Postoji nešto u solo putovanjima što ih čini posebnima. Prepuštenost samima sebi, manjak pritiska da planove prilagodimo tuđem ritmu i otvorenost prema novim ljudima, poznanstvima i nasumičnim trenucima
Solo putovanja sve su popularnija, no još su uvijek za mnoge bauk. Čak i ako želimo otputovati sami, nerijetko ne znamo otkud krenuti – kamo je najpametnije prvo otići, što imati na umu kad putujemo sami, kakav smještaj tražiti i kako se uopće zabaviti sa sobom samima u sasvim novom, nepoznatom mjestu.
Sloboda solo putovanja možda je njihov najprimamljiviji dio. Barem je to privuklo Mariju Pavlović, solo putnicu, content kreatoricu s profila Gde je Mara i blogericu s bloga Putuj solo. “Bila je to kombinacija znatiželje i tvrdoglave potrebe za slobodom”, priča nam. Nakon što se odvažila i počela nizati avanture koje se nerijetko prepliću s njezinom ljubavlju prema ekstremnim sportovima, počela je dijeliti i sve te logističke savjete. Blog je pokrenula upravo kako bi nekome skratila put do odgovora poput: “Gdje spavati u Phnom Penhu ako ste žena?”, “Treba li mi viza za Kambodžu?” i slična pitanja.
Iako ćete na njezinu blogu pronaći pregršt korisnih savjeta, pitali smo je da s nama podijeli nekoliko najkorisnijih iz svog iskustva. Osim svoje priče, Marija nam je otkrila aplikacije koje koristi, što prvo bukira, o čemu se informira prije nego krene na solo putovanje i kako zapravo upoznaje nove ljude putem.
Savjeti za solo putovanje
Što te motiviralo na to da kreneš na prvo solo putovanje?
Moje prvo solo putovanje dogodilo se iz potrebe, a ne iz neke velike hrabrosti. Često bih nailazila na povoljne karte i zanimljiv smještaj, ali nitko iz mog okruženja tada nije mogao poći sa mnom – i na kraju bih odustala. Kako ne volim ovisiti o tuđem slobodnom vremenu (a još manje propuštati prilike), odlučila sam krenuti sama.
Bila je to kombinacija znatiželje i tvrdoglave potrebe za slobodom. Ispostavilo se da je to jedno od najboljih iskustava u životu jer mi je otvorilo vrata prema nečemu što danas ne bih mijenjala ni za što.
Koje destinacije preporučuješ za početnike u solo putovanjima, a koje za iskusnije?
Za početnike u solo putovanjima preporučila bih da prvo istraže Europu – ponajprije zbog osjećaja sigurnosti i uređenog sustava. Nema velikog kulturološkog šoka, sve je manje-više poznato i jednostavno za snalaženje. Moje prve solo destinacije bile su Španjolska, Italija i Portugal, i svaku bih ponovno odabrala. Skandinavske zemlje također su izvrsna opcija – osobito ako vam je važan osjećaj potpune sigurnosti.
“Početnicima bih preporučila da prvo istraže Europu, a iskusnijim solo putnicima Jordan, Meksiko ili Vijetnam.”
Iskusnijim solo putnicima preporučila bih Jordan, Meksiko ili Vijetnam – destinacije koje su kulturološki drukčije, intenzivne, i upravo zato nevjerojatno bogate iskustvima. One traže veću otvorenost i prilagodljivost, ali zauzvrat nude trenutke koji se pamte cijeli život.
Kako biraš destinacije – sigurnost, kultura, avantura, cijena ili nešto drugo?
Uglavnom je to mješavina svega navedenog. Sigurnost mi je svakako najvažnija, posebno kad putujem sama, ali me uvijek privuče i neka posebna energija mjesta – različitost, bogata kultura, mogućnost aktivnog boravka i osjećaj da bih se mogla “kliknuti“ s okruženjem.
Naravno, budžet često igra ključnu ulogu. Puno je destinacija koje trenutačno jako želim posjetiti, ali su mi financijski još uvijek nedostižne. S druge strane, postoje i zemlje koje me snažno privlače, ali trenutačno nisu najsigurnije za solo putnice – pa ih svjesno odgađam.
Najviše me privlače zemlje Bliskog istoka, Afrike i Južne Amerike – zbog njihove autentičnosti i priča koje nose. Ne obilazim zemlje samo da bih ih precrtala s liste – želim ih uistinu doživjeti. Zato često biram destinacije koje me zaintrigiraju na dublji način, zbog čega ću vjerojatno Maldive i druge “must-see” destinacije ostaviti za kraj. 🙂
Kako planiraš svoje rute i itinerare kada putuješ sama? Koje informacije prvo tražiš o destinaciji (sigurnost, prijevoz, možda lokalni običaji)?
Prvo što provjeravam jesu viza i najpovoljniji letovi – kada to riješim, prelazim na onaj zanimljiviji dio planiranja. Uvijek napravim okvirni plan puta – gdje ću spavati, kako stižem od točke A do točke B i koja mjesta ne želim propustiti. Sve ostalo ostavljam fleksibilno.
Prije puta istražim lokalni prijevoz, sigurne dijelove grada, kulturne norme i praktične stvari poput: kako se kretati po zemlji, trebam li lokalnu SIM karticu i gdje mogu podići novac bez visoke provizije.
Smještaj obično rezerviram samo za prvih nekoliko dana – ostalo rješavam u hodu. Volim planirati “danas za sutra“ jer se planovi na putu često mijenjaju – i to ne uvijek našom voljom. Tako mi je, primjerice, tajfun poremetio cijeli plan za Vijetnam već prvog dana, i tada sam naučila možda i najvažniju stvar kad putuješ solo: u fleksibilnosti je ključ.
“Prije puta istražim lokalni prijevoz, sigurne dijelove grada, kulturne norme i praktične stvari poput: kako se kretati po zemlji, trebam li lokalnu SIM karticu i gdje mogu podići novac bez visoke provizije.”
Koji su tvoji must-have savjeti za solo putnice?
-
Informirajte se. Znanje o lokalnim običajima, kulturi i sigurnosti može napraviti golemu razliku u iskustvu.
-
Uvijek javite nekome plan puta – makar okvirno, i barem lokaciju smještaja.
-
Jedan ruksak dovoljan je za bilo koje putovanje – kofer samo komplicira stvari.
-
Razdvojite kartice i gotovinu te imajte barem jedan rezervni način plaćanja.
-
Izbjegavajte mračne ulice i sumnjive dijelove grada.
-
Naučite nekoliko lokalnih fraza – ne govore svi engleski, a ovo vam može pomoći u raznim situacijama (ili razbiti led s lokalcima).
-
Ako spavate u hostelima, ponesite mali lokot i ključ. Nerijetko ormarići nemaju vlastiti.
-
Skenirajte putovnicu i važne dokumente te ih pošaljite sebi na e-mail – za svaki slučaj.
-
I najvažnije: vjerujte svojoj intuiciji. Ako vam neka situacija ne djeluje u redu, izađite iz nje bez grižnje savjesti.
Koje aplikacije ili digitalne alate uvijek koristiš na putovanjima?
-
Booking – za rezervaciju smještaja (uvijek detaljno provjerim recenzije, slike, uvjete i lokaciju objekta).
-
Google Translate – posebno koristan za prijevod sa slike (jelovnici, znakovi, upute).
-
Uber/Grab/Yandex – za siguran i pouzdan prijevoz, posebno noću.
-
GetYourGuide – odlična platforma za pronalazak tura i aktivnosti.
-
Google Maps – vjerojatno aplikacija koju najviše koristim. Tu uvijek imam označene restorane, kafiće, zanimljive lokacije i sve što mi treba na jednome mjestu.
-
Couchsurfing – ne nužno za smještaj, ali “hangouts” opcija super je za upoznavanje lokalaca ili drugih putnika.
Postoje li zgodni načini zbog kojih se osjećaš sigurnije kad putuješ solo?
Biranje dobrog smještaja i lokacije prvi je korak. Uvijek provjeravam recenzije, posebno komentare drugih žena. Također, trudim se izgledati samouvjereno – čak i kada nisam sto posto sigurna kamo idem. Izbjegavam kretanje noću, osobito u gradovima ili državama koje nisu među najsigurnijima. Najviše mi znači kontakt s lokalnim ljudima – takva veza često daje osjećaj da nisam “samo turistkinja”.
Kako biraš smještaj kad putuješ sama? Što ti je najvažnije, imaš li savjeta u tom području?
Odabir smještaja najviše mi ovisi o destinaciji. Ako je zemlja u kojoj je smještaj skuplja stavka, odsjela bih u hostelima – iako ih sve teže podnosim i rijetko se u njima naspavam. 🙂 S druge strane, u mjestima gdje je hotelska soba povoljna čak i za solo putnike, uvijek biram tu opciju – osobito u Aziji, gdje za relativno malo novca možete dobiti čist, udoban i siguran prostor.
Najvažnije mi je da smještaj bude na sigurnoj lokaciji, da nije bučan i da ima dobre recenzije. Ne tražim luksuz – jer u sobi provodim najmanje vremena – ali mi je važno da se mogu opustiti i odmoriti.
Imaš li trikove za pronalazak društva ili zajednice dok putuješ sama?
Oh, da – moja omiljena putnička stranica: couchsurfing. Iako je ponajprije namijenjen razmjeni smještaja, ja ga jednako koristim i za upoznavanje lokalaca i drugih putnika.
Putovala sam Amerikom – od istočne do zapadne obale – i većinu vremena provodila u stanovima ljudi koje nisam prije poznavala. Zvuči ludo i nesigurno, ali u praksi je bilo potpuno suprotno. Svi moji domaćini bili su divni, zanimljivi i otvoreni – i pritom sam spavala na mjestima s pogledom na Manhattan, Las Vegas Strip i Beverly Hills. Nije loše, zar ne?
“Osim smještaja, couchsurfing je sjajan za povezivanje s lokalcima koji vam mogu pokazati grad iz svoje perspektive, dati korisne savjete i uputiti vas na mjesta koja ne biste pronašli u vodičima.”
Osim smještaja, couchsurfing je sjajan za povezivanje s lokalcima koji vam mogu pokazati grad iz svoje perspektive, dati korisne savjete i uputiti vas na mjesta koja ne biste pronašli u vodičima. U mnogim gradovima preko aplikacije se organiziraju događaji na kojima se okupljaju solo putnici iz cijelog svijeta – što je idealno ako želite društvo, a ne znate gdje ga potražiti.
Koje lokalne aktivnosti ili iskustva preporučuješ za solo putnike?
Vožnja bicikla! Definitivno najbolji način da upoznate grad i barem nakratko se osjećate kao lokalac. Kamo god da putujem, to mi je jedan od omiljenih načina za istraživanje ulica, parkova i dijelova koje možda ne bih otkrila pješice ili javnim prijevozom. Također, posjeti tržnicama i isprobavanje lokalne hrane su mi obavezna stanica na svakom putovanju. Volim taj kaos mirisa, boja, gužve i buke. Uvijek porazgovaram s nekim, probam nešto novo (nekad i bez ideje što je to točno), ili kupim suvenir koji ću zaista koristiti. To su trenuci kad se najviše osjećam povezano s mjestom koje obilazim.
Možeš li podijeliti svoja iskustva – najdraža solo putovanja i ona koja ne bi nužno ponovila?
Najdraže solo putovanje definitivno mi je bilo kroz Vijetnam i Kambodžu – tri tjedna ispunjena svakodnevnom avanturom i aktivnostima. Moram priznati da je plan djelovao prilično ambiciozno: obići Vijetnam od sjevera do juga, prijeći u Kambodžu, pa se ponovno vratiti u Vijetnam. Nekoliko sati prije leta saznajem da se zemlji približava tajfun – najjači u posljednjih deset godina – i u tom trenutku cijeli plan pada u vodu. Na kraju sam ipak uspjela obići cijelu zemlju, samo ne onako kako sam izvorno zamišljala. 🙂 Iako je u početku sve bio jedan veliki kulturološki šok, s vremenom sam se naviknula na tu dinamiku i zavoljela svaki trenutak. Ljudi u obje zemlje potpuno su me oduševili – unatoč teškoj povijesti, zrače pozitivom, toplinom i iskrenošću. Nikad se nisam osjećala nesigurno, naprotiv.
Kako su mi outdoor aktivnosti i trčanje omiljene stvari uz putovanja, volim ih ubaciti gdje god se nalazim. Tako sam, primjerice, u Kambodži vozila bicikl kroz kompleks Angkor Wata, a 48 sati kasnije trčala polumaraton u Ha Long Bayu, u Vijetnamu. Takve planove moji prijatelji obično ne bi pratili, i baš zato mi je solo putovanje omogućilo da radim stvari potpuno u skladu sa sobom. Što se tiče putovanja koje ne bih ponovila – možda Marakeš. Grad mi jednostavno nije odgovarao. Turizam je, po mom mišljenju, previše preuzeo i grad je izgubio onaj duh i šarm koji je nekad imao. Sve je previše agresivno, podređeno turistima – meni je to djelovalo… odbojno. Ostatak zemlje je, srećom, sasvim druga priča – posebno mjesta u koja turisti gotovo i ne zalaze. Tu se stvarno vidi i doživi pravi Maroko.
Foto: Marija Pavlović
