Koje sve sastojke koristimo u sklopu korištenja preparativne i dekorativne kozmetike i pitamo li se uopće što ti sastojci doista znače za našu kožu i organizam? Zašto sve više ljudi pribjegava trendu clean beautyja, odnosno teži čistoj ljepoti, i na koje sve načine?
Jedan od trendova koji zauzima sve više pažnje i popularnosti u svijetu je svakako clean beauty, odnosno trend čiste ljepote. Uzmemo li u obzir kako se trendovi izmjenjuju relativno brzo, shvaćamo da i sami proizvođači moraju slijediti želje potencijalnih kupaca te nuditi proizvode koji su in i u skladu s trenutačnim potraživanjima pojedinog tržišta. Promjene u društvu i kulturnim obrascima, zajedno s djelovanjem novih tehnologija i modernim, ubrzanim načinom života također su neosporan čimbenik koji itekako može utjecati na ponašanja ljudi kad je u pitanju briga o zdravlju kože.
OD KONTURIRANJA I SLOJEVA DO MINIMALIZMA ČISTE LJEPOTE
Kada je Kim Kardashian svojom tehnikom šminkanja proslavila konturiranje koje su poželjele prakticirati žene diljem svijeta i tako odlučile prikriti sve svoje “nedostatke”, taj je trend postao svojevrsna globalna pomama, a beauty industrija zadovoljno je trljala ruke bilježeći golemi porast prodaje pudera, četkica za nanošenje šminke, korektora i brojnih drugih proizvoda dekorativne kozmetike. Danas je tome, mogli bismo reći, došao kraj jer su u fokus stigle tehnike i proizvodi koji se baziraju na prirodnim sastojcima te potiču manje šminke i minimalizam u dnevnoj rutini njege lica i kože općenito.
CLEAN BEAUTY ILI IPAK SMART CLEAN BEAUTY?
Clean beauty ili čista ljepota podrazumijeva epitete kao što su “održivo”, “vegansko”, “prirodno” i “organsko” te obuhvaća cijeli pokret svjesnog konzumerizma koji je usmjeren na tržište organske ljepote. Beauty stručnjaci još uvijek ostavljaju prostor za točnu interpretaciju ovog fenomena, ali se slažu kako je on svakako potaknut opsesijom wellnessom, detoksikacijom i težnjom za zdravijim životom u svim aspektima.
Uslijed sve veće izloženosti zagađenjima, stresu i digitalnim agresorima, koža je postala izrazito osjetljiva te zahtijeva i poseban, informiraniji pristup kod odabira odgovarajuće kozmetike.
Potrošači pažljivije prate sastojke koji se nalaze u kozmetici koju koriste. Postali su svjesniji mogućih iritacija izazvanih brojnim toksičnim sastojcima koji se nalaze u hrani, mirisima u prostoru, kao i u kozmetičkim proizvodima, stoga pažljivije čitaju etikete i mijenjaju štetne životne navike. Pojmovi “prirodni” ili “organski” isprva su se koristili za opisivanje proizvoda napravljenih od prirodnih sastojaka kao što su biljke i oni ekološki uzgojeni sastojci bez pesticida i slično, a danas se takvi pojmovi mogu i zloupotrebljavati od strane odjela za razvoj pojedinih kozmetičkih brendova.
NEDOSTATAK EDUKACIJE
Mnogi od njih poslužili su se raznim marketinškim trikovima služeći se rupama u znanju beauty intelektualaca. U razgovoru s poznatom dermatovenerologinjom dr. sc. Ivanom Nolom, saznali smo koji su to potencijalno toksični sastojci koji u većim dozama od propisanih mogu biti toksični i koji je njezin stav o demoniziranju istih:
“Upitan je zaključak oko toga koji su to sastojci doista toksični. Sintetski i prirodni mirisi, esencijalna mineralna ulja, triklosan, stalati, razne nanočestice, alkohol, tvari koje se koriste kao konzervansi, ne smiju biti prisutne u velikim postocima, nego se smiju koristiti samo u količinama kako je propisano europskom regulativom.”
“Također, u slučaju da je osoba ranije obavila alergološka testiranja ili imala dokazane reakcije na određene supstancije, trebala bi potpuno izostaviti takve proizvode iz uporabe. Većina nas nekako želi vjerovati da takve supstancije imaju stvarno štetne učinke, a skin care kompanije takva uvjerenja doista iskoriste i zlouporabe prilikom stvaranja vlastitog brendinga. Reklame su često napadne i dobiva se osjećaj neiskrenosti prilikom predstavljanja pojedinih proizvoda, a danas se postavlja pitanje i što su uopće prirodni proizvodi. Ekstrakti iz biljaka mogu svejedno biti loši za kožu, a prirodna kozmetika nije uvijek savršeno rješenje. Treba biti vrlo oprezan, konzultirati se s dermatolozima, ne birati kozmetiku prema ambalaži, dizajnu ili egzotičnom bilju od kojeg je napravljena, nego provjerene proizvode prilagođene tipu vaše kože, osobito ako je riječ o osjetljivoj koži.”
KONTROVERZNI SASTOJCI NISU SAMO KEMIJSKI
Vjeruje se kako mineralna ulja mogu začepiti pore, a ftalati (emulgatori koji se nalaze u sintetičkim mirisima, sprejevima za kosu i lakovima za nokte) imaju sposobnost apsorpcije u kožu, dok su najkontroverzniji sastojci parabeni, koje se pak povezuje s nastankom karcinoma dojke i reproduktivnim problemima.
Ipak, doc. dr. sc. Ana Bakija-Konsuo, specijalistica dermatovenerologije iz Poliklinike Cutis u Dubrovniku, naglašava kako su “recentna istraživanja potvrdila da su parabeni i dalje sigurni u ulozi konzervansa u kozmetičkim pripravcima jer je njihova estrogenska aktivnost puno manja nego ona prirodnih tjelesnih estrogena.”
S druge strane, vrlo je zabrinjavajuće to što je clean beauty trend ostao samo clean beauty, a zapravo bi trebao biti smart clean beauty. To znači da bi potrošači trebali puno dublje ući u priču oko istraživanja sastojaka koje sadrži pojedina kozmetika. Dr. Bakija-Konsuo također smatra kako su “deklaracije na proizvodima često napisane vrlo sitnim slovima, a umjesto punih naziva, navedene su brojne kratice sastojaka za čije razumijevanje je potrebno stručno znanje“, te naglašava da su to “problemi na čijem poboljšanju stručnjaci moraju inzistirati kako bi svim potrošačima omogućili ispravno poznavanje kozmetičkih i medicinskih pripravaka koje koriste.“
Fobija oko sumnjivih tvari iz kozmetike često stane kad na popisu ne pronađemo parabene i sulfate, a zapravo se uopće ne pitamo čime su oni onda točno zamijenjeni i jesu li ti prirodni sastojci doista provjereni i dovoljno sigurni za uporabu.
Specijalistica dermatovenerologije iz specijalne bolnice AGRAM, dr. Saida Rezaković, upozorava kako i među prirodnim sastojcima također ima štetnih tvari, koje mogu ponekad izazvati snažne štetne reakcije: “Dermokozmetički pripravci koji su namijenjeni prije svega koži koja je osjetljiva, netolerantna ili ima postojeću dermatološku bolest poput rozaceje ili atopijskog dermatitisa zahtijeva specifičnu njegu, proizvode koji ne sadrže parabene i konzervanse, te koji su čak i na poseban način pakirani i spadaju u skupinu tzv. sterilne kozmetike. Mnogi preparati koji su označeni kao “prirodni“ sadrže veliku količinu koncentriranih biljnih sastojaka koji mogu djelovati izrazito iritativno, pogotovo ako se osoba nakon njezine primjene izlaže suncu s obzirom na to da određene biljke poput limete, celera, peršina, propolisa i sl. imaju fotosenzibilizirajuće tvari koje djelovanjem UV zraka dovode do izrazito burnih promjena na koži, nakon kojih nerijetko zaostaju postupalne hiperpigmentacije.“
BRIGA ZA NAS ALI I ZA OKOLIŠ
Kada uzmemo u obzir podatke koje je objavila Svjetska zdravstvena organizacija, a koji kažu da se od 82.000 sastojaka koji se koriste u kozmetičkoj industriji, njih čak 14.000 može klasificirati kao industrijske kemikalije, kao karcinogene, pesticide i da mogu izazvati homonalne promjene, jasno je da je već odavno otkucao sat za promjenu paradigme i pristupa preparatima koje koristimo. No, ne na način da se (ponovno) prepustimo edukaciji iz marketinških kampanja, već da odluke donosimo informirano i s personaliziranim pristupom svojoj knjizi. Kao i da osvjestimo da nismo još ni blizu finalu ove tržišne utakmice održivosti, jer korištenje prirodnih esencija nije uvijek najbolji izbor i za planet.
Primjerice, palmino ulje koje se koristu u mnogim kozmetičkim preparatima, od ruža do šampona, je prirodni sastojak koji dolazi od tropskih palmi. Međutim, proizvodnja palminog ulja, vrlo često ima strašan utjecaj na prirodu.
Kako bi se uspjela namiriti potražnja, ruši se drveće u tropskim kišnim šumama kako bi se ostavio prostor za plantaže plamni. Prema istraživanja World Wildlife Funda, područja veličine 300 nogometnih igrališta ruše se svakog dana kako bi se ustupio prostor proizvodnji palminog ulja, što predstavlja veliki rizik izumiranja za orangutana i sumatranske tigrove. No, kao i kod sastojaka, kako bi isto izbjegli, jedino nam može pomoći informiranost i edukacija. I da jedino trend ostaje pametna, osvještena i informirana čista ljepota.
