Mnogi smatraju da su dijamanti uzgojeni u laboratoriju održiviji izbor od onih koji se nalaze u prirodi. Istražili smo je li tomu zbilja tako i može li takva industrija uopće biti ‘zelenija’
Dijamanti su najtvrđi materijali koje možemo pronaći u prirodi. Ta je njihova kvaliteta samo jedan od razloga zašto su tako popularni u industriji nakita i zašto im je cijena vrtoglavo visoka. Visinu cijene određuje im i čistoća i boja odnosno koliko nečistoća imaju u svom sastavu koji čini isključivo ugljik. A najveća konkurencija prirodnim dijamantima danas su oni sintetički. Radi se o pravim dijamantima koji su identični onima koje nalazimo u prirodi samo što su stvoreni u laboratoriju.
Za njihovu je izradu potreban jedan jedini kristal dijamanta, a potom se primjenjuje jedna od dviju metoda. Prva uključuje prisutnost visoke temperature i visokog pritiska što je simulacija procesa kojim dijamanti nastaju u prirodi. Drugi pak uključuje taloženje kemijskih para koje proizvode ugljik na kristal dijamanta u vakuumu i na visokoj temperaturi, čime onda nastaje veći kamen. Potonji je, piše New York Times, nešto nalik 3D printanju, noviji je i favoriziran u svijetu sintetičkih dijamanata jer ga je lakše kontrolirati.
View this post on Instagram
Sintetičke dijamante već koristi niz poznatih brendova među kojima su Pandora koja je prvu kolekciju predstavila 2021. kao i Homer, luksuzni brend Franka Oceana. Tako uzgojeni dijamanti su pristupačniji, lakše je manipulirati njihovom čistoćom i bojom i nije potrebno trošiti prirodne resurse. Osim toga, u njihovom je lancu proizvodnje sasvim eliminirano rudarenje. Nepravedna raspodjela prihoda dobivenih od prodaje dijamanata bila je jedan od glavnih povoda građanskog rata u Sijeri Leone 1991. godine u kojem je poginulo više od 50 tisuća ljudi. Nakon rata koji je inspirirao i film Krvavi dijamant, je unutar industrije dijamanata koja ima više od 65 posto rudnika upravo u Africi, osnovan Kimberley Process. Radilo se o međunarodnom sustavu razvijenom kako bi kupci dijamanata bili sigurni odakle dolaze njihovi dijamanti te da nisu dio konflikata među afričkim zemljama.
Neki su brendovi kao što je Tiffany’s uveli transparentne prikaze podrijetla za svoje najveće dijamante dok se niz NGO-ova i drugih organizacija među kojima su GemFair i Pact bori za to da rudari dobiju veća prava, veće plaće i bolje uvjete za rad. Međutim, magazin Time 2015. objavio je veliku priču o rudarima u Kongu u kojoj su otkrili da je situacija danas još daleko od idealne, da se dijamanti i dalje iskapaju i prodaju u ratnim zonama, oružane krađe s ljudskim žrtvama gotovo da su svakodnevica, te da su rudari još uvijek potplaćeni, često i maloljetni.
View this post on Instagram
Kod dijamanata kreiranih u laboratoriju taj je dio u lancu proizvodnje tradicionalnih dijamanata sasvim preskočen što također nije rješenje problema industrije dijamanata jer ostavlja milijune ljudi bez posla. S druge strane, dobra je stvar ta što se sintetički dijamanti mogu proizvoditi u tvornicama iz 100 posto obnovljivih izvora energije. Kod rudarenja tradicionalnih dijamanata potrebno je puno vode, električne energije, nafte koja pogoni strojeve, a nepovratno se uništava i zemlja. Ipak, sintetički dijamanti za sada se ne smatraju investicijom jer nisu formirani pod pritiskom zemlje milijunima godinama niti pokreću ekonomije čitavih zemalja.
Na kraju, jedino što sigurno znamo jest da je, kao i u svemu kad je u pitanju industrija odjeće, modnih dodataka i nakita, najbolji izbor onaj komad kod kojeg možete provjeriti cijeli lanac proizvodnje. Tražite više informacija od prodavača i pojedinih brendova, raspitajte se odakle dolazi dijamant koji kupujete, gdje je pronađen, a gdje obrađen. Jedino tako možete biti sigurni da su u njemu ljudi nisu stradali, da su pravedno plaćeni te da nije narušena ravnoteža flore i faune.
Fotografija: Pixabay
