Obožavamo otkriti nove talente na modnoj sceni, zato je tu naša rubrika Next generation, a pred mladom hrvatsko- crnogorskom dizajnericom Petrom Minjević svakako je velika karijera. Trenutno živi u Londonu, gdje je završila studij na prestižnom University of Westminster, te radi prve, vrlo impresivne korake u karijeri. Nedavno je predstavila drugu kolekciju, pa nam je u intervjuu ispričala sve o njoj, kao i o tome gdje pronalazi inspiraciju te kako je tekao proces stvaranja kolekcije. Otkrila nam je i omiljena mjesta u Londonu, a što nam je još ispričala svakako pročitajte u nastavku!
Kad si otkrila ljubav prema modi: da li je kao kod nekih počelo već u djetinjstvu ili se desilo kasnije ?
Oduvijek me zanimala estetika, skulptura, vizualna umjetnost… ali i psihologija i filozofsko razmišljanje. U modi mogu sve to spojiti, te ista znanja primijeniti i u životu, i doista uživati u svom poslu. Tu naklonost sam spoznala od malena, a uz svoju obitelj koja je u poslu vezanom za umjetnost imala sam priliku odrasti u kreativnom i zanimljivom svijetu, u društvu likovnih umjetnika, pisaca, i onih u poslovnom dijelu kreativne industrije, iza kulisa. Kako sam jedinica, sa djecom sam se igrala kad se predvečer skupimo u kvartu a mame nas gledaju s prozora, a većinu vremena sam provodila upravo sa obitelji i prijateljima svojih roditelja, te kao malo dijete pokušavala komunicirati i razmišljati zrelo i već su mi se tad spontano rodile misli o karijeri, mom životnom putu.
Kako si se odlučila studirati baš u Londonu. I kako ti je bilo na studiju tamo, znam da je modni studij u Engleskoj prilično zahtjevan.
London je specifičan zbog svoje otvorenosti, spaja različite kulture i pruža velike mogućnosti, a stipendija koju sam imala na početku studija bila je potpora za moj daljnji put. Studije sam smatrala za važnu životnu prekretnicu, bila sam iznimno fokusirana, shvatila sam da imam veliku životnu priliku. Otvorila su mi se mnoga vrata a stekla sam i neka važna, meni osobno draga poznanstva. London me naučio disciplini, upornosti, to je grad u kom se morate snalaziti, razvijati se i steći radne navike, ali imati i osjećaj za trenutak i njegovu prolaznost. Budim se u pola šest ujutro, poslije jutarnje kave i pilatesa planiram radni dan, a tu naviku sam stekla za vrijeme studija. U ovako brzom i dinamičnom gradu, svakako su mi topao način komunikacije i pristupačnost koje sam ponijela od kuće, a uobičajene su odlike naše kulture, neki od najvećih benefita i iznimno važni faktori u uspješnoj suradnji sa mnogim internacionalnim imenima.
Kako bi opisala svoju estetiku. I gdje pronalaziš inspiraciju?
Vizualnu inspiraciju najčesće pronalazim u kinetičkoj umjetnosti, skuplturi, nadrealističkoj fotografiji. Često nalazim inspiraciju i u svakodnevnom životu, na ulici, a najviše me vodi vlastiti estetski osjećaj. Izgled samih komada i stylinga vuče na devedesete, uz moderan i suvremen twist, a motivi asimetrije, prozračnosti i igra krojeva su uvijek prisutni. Važno mi je da svaki komad bude podjednako nosiv i konceptualan, u čemu se najviše oslanjam na svoje znanje kreativnog krojenja i drapiranja, te igru svjetlosti koju postižem odabirom tkanina.
Reci nam nešto o novoj kolekciji za AW23, koju si nedavno predstavila u Londonu.
Nova kolekcija se konceptualno oslanja na djela umjetnika poput Mana Raya, Alexandera Caldera i Alberta Biasia, a za razvoj i realizaciju dizajna koristila sam nekonvencione načine krojenja poput zero waste, kontinuiranih linija i asimetrije, kao i efekte slojeva tkanina. Nakon potpore od strane Nick Knightovog SHOWstudia, kada je moja prva kolekcija prikazana na tjednu mode, dobila sam priliku nastaviti samostalno raditi, te i novu AW23 kolekciju prikazati u Londonu. AW23 kolekcija je tek predstavljena, a već je dobila zainteresiranost i reakcije kakvim sam se nadala, te mi je iznimno drago zbog toga. Svi komadi su trenutno rađeni po made-to-order sistemu, a radim i na nekoliko predivnih suradnji i projekata vezanih za kolekciju.
Čitala sam u opisu kolekcije da ti je važno igranje krojevima i konstrukcijom pri stvaranju modela. Da li pri stvaranju kolekcije počneš od izrade kroja, kako će silueta izgledati na tijelu. Ili ti inspiraciju potakne neki feeling/priča. Što bude prvo? Ili jedno zapravo prožima drugo?
Konceptualna inspiracija i izrada kroja su mi jednako važni faktori, ne idu jedno bez drugog i istovremeno mislim na oba aspekta od samog starta stvaranja modela. Najveći i najdraži kompliment sam dobila od britanskog pisca i modnog novinara Charliea Portera, koji mi je u jednom od naših razgovra pri izradi press prikaza prve kolekcije, tada kao spona između dizajnera čije je kolekcije predstavljao SHOWstudio i medija, rekao da mi je dizajn “elokventan”. To mi je doista značilo i mislim da dobro objašnjava tu povezanost izmedju koncepta, kroja i cjelokupne priče. Dok radim, osnovna ideja nastaje iz inspiracije kojom se vodim, često prvobitno bude u nekom zanimljivom detalju, apstraktnom obliku, konceptualnoj ideji, te od samog starta počinjem razvijati ideju i u 3D veziji, na tijelu, igrajući se oblicima i linijama. Često se, koristeći probni materijal, igram asimetrijom, te sa oblika koje na taj način postignem skidam i kroj. Fit mi je iznimno važan, nije mi teško uraditi bezbroj proba i fittinga da bih bila potpuno zadovoljna.
Tek si nedavno počela a već si postigla dosta impresivnih stvari. Što bi sama navela kao dosadašnje highlighte?
Morala bih izdvojiti London Fashion Week, svu potporu SHOWstudia i British Fashion Councila jer je to bila moja prva odskočna daska, a visoko na listi su i Vogue Italia i naslovnica hrvatskog Elle koju je stilizirala Marcela Vrček. Tu su i brojni projekti na kojima sam imala čast sudjelovati kao samostalni dizajner, sa sjajnim klijentima i kreativnim timovima. Volim kada pored estetike, koncept projekta ima i osobne, emotivne korjene ili ciljeve poput društvenih pitanja i enkluzije, to su također česti motivi u umjetnosti ali i sociološka pitanja, te su mi sve takve suradnje drage na svoj način. Imala sam i sjajne suradnje sa glumicom Esmé Creed-Miles, nedavno sa glumicom Oliviom Chan ali i brojnim stilistima, fotografima i freelance kreativnim direktorima. Svakako mi je uvijek iznimno drago i prikazivanje mog rada u editorijalima u tiskanim ili online publikacijama. Upravo dolaze neke meni osobno drage i zanimljive suradnje o kojima ne smijem još puno pričati.
Vidjela sam u CVu da si odradila prakse u brojnim prestižnim kućama: Burberry, Erdem, JW Anderson, Preen. Koji su ti ciljevi, da li maštaš samo o razvoju vlastitog brenda ili možda imaš ambicije raditi kao dizajner ( ili vanjski consultant) za neki od velikih brendova. Znam da dosta mladih dizajnera, posebno školovanih u Londonu prakticira oboje. Kako ti gledaš na to?
Vlastiti rad mi daje ličnu satisfakciju, individualnost i veliki fokus, te sam na tome iznimno zahvalna i ideje svakako usmjeravam ka njegovom razvoju. Trenutno imam dosta posla oko svega uzbudljivog što se događa u vezi sa novom kolekcijom i realizacijom daljih planova, idem korak po korak. Neki, za mene, veliki koraci već su načinjeni te su mi omogućili ovakav put, no važno je nastaviti istim tempom. Takodjer, radno iskustvo koje sam do sada imala u nizu modnih kuća bilo mi je dragocjeno. Kad je na čelu Riccardo Tisci, Jonathan Anderson ili Erdem, nema sumnje da je to veliko životno iskustvo. Kraj velikih dizajnera, no i cjelokupnih raznolikih timova koji čine jedan svjetski brend, razviljala sam vlastitu profesionalnost, upijala sam znanja i vještine. Vrlo rado bih, uz svoj rad, i u tom smjeru nastavila u budućnosti, kao dio tima ili vanjski consultant. U modnoj industriji je važno biti fleksibilan, stalno se razvijati na više frontova i prepoznati dobru priliku.
-Za kraj, živiš u Londonu već nekoliko godina: reci nam što najviše voliš u tome gradu. I otkrij nam neka od tvojih omiljenih mjesta.
Grad u kome živim mi pruža energiju, zahtjeva od mene veliku disciplinu koja mi pomaže u životu i karijeri, iako je moja oaza mira još uvijek, i čini se da će to tako i ostati, u Istri. London mi pruža veliku fleksibilnost i brojne prilike, dok mi recimo suradnje u Zagrebu, meni osobno iznimno drage, pružaju prednosti manje modne scene, one u kojoj se manje-više svi znaju, a opet ima mnogo divnih i talentiranih ljudi, te sve to ima svoju dobru stranu.
Postoje mnoga mjesta koja volim posjećivati u Londonu, među njima su galerija Serpentine i njen cafe The Magazine, futuristički prostor kojeg je dizajnirala briljantna Zaha Hadid, te galerija White Cube pored koje obavezno odem i u šarmantni tapas bar Jose sa sjajnom selekcijom vina. Pored toga, zapravo jako volim i kuhati za svoje bližnje i prijatelje, te sama napraviti toplu i prijatnu atmosferu, a kod mene na meniju se često nalaze recepti Ottoleghia ali i istarske fuži i razni naši specijaliteti koje volim podjeliti sa svojim internacionalnim prijateljima. Oni ih često i prvi put kušaju, a uvijek se oduševe. Volim otići i u manje, autentične lokalne shopove.
