Ostalo je svega nekoliko dana do prikazivanja nove Balmain kolekcije. U prostranom pariškom studiju legendarne modne kuće vlada opuštena atmosfera iako kolekcija u koju će za nekoliko dana biti uperene sve (ne)naklonjene oči i blicevi modnog svijeta nije ni blizu spremna za modnu pistu
Mladi Olivier, u svojoj crnoj potkošulji dubokog V-izreza i pripijenim crnim trapericama, studiozno promatra svaki milimetar patentnog zatvarača na haljini koja bi trebala biti noseći komad kolekcije. Haljina se, po njegovom nalogu toga dana, iz bijele boje trebala hitno transformirati u žutu, što podrazumijeva ručno bojenje svakog složenog veza. Na zadatku je skupina mladih studenata na praksi, a obojena je tek trećina. U pariškom studiju nedaleko od Champs-Élyséesa, kreativnim carstvom čije zidove krase najekstravagantniji uzorci Balmain materijala i uzoraka, odvija se cijeli proces stvaranja Balmain kolekcije, od same ideje pa do fittinga. Kako se dani prije revije tope, a novi šavovi i preinake se redaju, strka postaje modus operandi, a stres u studijskom zraku postaje sve gušći. No, u uigranom i prijateljskom timu, usprkos zadacima koji ih ovih dana drže budnima cijele noći, vlada zajedništvo i pozitivna energija, a kakva šala, sugestija ili punč s limunom iz donje ladice ne zaobilaze ni njihovog energičnog mladog kreativnog direktora.
“Nisam znao što znači biti kreativni direktor. U školi naučiš kako biti dizajner, kako raditi predivnu odjeću, krojiti, odabirati prave tkanine. Kad sam postao kreativni direktor, nisam znao što će se dogoditi s mojim životom, samo sam htio zadovoljiti svoje kupce i svoje predsjednike uprave. Doista sam bio dijete, pokušavao sam shvatiti posao i stvarati prekrasne kolekcije i bestsellere”, bez ustručavanja odgovara Olivier na pitanje o početku svoje vladavine u velikoj modnoj kući. Premotamo li film na današnji datum i Olivierove nevjerojatne 33 godine, čini se da je mladi modni dizajner vrlo brzo svladao gradivo. Balmain je doveo u diskurs široke javnosti, transformirajući profinjenu “Jolie Madam” Pierrea Balmaina u modernu, ženstvenu, seksi i nadasve moćnu ženu koja rezonira s duhom novih generacija. Inkluzivnost je učinio normom, a ne iznimkom, stvorio je vojsku Balmain žena, u kojoj su neka od najpoznatijih lica showbusinessa današnjice, bez zadrške proziva licemjerje i rasizam duboko ukorijenjen u modnu industriju, vratio je couture na catwalk Balmaina, on sâm postao je svojevrsno zaštitno lice svoje modne kuće i Instagram zvijezda s više od pet milijuna pratitelja, konstantno pomiče granice kreativnosti modne kuće prateći trendove u tehnologiji, a nije zanemariv ni rast modnog brenda na čijem je čelu, za koji se priča da je negdje između 15 posto i 20 posto u posljednjih nekoliko godina. Istovremeno, onaj će ga njegov tim uz koji predano radi na svakom komadu i koji skupa s njim proživljava stresne minute prije revija, nazvati prije svega dragim, toplim, pa čak i sramežljivim dečkom.
NEZAVIDNI POČECI I JAKA AMBICIJA
Posvojen s punih godinu dana, Olivier je odrastao u pomalo aristokratskom francuskom Bordeauxu. Njegova majka bila je optičarka, dok je otac radio kao upravitelj luke. U svojim intervjuima Olivier često spominje da je kao dijete opsesivno htio biti savršen u svemu jer se bojao da ga roditelji ne vrate u sirotište. Posljedično ili ne, u školi je briljirao, a nakon kratkog izleta u pravo, koje je bilo želja njegovih roditelja, s 18 godina se preselio u Pariz kako bi studirao modni dizajn na cijenjenom Ecole Supérieure des Arts et Techniques de la Mode. Iako ga klasično školovanje nije pretjerano zanimalo (ni impresioniralo!), pa je prekinuo i modni studij, ono što je zapalilo pravu iskru kad je riječ o njegovoj ljubavi prema modi bila je Italija, gdje je službeno započeo svoju karijeru. U modnoj kući Roberto Cavalli zaposlili su ga kao dizajnera, i to tako što je jednostavno došao na razgovor sa svojim portfolijem u zlatnom fasciklu te im se svidio, a nije trebalo ni dugo čekati da se nađe na poziciji kreativnog direktora ženske ready-to-wear kolekcije, gdje je proveo sljedećih pet godina. Sljedeća postaja bila je modna kuća Balmain, gdje je kao dizajner ženske ready-to-wear linije stigao 2009. godine, počevši usko surađivati s Christopheom Decarninom, tadašnjim kreativnim direktorom i mentorom. Nakon što je Decarnin 2011. godine odstupio od pozicije, sa svoje 24 godine Olivier je, tada još relativno nepoznati dizajner, prihvatio ponudu i postao najmlađi kreativni direktor u Parizu nakon Yvesa Saint Laurenta.
“Nikad nisam bio uplašen. Jako sam siguran u sebe, no nije riječ o pretencioznosti. Stvarno sam radio jako, jako puno. S 18 sam napustio obitelj te sam šest godina proveo u kući Cavalli. Nisam imao slobodne vikende, nisam tulumario kao što bi to činio netko mojih godina, a i svoj sam privatni život zanemario. Da, mislim da sam zaslužio sve što sam postigao i sve što danas imam. Radio sam puno, i još uvijek to činim“, rekao je u intervjuu za SHOWstudio, dodajući kako danas, nekoliko godina nakon svoje prve modne revije u ulozi kreativnog direktora Balmaina shvaća i to kako je, uz zadovoljavanje kupaca i prvih redova, krucijalno i to da sluša sebe, izražava svoje stavove i svoj karakter u kolekcijama.
Uz ambicioznost i samouvjerenost koje su, usprkos mišljenju njegova bliskog tima, Olivierova uočljiva crta, ne može se poreći da su njegova velika prednost i njegove godine. Naime, baš poput generacije milenijaca kojoj pripada, Olivier nema nikakvih problema s eksponiranjem. Značilo to objavljivanje selfieja ujutro iz kreveta, vlastitih golišavih portreta, prijateljevanja s najpoznatijim ženama današnjice, poput Kim Kardashian ili Rihannom, mladi dizajner izraženih jagodica koristi sve “alate“ današnje “Instagram generacije“, i nimalo se toga ne srami. Usprkos činjenici da ga modna industrija, u čijim su korijenima ekstremna želja za ekskluzivnošću, pretencioznost, pa i snobizam, zbog toga često gleda s visoka. Uostalom, jednako kao što ga je ta konzervativna, elitna dama gledala i kad je došao na svoju današnju poziciju usprkos njegovom višku melanina u koži. “Vrijeme kada su dizajneri bili u svojevrsnoj kuli, zaštićeni i skriveni, završilo je. Danas ljudi žele više emocije, žele vidjeti odjeću, ali žele i ući u dizajnerov svemir. Žele iskrenost i dostupnost, a ne elitizam“, reći će ne skrivajući ni svoja gledišta vezana za tradicionalnu kritiku, isključivost i konzervativnu modu čiji su se zidovi, zahvaljujući Olivierovoj generaciji, počeli itekako topiti: “Moda nije samo prvi red na modnoj reviji, ona je puno više od toga i upravo zato volim Instagram i komentare koje dobivam na njemu, pozitivne i negativne. To je puno dublje od pukog selfieja – otvarajući se javnosti, riskiraš, jer postaješ ranjiv. A najlakše je skrivati se u sobi. Želim biti svoj, i to je rizik koji sam spreman podnijeti.“
Kad slušamo priče o najuspješnijim ljudima na svijetu, lako je primijetiti poveznicu. Ne radi li se o onih povlaštenih jedan posto, priča je zapravo uvijek ista: rad, rad, rad, pa još malo rada i lude vjere u sebe. Razlike nema ni u slučaju lijepog posvojenog dečka koji je u svom dizajnu pronašao put do vlastitog identiteta. Skicirajući još kao dječak, gubeći se u svojim maštarijama, Olivier je modnoj industriji pokazao srednji prst svojom samouvjerenošću i radom. Svijet nije crno-bijel, niti jedno isključuje drugo.
Bez obzira na Olivierovu želju za pažnjom i likeovima, ostaje činjenica da je on talentirani dizajner i predani radnik koji slučajno (i srećom) ima njuh i za poslovnu stranu mode. To što Olivier prakticira inkluzivnost na modnoj pisti i ne ostavlja sve na teoretiziranju iste, to što su njegove najskuplje haljine okačene na njegovom Instagramu ili to što zagovara demokratičnost u modi, ne znači da Balmain gubi na svom luksuzu. Naposljetku, nemojmo zaboraviti da je odlika onih koji opstaju u poslu upravo spremnost na promjenu i osluškivanje pulsa svog tržišta. A to je upravo ono što Olivieru dolazi prirodno, i što je Balmainu zasad išlo isključivo u korist.
