Večeras, 13. ožujka 2019. u 19.00 sati u Galeriji Bačva, Doma HDLU (Trg žrtava fašizma 16) održat će se performans povodom zatvaranja izložbe Marijane Stanić, Slatki život.
„Djevojaštvo zapravo razumijevamo kao prostor užitka i mogućnosti jednako koliko i mjesto prinude. I ne znam zašto to ne možemo prigrliti i prihvatiti, pronaći način da progovorimo o negativnim aspektima ovog iskustva, a ujedno uživati u njegovim pozitivnim stranama“, rekla je svojedobno feministička teoretičarka kulture Catherine Driscoll u razgovoru s Barbarom Gregov za Vox Feminne.1 Ova rečenica kojom Driscoll poziva na razumijevanje djevojaštva, širokog i kompleksnog polja kulturnih i društvenih implikacija koje obilježavaju život mladih djevojaka, s jedne strane izloženog brutalnoj komodifikaciji i manipulaciji, a s druge, društvenoj minorizaciji, sažima, precizno, kao da se radi o autorskom statementu, ključne aspekte izložbe Marijane Stanić Slatki život. Sastavljena od tri, značenjski isprepletena, a donekle istovjetna poglavlja djevojačkih sanjarija o ljubavi, koje se zaokružuju predstavom o idealnom braku – svadbena torta, figura mladenke i vječna ljubav – ova izložba naglašava konstitutivna čvorišta diskursa o djevojaštvu, razglobljenog u prijeporima između intimnih očekivanja, popularne kulture, legislative, ekonomije, društvenih normi, seksualnosti, političkih subjektivacija te, na kraju, generacijskih podjela.
(…) U vizualnoj prezentaciji duhovito balansirajući estetikom kiča i ironično se poigravajući s reprezentacijama i pojmovima „prave“ ljubavi, Marijana Stanić izgradila je ambijent kojim je kružni bijeli prostor galerije transformirala u međuprostor snoviđenja, lijepog i otužnog. U napetosti između sladunjavog i uznemirujućeg, kao što upozorava Ana Čveljo, ona „promišljeno problematizira mjesto na kojem ideja ljubavi postaje ljubavna ideologija“. No isto tako ukazuje da usprkos neoliberalnoj eksploataciji fragilne djevojačke kulture još postoje mjesta otpora komodifikaciji sanjeranja i da se za njih trebamo zalagati.
