Izolirana i poprilično slična rutina tijekom ovih mjeseci utječe na stvaranje uspomena, ali i na naše prisjećanje i sjećanja. Kako si pomoći?
Ako vam se tijekom lockdowna bilo teško prisjetiti se poslati nekome e-mail, kupiti mlijeko ili – što ste radili dan, pa i tjedan prije, niste jedini. Dok se gotovo sigurno sjećate dogodovština početkom godine kada još nismo bili svjesni kakva nas godina čeka iza vrata. Iako je riječ o anegdotama koje možete provjeriti i s prijateljima i jer će se tek provoditi brojna istraživanja o utjecaju pandemije na nas, Alzheimerovo društvo u SAD-u provelo je mini studiju koja je potvrdila da su se uspomene ispitanika i njihovih najmilijih pogoršale nakon što je započela izolacija, prenosi BBC. Na kalifornijskom sveučilištu Irvine nedavno je započelo opsežnije istraživanje o tome kako je lockdown utjecao na sjećanja ljudi. Prijavljeno je da čak i da osobe koje se sjećaju određenih detalja koji su se dogodilo i prije 20 godina imaju problema s pamćenjem stvari tijekom ovih mjeseci. Stvar je u tome što nemamo više toliko sadržaja u životu, a i s manje ljudi dijelimo neke sitne bizarne anegdote. Upali ste u lokvu? Netko vas je zabunom nazvao i počeo pričati vrlo intimne stvari? Sreli ste nečijeg bivšeg s novom partnericom? Sve te sitne razgovore u kuhinjici ureda ili na zabavama nakon posla zapravo propuštamo. Chit-chat, od kojeg su mnogi zazirali, jest jedan od razloga kako uspijevamo razlikovati svoje dane.
Prepričavanje sitnih dogodovština pomaže nam da konsolidiramo svoja sjećanja s onim što nam se dogodilo – takozvana epizodna sjećanja.
Ako se ne možemo toliko družiti i takve stvari razmjenjivati, možda ne čudi što se ta sjećanja ne pojavljuju kristalno jasno u našim mislima. A i kad dobijemo priliku za čavrljanje, imamo naprosto manje toga za ispričati. Otkazuju se izleti, svadbe, koncerti, i unatoč internetskim druženjima koje vjerojatno imate s prijateljima, čini se da vam priče koje sada stvarate (najčešće u domu) nisu vrijedne prepričavanja. I onda ih, htjeli-ne htjeli, zaboravite. Uz to, istraživanja pokazuju da je razlog zaboravljanju i nepromjenjiva okolina. Ako krenete na posao, bilo to čak i svakodnevnom istom rutom (iako psiholozi savjetuju da ponekad promijenite rutu kako biste aktivirali moždane stanice), vidite nove stvari, može vam se nešto simpatično i dogoditi – a vaše tijelo počne obraćati pažnju i upijati nove informacije. No, kada radite od kuće, sjedite na istome mjestu, izolirani od nekog vanjskog čimbenika koji bi vam mogao pomoći usidriti neku emociju, gubite tu stimulaciju. Stoga vam se dani stapaju u jedan, što dugoročno doprinosi umoru i tjeskobi.
Nasreću, postoji nekoliko načina kako ipak aktivirati svoj spremnik za sjećanja. Šetnja novom ulicom, neka nova kreativna aktivnost (isprobajte, na primjer, presađivanje biljaka ili malo promijenite raspored u stanu), i češći razgovori s bližnjima. Ako nemate naviku razgovarati, zapišite razmišljanja u dnevnik, pa makar jednu rečenicu kojom biste opisali svoj dan. A kad je o obavezama riječ (bio to sastanak sutradan ili kruh i mlijeko u trgovini) – stvorite naviku zapisivanja. Osim što ćete imati popis koji će vam olakšati dan, imat ćete i na papiru sadržaj stvari koje svakodnevno obavljate – i nećete se više osjećati kao da ne radite ništa – koliko god to malo bilo, jer ova je godina takva da nam je najvažnije samo da možemo duboko udahnuti zatvorenih očiju, i ispuniti si dan koliko možemo.
Fotografija: Juliana Malta / Unsplash
