Svi mi moramo proći kroz proces ozdravljenja nakon traume, u kojem će postojati period u kojem smo izrazito ranjivi i to je normalan proces tugovanja. No nekad zapnemo u začaranom krugu i ne možemo se više izbaviti. Taj fenomen zove se woundology
Jeste li ikada sreli nekoga prvi put i počeo vam je govoriti o svim svojim problemima, svojim bolovima, problemima koje ima s ljudima, da biste uskoro ustanovili da je riječ o nekim pričama, stvarima i događajima koji su već davno prošli?
Woundology, odnosno woundologija, ili u slobodnom prijevodu “ranologija”, je koncept koji je osmislila Caroline Myss u svojoj knjizi, “Zašto se ljudi ne liječe i kako to mogu napraviti” upravo kako bi dala naziv ovom konceptu. Ona govori o ljudima koji nastavljaju otvarati rane svojih starih trauma davno nakon što su se dogodile, i dijele ih sa svima s kojima dođu u kontakt, ne mogavši prijeći preko njih.
Kada osoba stalno prevrće svoje stare rane i nastavlja tugovati dugo nakon što se trauma dogodila, ponekad do kraja života, nikada ne zacijele svoje rane, već umjesto toga nastavljaju iznova izlagati traumu prema sebi, ali i prema drugima.
Da je woundologija postala popularna svjedoči i činjenica da se potpuno iskrivio Instagram trend celebrityja koje su objavljivale svoje videe ili fotografije kako plaču ili su nesretne kako bi pokazale da su “od krvi i mesa” i da nisu uvijek savršene, poglavito pokrenut kad su to učinile Kendall Jenner i Bella Hadid. Sada postoji, primjerice, “crying makeup” trend koji veliča osjećaj tuge, sa šminkom, bez stvarnih suza.
@zoekimkenealy #greenscreen crying makeup look tutorial 😅 Can I go as a crying person for Halloween or is that not a thing #cryingmakeup #tearmakeup #cryingeyes #makeupforhalloween ♬ Show Me How (Album V) – Men I Trust
Sve su to nezdravi temelji koji nam ne dozvoljavaju da zaista progovorimo o svojim traumama i naučimo ih savladati. Osobe koje su dio ovog fenomena ne mogu razviti zdrave odnose s ljudima, već privlače osobe koje također stalno vade svoje stare rane i iznova produbljuju traumu.
Prema autorici bestselera Caroline Myss, može biti teško suočiti se sa svojim emocionalnim ranama i stoga ne možemo zacijeliti i krenuti dalje. Može biti teško čak i priznati da smo nekad privrženi toj svojoj boli i da nam je teško otarasiti je se jer je smatramo vlastitim identitetom. Međutim, kada se usudimo priznati ovu tešku istinu, možemo početi s ozdravljivanjem i pronaći slobodu za kojom žudimo. Kako kaže Myss, postoje znakovi da pripadate fenomenu “woundologije”, odnosno “ranologije”, a ovo su neki od znakova:
Krivite druge
Osjećate želju kriviti druge za to kako se vaš život odvijao, zbog čega ste negativno vezani za ljude i bol iz vaše prošlosti. Naravno, teško vam je opraštati.
Žrtvovanje
Osjećate da nekad imate potrebu da se na vas gleda kao na žrtvu situacije (na primjer u razvodu ili rastavi) i da se stječe moć i pozornost identificiranjem s tom ulogom, u manjoj ili većoj mjeri.
Izdaja
Ne želite se potpuno izliječiti od svoje traume jer vam se čini da ćete zaboraviti ili izdati osobu ako krenete dalje sa svojim životom. Ovo se najčešće događa nakon smrti voljene osobe, a jako je podložno i društvom koji odlučuje kako bi se osoba koja žaluje trebala ponašati.
Identifikacija
Osjećate se da vas definira ono što vam se dogodilo i osjećate potrebu da nastavite pričati ljudima o svojoj priči. Ne u terapeutske svrhe, već zato što ne znate tko ste bez toga.
Kako si pomoći?
Svi zaslužujemo život izliječen od trauma i biti slobodni od stresa i vlastitih životnih utega. To je često teže reći nego učiniti, no nužno je kročiti kroz život povezujući se s ljudima kroz ljubav, hobije, vještine i interese.
Ako ste primijetili da se prepoznajete u nekom od znakova, da se vrtite u krug kad je riječ o nezadovoljstvu s partnerom, poslom ili nekim trećim faktorom, vrlo je važno obratiti se psihologu koji će vas uputiti na put koji će vas uvelike udaljiti od woundologije.
Foto: Averie Woodard/Unsplash
