U novoj knjizi BFF?: The truth about female friendship koja i dalje jako visoko kotira na listama najtraženijih europskih štiva, Claire Cohen istražuje kompleksnost ženskog prijateljstva i tuge koja nastane kad “prekinemo” s prijateljicom. Donosimo njezino iskustvo i zašto ju je ta tema zaintrigirala
“Što biste napravili da vas prijateljica nazove i kaže kako je prekinula s partnerom? Da se osjeća izdanom i da se raspada od tuge? Ne morate ni reći, svi znamo koji je pakt. Okupile bismo se kod jedne od nas doma, nudile bismo joj svoje suosjećanje, čašu vina i izlazak u petak ili ostajanje doma pod dekicama. Što god osjećala da joj treba u tom trenutku. Slali bismo joj poruke tijekom dana kako bismo joj dali do znanja da mislimo na nju i da ovo ne mora prolaziti sama. To su stvari koje instinktivno radimo kad je našoj prijateljici slomljeno srce nakon prekida romantične veze. Ali što kada dođe do prekida prijateljstva? Ne samo da ne nudimo istu razinu podrške nego nekad ni ne pričamo o tome da se uopće dogodilo. Osjećamo se posramljeno i nelagodno. Usamljeno. A opet, mnogi od nas to prođu. Gotovo svaka žena s kojom sam razgovarala pri istraživanju knjige rekla mi je da je imala situaciju gdje je morala “odrezati” nekoga iz svog života ili je sama doživjela isto. A nekad i oboje. Nemojmo se zavaravati, to može biti jednako bolno kao i prekid romantične veze. Bilo mi je potrebno samo površinski zagrepsti temu da bih oslobodila u nekim slučajevima čak i tsunami tuge oko kraja ženskog prijateljstva. Neke žene čak su odbile pričati o tome. Bilo im je to još uvijek previše bolno, kako su objasnile. “Nemam dovoljno snage, ne želim još pogoršati situaciju.” Jedna mi je čak rekla da se još fizički trese na samu pomisao. Pomislila sam, što se to pobogu događa?! Kako je moguće da nešto što ženama uzrokuje toliku bol nije tema razgovora?
Posebno je zanimljivo kad shvatimo da ženska prijateljstva spadaju u neke od najvažnijih emocionalnih veza u našim životima. Evolucijska antropologinja dr. Anna Machin s Oxforda otkrila je da žene oduvijek dobivaju više emocionalne intimnosti i mogu biti više svoje s platonskim prijateljicama, čak i u usporedbi sa svojim dugogodišnjim romantičnim partnerom. Ta ženska povezanost i ta ranjivost vitalni su dijelovi naše biologije. Naravno da se onda radi o mučnom iskustvu kad se sve sruši kao kula od karata. Kao što se dogodilo Georgie (37), čije je prijateljstvo u trajanju od 20 godina završilo tijekom korone. Bila je strašno uzbuđena što će njezina najbolja prijateljica upoznati njezinu bebicu. Na propisanoj socijalnoj distanci, vani. Ali njezina je prijateljica odbila, uz izliku da se ne osjeća dovoljno sigurno iako je Georgie znala da i dalje ide u dućane i na vikend-izlete. “Čak sam mislila da se boji zbog bebe, ali eksplicitno mi je rekla da se ne osjeća ugodno da se nalazimo kako se ONA ne bi zarazila. Nisam mogla prijeći preko toga da se nije potrudila prolaziti sa mnom tako veliku stvar u mom životu. Rekla sam joj da trebam malo vremena, na što mi je ona odgovorila da ako ne želim sad pričati o tome, to možda znači da nemamo tako duboku vezu kako smo mislile. Od tada nismo imale nikakav kontakt. Moram priznati da me njezino ponašanje zaboljelo kako me znalo boljeti u nekoj romantičnoj vezi. Činilo mi se kao da trebam vrištati da bih izbacila te emocije iz sebe. Bila sam tužna i nisam znala kako se nositi s njima.” Ne koristimo uvriježeni jezik za prekid veze, za završetak prijateljstava – ostavljen/a, odbačen/a, slomljenog srca – ali trebali bismo. Jer ako Georgien primjer nije opis slomljenog srca, ne znam što jest. Intervjuirala sam jednu ženu koja je prošla kroz bol razvoda, ali prekid koji ju je još mučio bio je onaj s prijateljicom koja je odjednom prestala odgovarati na njezine poruke. “Ne razumijem zašto i to me još uvijek boli i muči. Mislila sam da smo najbolje prijateljice zauvijek.” I evo ga, čini se da tu leži problem. Žene su odgajane da vjeruju, baš kao u pjesmi Spice Girls, kako prijateljstva nikad ne prestaju. Ali to je mit – i on znači da se trudimo činiti naša ženska prijateljstva “savršenima”. Prelazimo preko konflikata i ignoriramo manje turbulencije. Dopuštamo da se mala zamjeranja “kultiviraju” u gnjev i ozlojađenost, a za to je veća mogućnost da se dostigne “ovo je kap koja je prelila čašu” moment, koji će nas natjerati na to da prekinemo odnos oko nečega, ponekad i potpuno banalnog. Naravno, nećemo sa svim trenutačnim prijateljicama ostati zauvijek prijateljice i prekid doista može biti zreli korak u tom odnosu. Međutim, ono što nije pokazatelj zrelosti jest način na koji to radimo: ghostamo, odlutamo te čak i blokiramo na društvenim mrežama bez objašnjenja. Kao da imamo 15 godina.
I to neznanje ono je što najviše boli. Psihologinja Liz Pryor koja se specijalizirala za platonske odnose kaže kako joj se veliki broj žena pravdao s: “Nisam joj mogla reći zašto. Previše bi je boljelo”. Međutim, Liz se ne slaže: “Kad ostavimo (bivšu) prijateljicu u neznanju, ili kako ja volim reći, u čistilištu, time je povrijedimo dvostruko više”, objašnjava Liz te dodaje: “To je zapravo grozno sebičan čin koji želimo zamaskirati u suosjećanje. Istina je kako nam je lakše kad se ne moramo nositi s tuđim emocijama. Ne želimo “ulaziti u to” ili da nas netko razuvjerava. I sama sam to prošla. “Brisanje” prijateljice s faksa iz svog života i s društvenih mreža bez ikakva objašnjenja, umjesto da sam joj rekla kako sam se uz nju uvijek osjećala nedovoljnom i dala joj šansu da se “obrani”. Vjerojatno sam joj prouzrokovala neku vrstu boli i to nije lijep osjećaj. Štoviše, većina onih s kojima sam razgovarala, a koji su bili ti koji su ostavljali, rekli su mi da su požalili kasnije što su završili stvari tako surovo: “To je baš bilo hladno od mene”, “Osjećam se krivom danas”, “Strah me da ću je sresti negdje.” Svakako da je moguće odnos završiti na puno ljepši način.
Tu je primjer jedne sugovornice koja je pokušala lagano prekinuti odnos smanjivanjem intenziteta druženja, no to je prijateljica prepoznala i konfrontirala je. “Rekla sam joj: ‘Žao mi je, imam osjećaj da više nemamo toliko toga zajedničkog, ali želim ti sve najbolje.’ Bila je povrijeđena, a ja sam se osjećala kao da prekidam romantičnu vezu. Realno, nitko ne želi biti ostavljen, to jest, odbačen. To utječe na naše samopouzdanje.”
Naravno. Stoga, ako možemo svojim romantičnim partnerima pružiti čist i transparentan prekid, nismo li dužne svojim prijateljicama to isto? Zasigurno će biti povrijeđene, ali barem neće biti u limbu. Trebaju od nas iskrenost, a to uključuje da i sami budemo iskreni oko slomljenih srca zbog prekida prijateljstva kad se dogode. Moramo prestati nositi to breme srama i krivnje. Jer prekid prijateljstva dogodio se baš svima nama. Vrijeme je da počnemo više pričati o tome.
Fotografija: Sylvain Lefevre/Getty Images
