S obzirom na svijet u kojem živimo, često djeluje kao da moramo ili “raditi” za sebe i svoju karijeru, ili se odreći iste i usmjeriti se prema radu za opće dobro.
No, kako znamo da svijet nije crno-bijel, uz trud i ideale može se ukombinirati strast za mijenjanjem svijeta nabolje, uz karijeru u zanimanju koje nas ispunjava. Saznali smo kako je to napravila Mona Singal, brazilska arhitektica koja uz svoj vrijedan tim, za svaki projekt koji dobije njezin ured RUA 141, renoviraju jedan dom socijalno ugrožene obitelji.
Kad ste počeli osjećati da biste mogli pretvoriti svoj arhitektonski poziv u društveno odgovorniji posao?
Uvijek me zabrinjavalo to koliko je moje zanimanje kao arhitektice društveno odgovorno, još od vremena studiranja urbanog planiranja, kad sam proučavala i učila o potrebitim zajednicama i vidjevši nezdrave uvjete u kojima su ljudi živjeli. Smatram da bi tvrtke trebale imati društvenu odgovornost i kad smo postavljali ciljeve i ideale ureda, socijalna svrha bila je premisa.
RUA 141 zvuči kao slučajni naziv ulice. Što predstavlja ovaj naziv i broj? Možete li objasniti značenje koje stoji iza toga?
Na temelju postojećeg poslovnog modela “jedan za jednog”, ali ovog puta implementiranog za doprinos društvu, koji je inovacija, za svaki projekt za koji se ured angažira, društvena akcija se odvija u nekoj zajednici s potrebama u suradnji s nevladinom organizacijom ili institucijom koja već djeluje u regiji. Zato je naziv ureda RUA 141, ulica kao urbani element koji povezuje različita mjesta i kulture i 141 (jedan za jedan) poslovni model. Ne radimo volonterski rad i nismo filantropska ustanova. To je tvrtka koja traži profit, ali mi svojim radom povezujemo društvene akcije.
Možete li nam reći nešto više o kući ili ulici u kojoj ste odrastali? Otkad ste svjesni lošije kvalitete stanovanja nekih ljudi dok ste bili dijete?
Moji djedovi i bake dolazili su iz Poljske u Brazil kao ratne izbjeglice jer su bili Židovi. Od tog trenutka moja se obitelj nastanila u Brazilu, u gradu São Paulo. Cijeli sam život živjela u kući s obitelji, u mirnoj ulici obloženoj drvećem. Čak i život u dobrim uvjetima studiranja i komforu, uvijek mi je privlačila pažnju socijalna nejednakost koja postoji u Brazilu. Sirotinjski kvartovi tako blizu luksuznim apartmanima teritorijalna su stvarnost koja me oduvijek intrigirala.
Kako ste organizirali partnerstvo s nevladinim organizacijama, kako odlučujete gdje graditi i kako je zajednica reagirala na ovaj projekt? Koliko ste projekata napravili dosad? Koliko vremena vam je potrebno za odabrati prostorije koje ćete obnoviti?
Poslovni plan izrađen je za dvije godine, a za to vrijeme napravljeno je mapiranje nevladinih organizacija koje su radile u siromašnim zajednicama u São Paulu na građevinskim područjima. Iz ovog prvog pristupa shvatili smo koliki je zahtjev svake nevladine organizacije i shvatili smo da postoji potreba za realizacijom arhitektonskih projekata za neke složenije slučajeve. Iz tog smo razloga započeli partnerstvo, temeljeno na njihovom zahtjevu i pomažući im našim tehničkim znanjem. Svaki NGO ima drukčiji pristup odabiru kuća koje će se obnoviti. Obnove se kreću od jedne prostorije u kući do cijele kuće, ovisno o količini koja je dostupna za obnovu. Već smo obavili više od 20 intervencija, uključujući i one za koje je potrebno od tjedan dana do dva mjeseca. Najveće zadovoljstvo priušti nam vidjeti poboljšanje kvalitete života ljudi putem intervencija u kućama jer djelujemo na temeljnim pitanjima, poput zdravlja prostora. Nevladine organizacije i institucije imaju neke načine kako ove projekte učiniti održivima, bilo kroz podršku investitora ili samog vlasnika kuće koji više puta otplaćuje cijenu instalacija i popravaka. Trenutačno razvijamo reformu u skloništu potrebite djece sa socijalnom organizacijom Decor. Neka partnerstva već imamo: Institucia Moradigna, NVO Decor Social, Institucia Vivenda neki su od njih.
Koja je vaša filozofija dizajna kad radite na lokaciji? Na koliko projekata morate raditi odjednom da biste mogli dovršiti sve što želite?
Prvo shvatimo potrebe obitelji, dajemo glas onima koje društvo uglavnom ne čuje. Promatramo okolinu, analiziramo glavne karakteristike i koji su problemi. Iz ovih podataka razvijamo kvalitetan projekt, koji odgovara raspoloživom proračunu i poboljšava kvalitetu života tih ljudi. Za svaki projekt koji smo angažirali provodimo akciju u zajednici u potrebi.
Možete li opisati svoje prvo iskustvo rada u socijalno ugroženom domu? S kojim ste se izazovima susretali na početku? Što smatrate najvećim upornim izazovom kad je u pitanju ovaj projekt?
Prvo iskustvo bilo je gradnja kuće Cachoeirinha. Kuću smo razvili u partnerstvu s Moradignom, za obitelj koja je živjela bez zdravstvenih uvjeta na dnu parcele zemlje. Ulazak u siromašne zajednice već čini velik utjecaj na vas zbog njihove veličine i uvjeta u kojima ljudi žive. Ali istodobno je to golemo kulturno bogatstvo, gotovo jedan grad u drugome. U ovom konkretnom projektu koji smo radili bilo je nekih važnih pitanja poput strme topografije, pristupa kući koja je bila uska. Ali više od tehničkih izazova, najveći je izazov razumjeti njihove snove i pretvoriti ih u projekt.
Koji je Vaš krajnji cilj kad je u pitanju Vaš posao? Je li se Vaš cilj tijekom godina promijenio?
Ciljevi se mijenjaju kako se ured razvija. Vjerujem da je najveća stvar vidjeti ovaj poslovni model koji se primjenjuje u različitim dijelovima svijeta putem mreže profesionalaca koji žele raditi na ovoj društvenoj pristranosti. Na ovaj način više ljudi će moći živjeti dostojanstveno i kvalitetno. U današnje vrijeme najveća teškoća u kojoj se nalazimo jest prikupljanje sredstava za omogućavanje reformi razvijenih s nevladinim organizacijama. Vjerujem da će sve više tvrtki podržavati institucije koje provode ove akcije i na taj način ćemo biti u mogućnosti učiniti više reformi.
S obzirom na to da ste izuzetno društveno odgovorni te da je sve što radite za boljitak mnogih života i generacija, brinete li se za održivost okoliša u arhitekturi? Imate li iskustva sa zelenim ili održivim dizajnom, mislite li da je to budućnost?
Da, održivost shvaćamo kao kompletan ciklus. Dakle, od odabira materijala koji ćemo koristiti, pogledamo izvor, do akcija koje poduzimamo na mjestu gdje targetiramo materijale koji moraju biti uklonjeni za institucije kojima je potrebna da bismo smanjili krhotine i ruševine te pomogli onima kojima je pomoć potrebna. Vjerujem da pravi stručnjaci umjesto naljepnice certifikata o održivosti traže svjesnije alternative korištenja materijala i traže društveni utjecaj koji mogu imati.
