Roman “Na zapadu ništa novo” opet se nalazi među najprodavanijima, a sve zbog istoimenog filma s kraja 2022. godine režisera i scenariste Edwarda Bergera. Film “Im Westen nichts Neues”/”All Quiet on the Western Front” traje dva sata i dvadeset i osam minuta i svaka minuta donosi šezdeset sekundi filmskog savršenstva. Ovo je jedan od rijetkih duljih filmova za koji mogu reći da ću ga sigurno opet gledati, bez obzira na vrijeme trajanja.
“Na zapadu ništa novo” – odlični roman i film
Film je režirao Edward Berger i napisao ga je s kolegama scenaristima Lesleyjem Patersonom i Ianom Stokelom i prva je njemačka verzija romana autora Ericha Maria Remarque. Roman je Remarque napisao 1928. godine, a prva filmska adaptacija bila je 1930. godina. Radilo se o američkom filmu režisera Lewisa Milestonea i jedan je od prvih američkih zvučnih filmova. Film je odlično primljen i zapravo je prikazivan toliko moćnim da ga se smatralo potencijalnim sredstvom odvraćanja od budućeg rata. Što se pokazalo pogrešnim. Sam Remarque je tvrdio da nije imao namjeru napisati pacifistički testament toliko koliko mu je bilo bitno jasno prikazati agoniju mladog regruta, vojnika u ratu.
Druga verzija je snimljena 1979. godine. Film je režirao Delbert Mann, a u glavnoj ulozi bio je Richard Thomas, koji je u to vrijeme bio poznat po Johnu Boyju Waltonu u “The Waltons”, no film nije imao niti približan utjecaj.
I sada, 2022. njemački kandidat za nagradu Oscar (i osvojio je četiri Oscara), pokazao je kakvo remek-djelo ova priča može biti. Erich Maria Remarque je sam njemački veteran Prvog svjetskog rata. U romanu opisuje ekstremne fizičke i psihičke traume njemačkih vojnika tijekom rata, kao i odvojenost od civilnog života koju su mnogi osjetili po povratku kući iz rata. Čitajući roman, a i gledajući ovaj film iz 2022. godine vidimo rat iz drugog kuta; iz kuta onih “poslanih u rat” zapravo bez obzira s koje strane rata se nalazili.
Kao i fantastičan film “1917” prije njega, “All Quiet on the Western Front” vrhunski je prikaz svega onoga neljudskog i nadljudskog što se dešava u ratu. Uz svu akciju, mi pratimo Paula Bäumera (glumi ga odličan Felix Kammerer), mladog vojnika, pripadnika pješadije, koji se uči ubijati, što zapravo znači ubijati, preživjeti i pritom sačuvati zdrav razum, stvoriti i održavati zajedništvo u nezamislivoj i zapravo neodrživoj situaciji. Režiser i scenarist Edward Berger u film i dodaje neke situacije, likove i mjesta, koji se ne nalaze u knjizi. On kreira i paralelnu priču u kojoj stvarni njemački vicekancelar Matthias Erzberger pokušava posredovati u miru s Francuzima. Toga nema u Remarqueovoj knjizi. Moramo se zapitati zašto to radi? Ja osobno nisam dokučila, no neki, možda pametniji filmski teoretičari i kritičari su postavili tezu da je on ovim putem htio pokazati i dokazati da su u ratu sudjelovali i bili i neki “dobri Nijemci”. Nepopustljivost nekih francuskih delegata u tim scenama podsjetit će na dugogodišnje poniženje kojem je Njemačka bila izložena sporazumom o primirju, što je pomoglo usponu Hitlera. Pretpostavlja se da je narativ oko vicekancelara također namijenjen stvaranju neizvjesnosti: hoće li primirje stupiti na snagu prije nego što se ono najgore dogodi likovima do kojih nam je stalo? A gledatelji se neminovno “ulove” da im je stalo do njemačkih vojnika. Tu prepoznajemo ispunjenu jednu od glavnih zadaća odlično napisanog i odglumljenog glavnog lika, mi s njime, neminovno, suosjećamo. Moram spomenuti da je vicekancelara isto jako dobro prikazao Daniel Brühl, možda najpoznatije njemačko glumačko ime trenutno u svijetu.
Ovaj film je s pravom osvojio čak sedam BAFTA nagrada, četiri Oscara; osim režije, scenarija i glume moram istaknuti kameru tj. fotografiju i glazbu u filmu. Volker Bertelmann s glazbom i James Friend kao direktor fotografije napravili su vrhunski posao. Film je apsolutan užitak gledati i slušati.
Upravo zbog svega navedenog u tekstu film je nakon dodjele Oscara napravio pravi “boom” i u knjižarama jer je filmska publika pohrlila po roman. Roman “Na zapadu ništa novo” je klasik dvadesetog stoljeća njemačke književnosti i najpoznatiji roman s tematikom Prvog svjetsko rata i teško da će ga s tog trona itko ikada skinuti. Iako ga je Erich Maria Remarque jako jasno i glasno, više puta, opisao kao nepolitičan roman, svi su ga svrstali u antiratnu književnost. Tijekom Trećeg Reicha bio je zabranjen jer su nacisti smatrali da je Remarque neistinito opisao vojnike, što je, znamo, potpuni apsurd, obzirom na to da je on sam bio jedan od njih. Iako je antiratni, mnogi književni teoretičari i književnici ga svrstavaju u Bildungsromane jer njegov junak kroz priču, kroz rat, sazrijeva i raste, od dječaka, mladića postaje muškarac. Junak se kroz roman nosi s panikom, strahom, ranjavanjem, smrću, prihvaća užase oko sebe i trudi se ne poludjeti i preživjeti. Nakon što je iskusio oskudicu, ranjavanje i svjedočio pogiblji svojih školskih sudrugova, prijatelja i poznanika, postepeno gubi vjeru u svoja načela te konačno i pogiba 1918. na dan kada službeni bilten njemačkog Vrhovnog zapovjedništva objavljuje kako “…nema značajnih događaja na Zapadnom bojištu”.
Roman je izlazio u nastavcima kao dodatak u liberalnim berlinskim novinama Vossische Zeitung između 10. studenog 1928. i 29. siječnja 1929. godine te se tiskao u 450000 primjeraka. Ubrzo nakon objavljivanja prvih nastavaka izazvao je rasprave u njemačkoj javnosti, uglavnom kao predmet prepirke liberala i nacista. Samo u prvih 18 mjeseci od objavljivanja preveden je na 22 jezika i prodan u 2,5 milijuna primjeraka. Do danas je preveden na 50 jezika i prodan u 40 milijuna primjeraka. Izvan Njemačke roman nije doživio kontroverze, već su mu, naprotiv, hollywoodske filmske adaptacije donijele veliku popularnost. Godine 1979. američka kuća CBS snimila je i televizijsku seriju, a roman je doživio i stripovsku i radijsku adaptaciju.
Pisac Ericha Maria Remarque je roman napisao djelomično nadahnut vlastitim ratnim iskustvima i potaknut željom da progovori o “naraštaju uništenom ratom, čak i ako je izbjegao granate”. Roman sam već prije čitala, no nakon odgledanog ovog odličnog filma iz 2022. pod čijim dojmom sam već par tjedana, knjigu nisam posudila u knjižnici, već kupila. I imat će posebno mjesto u kućnoj biblioteci. Može se kupiti u svim boljim knjižarama ili online.
Fotografije: Netflix, Mozaik knjiga
