Nakon što je Ezra Miller, glumačka zvijezda novog filmskog hita, drugog nastavka franšize “Čudesne zvijeri: Grindelwaldova zlodjela”, izjavio u intervjuu za “Playboy” da je u poliamoričnom odnosu, ponovno se pokrenula tema ovakve ljubavi koja je, unatoč tomu što je sve više mladih ljudi prakticira, i dalje popriličan tabu
Svi odmalena znamo kako “to“ ide. Prvi poljupci, prve ljubavi, prva slomljena srca. Ako smo imali sreću živjeti u skladnoj obitelji, znamo i to da su nam se roditelji zaljubili, shvatili da žele provesti cijeli život zajedno i imati djecu. Svakako, odmalena znamo, kako zbog okoline tako i zbog bajki koje su nam čitali, ili uz koje smo sami naučili čitati, i to da je i naša “sudbina“ ista – želja za pronalaskom partnera s kojim ćemo živjeti “happily ever after” i ući u taj krug sretnih, bračnih odnosa. I dok još klinci na ljuljačkama, u osnovnoj školi, znaju popričati o tome kako će im izgledati savršen dan vjenčanja ili pjevati onu “Iva plus Marko zaljubljeni par…”, a kasnije u srednjoj, pomalo u zafrkanciji, razmišljati i o tome kako izgleda budući idealan partner te kako će im se zvati dječica, kad je fantastično vrijeme za zatrudnjeti, slušati pjesme o tim i takvim odnosima, dobro znajući da se podrazumijeva prsten oko lijeve ruke u kasnim 20-ima (inače bi, što smo iz manjih mjesta, već neki zlobnici mislili da s nama nešto nije u redu). Sve drugo bi se smatralo čudnim – često ulaženje iz veze u vezu, neulazak u ozbiljne veze, pa čak i bivanje samohranim roditeljem (što se aktivnostima na društvenim mrežama sve bolje, brže i zlobnije može popratiti). Ukratko, odnos muškarca i žene u braku smatra se normom, a “drukčije” ljubavi tek više-manje izlaze iz okvira tabuiziranja. Tako je i s poliamorijom, za koju javnost i nije baš sigurna kako točno funkcionira, ali je činjenica da postoji i razlikuje se od poligamije, ili jednostavnog oblika “varanja” osobe s kojom smo u vezi.
Sve više razvoda
Svatko tko je ikad “dejtao” ili bio u dužoj vezi zasigurno može potvrditi sljedeće: veze su katkad teške. Potrebno je puno kompromisa, razgovora, truda i zajedničkog mentalnog odrastanja, kao i prevladavanja raznoraznih prepreka koje nam svakodnevni život prebaci na leđa. Pokazatelj toga su i postojanje bračnih terapija, statistike o razvodima (u Hrvatskoj se, primjerice, do 35. godine života raspadne svaki četvrti brak), ali i to da žene sve kasnije rađaju (prema posljednjim podacima, od 30. do 35. godine života). Mnogi to objašnjavaju činjenicom da takav odnos, iliti monogamija, niti nisu “prirodne”, nego su društveni konstrukt koji ljude na neki način “tjera” na dugotrajni odnos s jednom osobom te na to da zanemaruju privlačnost ili emocije prema osobi s kojom u tom trenutku nisu u vezi, a zbog čega dolazi do povrede osjećaja i, na kraju, raspada odnosa.
Poliamorija među zvijezdama
Sudeći prema istraživanju objavljenom od strane britanskog Routledgea u “Journal of Sex and Marital Therapy”, oko 20 posto ispitanih osoba od 18 do 44 godine (prema uzorku od 8.000 ljudi) pokušava pronaći svoj sretan završetak u poliamoriji – odnosno, nekolicinom odnosa s nekolicinom ljudi u istom vremenskom razdoblju. Za razliku od poligamije, koja je svojstvena određenim kulturama u kojima (isključivo) muškarac ima pravo na više bračnih partnerica, poliamorija ili višeljublje uključuje održavanje intimnih odnosa s nekolicinom osoba, na znanje i odobravanje svih partnera. Ovaj tip odnosa postao je sve vidljiviji u popularnoj kulturi – Google je objavio da je definicija poliamorije bila čak četvrta pretraživana prošle godine, a tome su sigurno doprinijele poznate osobe poput Ezre Millera, koji je izjavio da je u poliamoričnom odnosu s osobama koje poznaje godinama, ili Scarlett Johansson, koja je jednom prilikom rekla da nismo rođeni monogamni. Također, zasigurno je mnogima poznat i “trač” da je Tilda Swinton u takvome odnosu sa svojim mužem na jednom, i dečkom na drugome kontinentu.
Komunikacija je ključna
Poliamorija je, kako nam je već jasno, širok spektar odnosa koji se prije svega temelji na komunikaciji, povjerenju i nedostatku ljubomore partnera koji se na to odlučuju. Razlikuje se čak i od koncepta otvorene veze, najprije zato što to podrazumijeva isključivo seksualni odnos, dok je poliamorija intimni odnos koji uključuje sve što je svima nama poznato kao korak prema etiketiranju “In a relationship” statusa na društvenim mrežama. Može uključivati tri ili više osoba, može uključivati čak i dijeljenje kućanstva, ovisno o količini kompromisa od svake uključene strane. Osobe spremne na takav oblik odnosa moraju aktivno htjeti istražiti odnos koji nije isključivo monogaman i svaki problem iskomunicirati na licu mjesta, a neki psiholozi, poput Gin Love Thompson, stručnjakinje za ljubavne odnose i konzultantice, tvrdi da takvi odnosi dolaze i s unaprijed određenim pravilima (poput toga koliko se u detalje govori o odnosima s drugim osobama) kako bi se spriječili eventualni povrijeđeni osjećaji. Najvažnije od svega jest to da se u takvim partnerskim odnosima odmah izrazi nezadovoljstvo, i kao i u bilo kojem drugom odnosu, ako se prešućuje problem, on postaje još samo veći. Znanost još ne može odgovoriti na pitanje je li poliamorija ili istraživanje nekog oblika odnosa koji nije monogaman rješenje za neke ljude, ali onaj intuitivni osjećaj nelagode najčešće je “odgovor” da to nije za vas. Ipak, činjenica jest da postoje i poliamorične obitelji: sud u SAD-u i Kanadi prošle godine pravomoćno je proglasio da dijete ima tri roditelja (majku i dva oca), terapeuti specijalizirani za poliamoriju mogu se pronaći jednostavnim pretraživanjem, a u New Yorku još od 2014. godine postoji zgrada s posebno projektiranim unutarnjim rasporedom (spavaćih) soba za takav oblik odnosa. Spektar seksualnih preferencija pa tako i odnosa je puno širi nego što većina to (pri)zna(je). Panseksualnost, demiseksualnost, aromantičnost, demiromantičnost, androseksualnost, gineseksualnost, LGBT… a sve što mi možemo reći jest – tko voli, nek’ izvoli!
