Ne vjerujem kada mi netko kaže da nikada nije gledao “Baywatch”. To je jednostavno bilo nemoguće. Svojevremeno najpopularnija serija na svijetu (nisam napisala najbolja, već najpopularnija!) koja se vrtjela na tv-u beskonačno puta, u dnevnom terminu, repriznom kasnovečernjem, skoro pa da svaki put kada smo upalili tv evo je – Baywatch.
Pamela, a Love Story
Pamela Anderson bila je seks simbol, bomba, iskakala je iz paštete više kao popkulturalni fenomen, nego kao glumica. Bila je Playboyeva zečica i zahvaljujući svojim fizičkim atributima, i nekima kontroverznom ukusu u muškarce, jako interesantna žutim medijima. Paparazzi su ju pratili posvuda i stalno, i mi kao publika, čitatelji i promatrači smo bili servirani s kontinuiranom dozom Pamele Anderson. Iako je mnogima bila ideal (tadašnje) ženske ljepote, mene nikada nije tako privukla. Ne znam, više sam “Sharon Stone tip”… Ali da je Pamela Anderson magnetski privlačila veliku većinu publike – jest. Serija je toliku popularnost mogla zahvaliti upravo i njoj.
I onda je krenula jedna loša stvar za drugom. Barem ono što je postalo javno. Lavina skandala oko nje zakotrljala se sa snimkom seksa nje i njezina partnera Tommyja Leeja. Ukrali su im snimku iz doma te raspačavali dalje, zarađivali na njima. Bio je to veliki skandal s kojime se ona nosila najbolje što je mogla. No, gledajući sada “trending” i novi dokumentarac na Netflixu naslovljen “Pamela, a Love Story” saznajemo da je njezin život obilježen sa šokantnim događajima od malena. Možda je baš upravo zbog toga mogla podnijeti taj ogroman i zloslutni pritisak medija i javnosti, u svemu što je radila i što joj se događalo.
Dokumentarac počinje s njezinim djetinjstvom gdje se prisjeća roditelja, njihovog (ne)odgoja nje i njezinog brata, oca alkoholičara, vucibatine i propaliteta, majke koja je sanjala sve najbolje za svoju kćer. Ona je odmalena bila zlostavljana; emocionalno i psihički od odnosa svojih roditelja, dadilje, da bi ju s dvanaest godina silovao poznanik od dvadeset i pet godina. Osim toga, nosila je i veliku, preveliku krivnju jer je maštala i željela da njezina dadilja umre, a koja je preminula sljedeći dan od kada je Pamela to “u sebi glasno” zaželjela, tako da je kao mala djevojčica nosila i taj neopisivo veliki osjećaj krivnje za nečiju (nesretnu) smrt. Sve to ju je oblikovalo u jednu jako iskrenu osobu.
U dokumentarcu saznajemo kako je postala Playboyeva zečica, kako nije imala problema od uvijek govoriti o svojim estetskim operacijama i implantantima, i ta iskrenost je zapravo svima bila čudna, drugačija i to ju je činilo još zanimljivijom sugovornicom i subjektom intervjua. Zvali su je u sve moguće talk showove, što joj je samo doprinosilo na popularnosti.
Dokumentarac dalje prati njezin život, skandale; slušamo i gledamo ju kako ona sada živi, prisjećajući se svih svojih uspjeha, neuspjeha, žrtvi, tragedija i jednog izuzetno bogatog i zanimljivog života. Život prema kojemu se može snimiti film ili serija. No, ona je dobila solidan dokumentarac, nije loš, niti dobar, ali se treba pogledati jer ju upoznajemo u jednom posve drugačijem, iskrenom svjetlu. Zapravo, ona je oduvijek bila posve iskrena, samo što mi to nismo primjećivali. Tako veliki i jaki sudar njezinog dobronamjernog nedostatka inhibicije s institucionaliziranom mizoginijom čini biografiju ove zanimljive i snažne žene vrlo zabrinjavajućom američkom pričom o slavi. Ona razotkriva sve ono što ne valja u showbusinessu. Možda ne namjerno, ali posve iskreno. Definitivno PLAY.
Fotografije: stillovi iz filma, Netflix
