Živimo u vremenu u kojem je puno toga podređeno životu u paru; od reklama i putovanja pa sve do restorana sa “stolovima za dvoje”. Tako se “samački stolovi”, odnosno životi, nerijetko doživljavaju kao privremeno stanje ili, još gore, kao nešto čega se treba sramiti. No sve se češće naglašava da samoća ne mora značiti usamljenost, već može biti prilika za introspekciju, otkrivanje vlastitih želja i uživanje u vlastitom društvu

A upravo tom tematikom bavi se jedna od najprodavanijih novih knjiga, “Table for One” britanske autorice Emme Gannon. Glavna junakinja, Willow, u početku živi ono što društvo definira kao idealnu sliku odraslog života. Ona ima stabilnu vezu, uspješnu karijeru i dom, no događa se prekid s partnerom i sve se iznenada raspada; planovi nestaju, a ona ostaje izgubljena i ranjiva. Prijatelji su zauzeti vlastitim životima, a Willow se suočava s tišinom i prazninom koja se čini nepodnošljivom. Ali upravo tad, kroz neočekivane izvore inspiracije, počinje ponovno graditi odnos koji je godinama zanemarivala: onaj sa samom sobom.

U tom smislu “Table for One” nije samo priča o prekidu u 30-ima, nego knjiga koja samoću prikazuje kao svjestan izbor i oslobađajuće iskustvo. Ona pokazuje da je i u svijetu oblikovanom za život u paru moguće pronaći snagu u vlastitom društvu te naučiti biti sebi najbolji prijatelj i najsigurniji oslonac. Emma Gannon kroz Willowinu priču ističe ljepotu malih rituala; solo odlazak u restoran ili kafić, šetnju gradom ili uživanje u tišini vlastitog doma i pretvara ih u osnažujuće trenutke. Upravo ti trenuci dokazuju da samoća ne mora značiti prazninu, već prostor u kojem gradimo slobodu i samopouzdanje.

No fenomen namjerne samoće nije samo književni nego i društveni. Statistike pokazuju da sve više ljudi aktivno prigrljuje ideju “stola za jednog”. Primjerice, u Sjedinjenim Američkim Državama samostalni odlazak u restorane porastao je za 64 posto od 2019., a to je samo djelić podataka koji govore o promjeni perspektive. Dok je nekad jesti sam bio simbol usamljenosti, danas postaje znak neovisnosti.

Stoga, iako je život u paru lijep i nešto čemu kao ljudi težimo, “Table for One” podsjetnik je na to da ljubav prema sebi nije klišej, nego temelj na kojem gradimo sve ostale odnose. Willowina priča pokazuje da “prazni stolovi” mogu biti ispunjeni ako ih odlučimo gledati kao nešto više, a ne manje. Jer možda upravo u tim trenucima samoće otkrivamo ono što nam najviše treba, a to je vlastita snaga.

Foto: Instagram/@emmagannonuk

#scena knjige