Kao reakcija na stereotipne prikaze žena u medijima, tabuiziranje tema koje su u široj javnosti nepoželjne i obavijene velom posramljivanja ili neodobravanja, srećom, pojavljuju se novi digitalni mediji i društvene mreže koji nam otvaraju sasvim nove prostore izražavanja
Kad su se još 80-ih godina pojavili kao audioblogovi, vjerojatno nitko nije mogao pretpostaviti kakvu će revoluciju ti zvučni zapisi napraviti u kontekstu konzumiranja digitalnog sadržaja. Od ranih 2000-ih znamo ih kao podcaste. Točnije, stručnim rječnikom: digitalne audiodatoteke na koje se možete pretplatiti putem određenih servisa i platformi.
U izvornom obliku, dakle, određuje ih isključivo audiozapis, a danas se uz to nerijetko kombinira i videozapis (multimedijalni geekovi ovdje će reći da samim time to više nisu podcasti, nego emisije ili talk showovi, ali to je već neka druga tema). Procjenjuje se da podcasta danas u digitalnim bespućima ima više od pet milijuna, a sluša ih više od 500 milijuna ljudi. I tu, među silnim milijunima, žene su konačno pronašle svoje mjesto gdje bez cenzure i ustručavanja mogu govoriti o temama koje su im važne, prevažne da ostanu ignorirane i prešućene u mainstream medijima.
Za ilustraciju, ako govorimo o Hrvatskoj, istraživanje Agencije za elektroničke medije provedeno u listopadu 2019. pokazalo je da se žene kao sugovornice pojavljuju u 36 posto priloga središnjih informativnih emisija na najgledanijim nacionalnim televizijama (HRT, RTL, NOVA TV). Kao protuteža stereotipnom prikazu žena u medijima, marginalizaciji tema koje su u široj javnosti nepoželjne i obavijene velom posramljivanja ili neodobravanja, srećom, pojavljuju se novi digitalni mediji i društvene mreže koji nam otvaraju sasvim nove prostore izražavanja.
Svjetsku slavu postigli su feministički podcasti kao što su The Guilty Feminist, The Receipts Podcast, Feminist Book Club, Financial Feminist, I Weigh with Jameela Jamil i brojni, brojni drugi. A kod nas? Zasigurno najutjecajniji (dopustite da ovo bude subjektivna procjena autorice za koju, iskreno, nema statističkog dokaza) podcast koji se bavi ženskim pitanjima i pravima u regiji dolazi iz Srbije, a nosi naziv Tampon zona. Pokrenula ga je dugogodišnja novinarka i urednica Iva Parađanin Lilić, s kojom ovom prilikom razgovaramo. Ako tražite mjesto i zajednicu koja pažljivo osluškuje, beskompromisno propitkuje i ne strahuje od otvaranja tabuiziranih tema, dobrodošle!
Vjerne slušateljice prate podcast još od 2019. kad je emitiran u sklopu drugih medija, a od 2022. započinje svoj samostalni život, da bi danas Tampon zona bila multimedijalna platforma “posvećena glasovi ma koji zagovaraju promjene, slobodu i jednakost”. Podcast o kojem ovom prilikom pišemo i razgovaramo s njegovom autoricom ovog je ljeta dobio i svoj specijal: u audio – videoformatu udružile su se Tampon zona i Nina Pavićević, poznatija pod Instagram imenom Kritički (@kriticki) – profil je to koji nas svakodnevno uči da žena ženi nije vuk i odučava nas od nametnutih norma. Nina se pridružuje ovom razgovoru, no krenimo s Ivom od početka – doslovno.
Vratimo se na početke stvaranja podcasta Tampon zona. S obzirom na to da u eter dolaziš s dugogodišnjim novinarskim iskustvom i podcast je u početku bio dio većih medijskih kuća, u kojem si trenutku odlučila da je vrijeme za stvaranje nezavisne platforme i zašto?
IVA: U svijetu koji je zasut kratkim videosadržajem, podcasting je bio moj način da se oduprem trendu i ponudim nešto dublje. Inspirirana rastućim brojem žena koje su pronašle svoj glas u podcastima, odlučila sam stvoriti prostor gdje žene mogu slobodno govoriti o svemu što ih muči ili inspirira. Nakon što sam se suočila s brojnim ograničenjima u tradicionalnim medijima, shvatila sam da je potpuna kreativna sloboda ključna za stvaranje autentičnog sadržaja.
Tampon zona postala je platforma za žensko osnaživanje gdje se slobodno raspravlja o temama koje su često marginalizirane ili stigmatizirane. Kad kažem ograničenja u tradicionalnim medijima, mislim na to da sam uz podcast imala i druga zaduženja i nisam mu se mogla potpuno posvetiti.
Naravno, uvijek je tu bio i taj urednički moment koji je jednostavno po prirodi takav da se često ne poklapa s vašim viđenjima. U jednom trenutku shvatila sam da Tampon zona može biti ono što treba biti, samo slobodna i nezavisna. Pitanja ženskih prava i sloboda su politička, jasna, i tu nema mjesta ublažavanju i bilo kojoj vrstu cenzure. Još jedan razlog je taj što žene, često s razlogom, nemaju više povjerenja u medije, a ja sam htjela stvoriti novo sigurno mjesto gdje ćemo im to povjerenje vratiti, gdje će biti važna njihova priča, a ne klik.
Podcast Tampon zona došao je u pravom trenutku, kad u regiji nešto slično još nije postojalo, a svakako je nedostajalo u javnom prostoru. Kako je publika u početku prihvatila ovakav način progovaranja o temama za koje nema mjesta u mainstream medijima?
IVA: Hvala ti na ovim lijepim riječima i potvrdi. Otkako je počeo samostalan život Tampon zone, podcast je planuo. Iznenadila sam se sjajnim reakcijama i brojkama pregleda te sam odmah u početku dobila potvrdu da je ovakav sadržaj bio potreban. Mislim da je za progovaranje žena o stvarima o kojima se intenzivno šuti podcast naprosto idealan format. Kroz povijest slušamo ili dijelove priča ženskog iskustva, ili njegove cenzurirane verzije, pogrešne narative i kontekste, priče koje društvo želi da čujemo i da u njih vjerujemo umjesto onih priča koje su nam stvarno potrebne. Koje nas bude, osvješćuju, povezuju. Podcast nudi prostor za pričanje cjelovite priče od početka do kraja, za objašnjavanje procesa, i što je najvažnije – za stjecanje povjerenja i sigurnosti. Publika je sjajno reagirala i najveći pokazatelj toga i dan-danas za mene nisu brojevi pregleda i lajkova, već njezina posvećenost, želja da sudjeluje, komentira, da se identificira i uključi u pokretanje promjene i to je nešto najdivnije. Kad vidite da ste jednim razgovorom od sat vremena koji netko sluša inspirirali da ona sama pokrene promjenu u svom okruženju, da pomogne nekome i podrži nešto. Ili da jednostavno doživi neku promjenu u sebi.
Teme koje otvaraš u podcastu po mnogočemu su još uvijek tabu, za mnoge neprikladne ili teške i o njima ne žele razgovarati. Izdvojit ću, primjerice, nedavni razgovor s Andrejem Obradovićem, koji je, zajedno sa svojom cimericom, u Beogradu preživio brutalno policijsko nasilje i zlostavljanje, motivirano mržnjom prema LGBTIQ osobama. Ta me epizoda potpuno šokirala i otrijeznila od uvjerenja da se tako nešto u 2024. godini jednostavno ne može dogoditi. Možeš li izdvojiti neke teme koje su na tebe ostavile snažan dojam i smatraš da bismo ih obavezno trebale poslušati?
IVA: Baš je teško izdvajati jer je svaka epizoda za mene posebna, ne samo zbog samog razgovora već su tu i same priče i njihovi mini životi koji se odvijaju prije nego što se kamere upale i nakon njihovog gašenja: međusobno upoznavanje sugovornica, sama priprema epizode… Ako moram izdvojiti neke koje su možda mene najviše naučile i dotaknule, onda je to cijeli serijal o ginekološkom i opstetričkom nasilju (zlostavljanju pri porodu), zatim razgovor s Lidijom Vasiljević o mentalnom zdravlju žena kroz stoljeća, epizoda o menopauzi, tri epizode u kojima smo se dotaknule rastućeg i prije tećeg problema osvetničke pornografije i Telegram grupa, a tu je i serijal s Ninom Kritički.
Pravi je trenutak da u razgovor uključimo i Ninu. Osjećate li da živite u nekom svom “mjehuriću” koji je tolerantan, uključiv i podržavajući? Kako se onda nosite s trenucima u kojima se pokaže da je stvarnost, pa i društvo, ponekad još uvijek dijametralno suprotno od toga?
IVA: Uh, izašla sam iz mjehura odavno. Naime, kako su epizode akumulirale velik broj pregleda, otišle su van “mjehura” – što je sjajno i što je način da se promjena dogodi, tamo negdje izvan “mjehura”. Društvo je daleko od onoga kakvo želimo da bude, ali važno je da gajimo i njegujemo snagu i volju za promjenom kod svakog pojedinca i pojedinke, makar na mikrorazini. Živimo u takvom trenutku kad je lako postati letargičan i pripisati sve nekoj višoj i većoj sili, ali ono što i mi kroz sadržaj želimo promovirati i ono u što ja vjerujem jače nego u bilo što drugo je to da je snaga u pojedincu i promjena krene s mikrorazine, a onda se brzo raširi. Moramo se svakodnevno podsjećati na odgovornost i snagu koju imamo kao ljudske jednike. Svatko od nas ima golemu moć.
NINA: Moj najbliži krug jest jedan roza “mjehurić” i uvijek je šok kad izađem iz njega, a nekad mi se čini da moramo svakodnevno izaći. Svi imamo člana obitelji koji će na okupljanju lupiti seksističku šalu ili prijatelja iz djetinjstva koji i dalje misli da malo pretjerujemo. U taksiju mi je nedavno taksist pričao da su klimatske promjene laž, a dok scrollam TikTokom, izaći će mi video o ženskoj energiji koja do detalja objašnjava kako je energija binaran konstrukt gdje je, gle čuda, ženska energija sve ono što se smatra ženskim rodnim ulogama.
Nina, koji su za tebe onda trenuci u kojima u kojima prepoznaješ žensku solidarnost i koji ti pokazuju da sve što radiš ima smisla?
NINA: Prijateljica, koja se i sama borila s aknama, nakon što sam ja svoje preboljela, napravila mi je post-acutane kit sa stvarčicama koje su mi po mogle u tom razdoblju. Druga prijateljica ovih dana javljala se da provjeri jesam li dobro i uzimam li vremena za odmor jer sam na Kritički obrađivala teme koje su mi baš teško pale, a vezane su za romantizaciju prošlih vremena i ono kroz što su naše bake zapravo prošle. Kad god vidim žene da podržavaju i bodre jedna drugu, tada znam da ipak sve može imati smisla.
U tom kontekstu, osvrnimo se na stanje prava i sloboda žena u Srbiji, pa i regiji. Iva, to su teme koje se najčešće nađu u fokusu podcasta Tampon zona. Imaš li dojam da se krećemo prema pozitivnim promjenama? Koja su za tebe najvažnija pitanja u obrani ženskih prava na kojima kao društvo moramo raditi?
IVA: Ako govorimo o regiji, goruća pitanja koja nas veliko tresu i koja dolaze kao direktna posljedica tvrdo kornosti patrijarhalnih obrazaca kod nas jesu pitanja femicida, ginekološkog i opstetričkog nasilja (zlostavljanja pri porodu) i digitalnog nasilja nad ženama koje preuzima sve inovativnije oblike. Ove točke ključanja svjedoče koliko se položaj žena smatra perifernim pitanjem i koliko se sustavno ništa ne poduzima. Kad govorimo o pozitivnim promjenama, one su svakako tu. Prije svega, svjedočimo jednoj eri ženskog kolektivnog buđenja i progovaranja već nekoliko godina i čini mi se da je to val koji se neće tako lako zaustaviti. Žene progovaraju o nepravdama, zlostavljanjima, dijele svoja iskustva, osnivaju mreže, udruženja. Također, sve je veći broj novinarki koje prostor posvećuju ovim temama, sve je više informacija dostupnih svakoj ženi. Sve to doprinosi jednom jačanju ženskog glasa koji govori da preko nasilja i nepravdi nećemo prijeći i nećemo više šutjeti. Sada je trenutak da se ti glasovi sustavno prepoznaju i kolektivno podrže.
Mnoge od nas povezuju se kroz druga ženska iskustva na društvenim mrežama, to je nešto što starije generacije svakako nisu imale u ovom obliku kao mi danas. Koliko tebi znači takvo povezivanje i što ti ono donosi?
IVA: Internet nam je u tom pogledu stvarno donio revoluciju. Mogućnost povezivanja, prepoznavanja, identifikacije i udruživanja ključna je i prijelomna za sadašnji trenutak u ženskom pokretu i on se omasovio i dobio jači glas. Moj najveći orijentir uspjeha je interakcija i feedback koji dobivam od zajednice. Često to nije ni broj pregleda, pratitelja ili čega već, već svi oni brojni komentari ispod epizoda i koje svakodnevno dobivam u inbox. Žene koje mi pišu da se zbog nekih epizoda osjećaju manje usamljeno, da su ih razgovori inspirirali na to da same naprave mini promjene u svom okruženju ili donesu neku odluku, ili da su promijenile mišljenje o nečemu. To su za mene mali pehari, kao i najveći pokazatelj da sve ima smisla. Slušateljice se međusobno povezuju, pokreću svoje razgovore i inicijative na mre žama. To je stvarno velika stvar.
Široka dostupnost i uporaba digitalnih medija dala nam je prostor i mogućnost da svatko može pokrenuti svoju platformu. No je li to dvosjekli mač i trebamo li biti zabrinuti zbog vrste sadržaja koje konzumiraju mladi?
IVA: Trebali smo o tome povesti računa puno prije i spremnije dočekati ovu eru. Osim podcasta, dosta se bavim temom medijske pismenosti. Mislim da je to pismenost 21. stoljeća o kojoj moramo što hitnije govoriti i opremiti mlade ljude nekim alatima za navigiranje u prostoru koji odavno nije dodatni imaginarni prostor, već sastavni dio naše stvarnosti, gdje se itekako događaju stvari koje izravno mogu utjecati na nas, naše stavove i najvažnije – mentalno zdravlje. Živimo u kakofoniji nefiltriranog sadržaja koji nas zapljuskuje sa svih strana i teško je ostati pribran u takvoj klimi i nama odraslima, a kamoli mladima. Zabrinuta sam jer sustavno kaskamo za životom i onime što se događa. Kad kažem sustavno, prije svega mislim na sustav obrazovanja koji pod hitno mora pratiti sâm život i potrebe mladih jer prolaze veliku transformaciju u odnosu na prijašnje razdoblje, i pred time ne smijemo zatvarati oči.
Na tu temu, sve nas koje pratimo regionalnu aktivističku digitalnu scenu ovih je dana oduševila vijest o podcast specijalu Tampon zone i Nine Kritički. Kako ste zamislile ovu suradnju i što možemo očekivati?
IVA: Medijska pismenost mladih jedna je od tema koju ćemo provlačiti u zajedničkim epizodama i pokušat ćemo to raditi na prijemčiv način – komentirajući pojave i situacije iz svakodnevne pop kulture. Jako sam sretna što smo se ovdje i formalno udružile jer Ninu dugo pratim, divim joj se, učim od nje, a usput mi je postala i prijateljica. Odlučile smo stvari koje inače komentiramo staviti ispred mikrofona i ujediniti regiju mapirajući zajedničke probleme. Ovaj serijal nastao je uz podršku EFB-a i jako samo im zahvale što su prepoznali naše teme i našu inicijativu kao nešto važno.
NINA: Joj, baš mi je drago! Zajedničke epizode su prirodan slijed događaja, i mala kruna naših zajedničkih ciljeva i prijateljstva. Iva mi je suborkinja, ali i draga prijateljica, jedna u ovom svijetu koja me potpuno razumije i prihvaća. Kroz ovu suradnju pokušat ćemo naše razgovore dovesti u formu koja može biti pitka djevojkama i ženama koje prate, i bilo kome tko se želi uključi, a opet zanimljiva i informativna.
U prvoj epizodi podijelile ste svoje najdraže oblike mikrofeminizma – Nina, koji su tvoji?
NINA: Kad god na dokumentu piše ime roditelja, ja napišem ime majke. To sam radila odmalena, a sad shvaćam da je to mikrofeminizam.
Do sada smo @kriticki pratile u kraćim digitalnim formama na društvenim mrežama. Vidiš li podcast kao novu dimenziju u kojoj svoj aktivizam možeš izraziti na drukčiji način?
NINA: Dok su društvene mreže odličan alat za brzo širenje poruka i podizanje svijesti, podcast mi omogućava da se upustim u dublje razgovore i istražim teme na način koji nije uvijek moguć u kraćoj formi. Jako volim Instagram, a podcast je savršen način da se teme preliju s jedne mreže na drugu.
Iva, što priželjkuješ i kako vidiš razvoj Tampon zone u budućnosti? Postoje li neke teme kojima se posebno veseliš u novim epizodama?
IVA: Vidim potencijal širenja Tampon zone na regiju i jako bih voljela da se to dogodi. Također, voljela bih da, ako kapaciteti to dozvole, više pažnje posvetimo temama žena iz manjih i ruralnih sredina. Ono što novo razvijamo jesu i događaji, koje smo isprobale nekoliko puta i ispostavili su se kao do datno sjajno mjesto za širenje mreže i razgovora sa zajednicom. Tako da ćemo više izlaziti u offline prostor, a u online prostoru ćemo se truditi zadržati kvalitetu i kredibilitet.
*Bonus pitanje: Iva, podijeli s nama nekoliko drugih regionalnih i globalnih podcasta koji te inspiriraju i koje uživaš slušati.
Moj omiljeni domaći podcast je U raljama osećanja, koji mi je često i inspira cija za brojne teme. Tu je i Zdrava priča sa Dolores, čije me priče iz roditelj ske perspektive sve više zanimaju. Redovito slušam Agelast, a od globalnih podcasta obožavam Gulity feminist i Call your girlfriend. Jako mi je drago što je u posljednje vrijeme na medijskom nebu sve više stranica koje se bave sličnim temama. Tu su i kreatorice na društvenim mrežama – Lana Nikolić, Kritički, Brana, Draga devojčice, Feminizam iz teretane, sjajne Sve su to vještice, ali i stranice nekih nevladinih organizacija koje su kao mali mediji – kao što je Befem.
Foto: Privatna arhiva
