Zamislite prostor u kojem možete “upasti” u crnu rupu, imati meditativno putovanje svjetlom koje laserski probija maglu, usput provjeriti što biometrijski čitač kaže o vašoj sposobnosti i promatrati kako vam AI “ispravlja” lice u skladu s Instagram standardima. Sve je to moguće u jednosatnom obilasku amsterdamskog muzeja Nxt posvećenom umjetnosti novih medija, koji s pravom nazivaju muzejom budućnosti i koji je već prvom izložbom počeo mijenjati ulogu kulturne institucije. Popričali smo s jednom od sugovornica, Merel van Helsdingen
Smješten u bivšem studiju TV produkcije na sjeveru Amsterdama, ova je next level institucija genijalna zamisao osnivačica Merel van Helsdingen i Natashe Greenhalgh. Van Helsdingen, koja je u Appleu proučavala nove medije i kulturu u Amsterdamu prije prelaska u digitalni marketing i tehnologiju u Parizu i Londonu, te Greenhalgh, koja je pohađala Chelsea Art School za prostorni dizajn i radila za kuće kao što su Burberry, Sephora i Bloomingdale’s, upoznale su se dok su radile u nizozemskoj tvrtki PVH, matičnoj kompaniji brendova Calvin Klein i Tommy Hilfiger. Muzej je vrhunac njihove zajedničke strasti za tehnologijom i umjetnošću novih medija, objedinjuje njihovu raznoliku stručnost u različitim sredinama, s ciljem da angažira posjetitelje izložbe kako u fizičkom tako i u digitalnom smislu. Točnije, to će biti prostor u kojem se umjetnost i tehnologija stapaju u potrazi, prikazivanju i propitivanju onoga što donosi budućnost. Posjetitelji će biti uronjeni u višesatne izložbe koje osporavaju njihove pretpostavke o realnosti i otvaraju njihove umove, motivirajući ih na to da kroz interaktivna iskustva promišljaju o onome sutra.
Osnivačici i izvršnoj direktorici Merel van Helsdingen muzej Nxt način je kako popuniti “određenu prazninu na kulturnom polju”. Iz pozadine marketinga i tehnologije, pojavila se ideja za stvaranjem trajnog prostora koji uključuje multisenzorna umjetnička iskustva koja se katkad pojavljuju na megapopularnim glazbenim festivalima. “Vrativši se u Amsterdam nakon sedam godina u Londonu, uistinu mi je nedostajao prostor na kojem su izložena umjetnička djela velikih razmjera, posebno na sjecištu umjetnosti, tehnologije, znanosti i glazbe. Amsterdam posebno ima tako bogatu kulturnu povijest, trag velikog talenta za novu medijsku umjetnost i bogatu glazbenu kulturu, no nije bilo prostora koji bi ove elemente spojio.
Pojavio se globalni porast popularnosti prema opipljivim umjetničkim iskustvima i sigurno ćemo ih vidjeti više u budućnosti.” Prošlog je ljeta s bivšom kolegicom Natashom razvila koncept, zakupila mjesto, pokrenula suradnju s umjetnicima novih medija i osigurala muzejske potpore. Sve je pomalo sjelo na mjesto i očekivalo se velebno otvorenje, no onda im je planove pomrsila jedna antička gnjavatorica, većini znana kao COVID-19. No, to je samo odgodilo “pilot-fazu” koja uključuje izložbu “Shifting Proximities” (odnosno, “promjenjiva blizina” – što je zanimljivo jer smo i mi svi ovih mjeseci malo na dva metra, malo na jedan i po’) – zbirku od osam interaktivnih djela izgrađenih pomoću “modernih alata za razgovor o modernom vremenu” ekološkog umjetnika Thijsa Bierstekera i botaničara Stefana Mancusa, umjetnice znanstvene fantastike i arhitekture tijela Lucy McRae i dr. Nielsa Woutersa, umjetnice Heleen Blanken, programera softvera NAIVI i umjetnika zvuka Stijna van Beeka, audiovizualnog umjetnika Roelofa Knola uz zvuk autora Marca Mahfouda. Tu su i audiovizualni pioniri Marshmallow Laser Feast i umjetnički kolektiv United Visual Artists, čiji radovi oduševljavaju i potiču na razmišljanje, a neke kritike svjedoče da nas tamo očekuje i terapeutsko iskustvo.
U osnovi, izložba dovodi u pitanje interakciju između čovječanstva i algoritama, prirode, znanosti i digitalnih inovacija. Posjetitelji mogu, primjerice, komunicirati s hologramiranim korijenjem drveća, projicirati 3D skeniranje organskih artefakata u vodene površine, iskusiti svjetlosnu arhitekturu i kako to utječe na ljudsku percepciju svemira ili zaroniti u dubinu prepoznavanja lica i negativne strane te tehnologije. Upravo je to jedan djelić vizije koju su osnivačice imale na umu, kako nam govori Merel.
“Cilj nam je stvaranje jedinstvenog muzeja koji prikazuje najimpresivnije primjere umjetnosti novih medija; progresivna, inkluzivna i relevantna institucija u prvom planu umjetničkog i tehnološkog razvoja. Vjerujem u snagu fleksibilnosti koja vam omogućuje da se prilagodite stalnim promjenama u svijetu kako biste ostali relevantni.” Izložba, kao i cijeli koncept muzeja, daje prostor za fizički, emocionalni i intelektualni kontakt sa svijetom oko nas te, iako samo iskustvo traje koliko i pogled na koju dužu seriju, teme koje pokreće obilazak ove izložbe, koliko god nam se čini futurističkim i kao nešto što tek dolazi, itekako su već dio naše sadašnjice – i upozorava nas na sutrašnjicu koju mi, interaktivno kao i posjet ovom muzeju, (ne)svjesno kreiramo.
