinkovit i popularan kao niti jedan dosad. Santos je svoje studente podučavala kako razumjeti koje bi navike trebali usvojiti da bi bili uistinu sretni, a njihovi životi ispunjeni. Koji god put do sreće odabrali, važno je imati na umu da je mentalno zdravlje nešto čemu se valja posvetiti u ovo doba. Možda će vas sada pokoja čaša vina dovesti do nekog boljeg svijeta, ali ne treba naglasiti da to dugoročno nije preporučljivo. I nemojte čekati da vam voda dođe do grla – dobro će vam u ovom “novom normalnom” doći već i preventivno “pospremanje” ladica.
