Danas se otvara samostalna izložba akademskog umjetnika Tarka Janoša pod nazivom HAIKU u Galeriji ALUZ u Zrenjaninu u Srbiji. Autor će se predstaviti novim ciklusom djela nastalih 2021. godine u kojem je osjetna redukcija kolorita i pojednostavljenje formi u odnosu na ranije radove. Ujedno, autor unosi element haiku poezije u novi ciklus te rečenicama povezuje vlastite emocije s vizualnim prikazom slike i njezine teme. Na taj način stvara se prirodna simbioza slike i riječi. Ovaj intrigantan spoj poezije i slike ponukao nas je na razgovor s umjetnikom uoči skorašnjeg otvorenja njegove samostalne izložbe.
Kako se osjećate uoči otvorenja izložbe? Vlada li trema ili uzbuđenje?
Osjećam se opušteno, nema treme. Često izlažem tako da izložba za mene više predstavlja neku vrstu uzbuđenja, u smislu da ću eventualno upoznati neke nove interesantne ljude, umjetnike ili pak sresti neke kolege ili prijatelje koje dugo nisam vidio. Poznajem dosta ljudi iz različitih gradova pa se nerijetko to i dogodi. Naravno, interesiraju me i utisci ljudi i kako će publika reagirati, posebno ako je nova serija radova u pitanju.
Predstavljate se novim ciklusom radova u kojem spajate umjetnost slike i riječi. Kako ste došli na tu ideju?
Imam sačuvane razne bilješke, ideje, priče, pjesme iz različitih perioda mog života. Pisanjem se bavim odavno, mogu slobodno reći od najranijih tinejdžerskih dana kada sam komponirao i pisao tekstove za tadašnji mladenački punk bend u kojem sam svirao. Dosad nisam ništa objavljivao. Smatrao sam pisanje vrlo intimnim činom ali s vremenom se taj moj stav počeo mijenjati. Najviše sam se posvetio pisanju za vrijeme korone i karantene. Riječi su nezaustavljivo navirale iz mene i morao sam ih zapisati. Uz primarno vizualno, verbalno izražavanje je esencijalni dio mog umjetničkog bića pa sam konačno odlučio spojiti sliku i riječ. Ta težnja je postojala odavno, ali za sve u životu postoji vrijeme, pa je tako i ključni moment došao baš u ovom novom ciklusu radova.
Jesu li prvo nastajale pjesme/haiku ili slika ili paralelno?
U novom opusu radova prvo su nastale slike pa uz svaku od njih haiku poezija. No, ne isključujem mogućnost da će ubuduće biti obrnuto ili čak izvrnuto, uvrnuto i zavrnuto. Umjetnost je igra i eksperiment i za mene granice ne postoje. Pošto se od rane mladosti bavim i glazbom, planiram i nju uključiti u moju buduću umjetničku praksu i poetiku. Nakon akademije eksperimentirao sam s dosta različitih fuzija umjetnosti i to mi je bilo vrlo zanimljivo i inspirativno iskustvo. No, kao što sam već ranije rekao, nisam ništa objavljivao iako većinu materijala imam dokumentiranu i čuvam u svojoj arhivi.
Bavite li se od ranije poezijom ili je ovo vaš prvi iskorak u umjetnost pisane riječi?
Pišem od rane mladosti i imam već neke planove za bližu budućnost, ali da, ovo je moj prvi iskorak u pisanju u kontekstu da će publika prvi put imati priliku vidjeti i pročitati neku vrstu moje poezije koja se, naravno, nadovezuje na slike.
Možete podijeliti s nama jednu kratku formu koju će posjetitelji moći pročitati na vašoj izložbi?
Mogu, naravno. Ovaj haiku je pisan za sliku “Tišina” i ona se nalazi i na plakatu ove izložbe:
Tišina
Suludi mir
Besčujni zvukovi
Vječnost je prolazna
Apsolvent ste na doktorskom studiju na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu, koja je tema vašeg doktorskog rada? Je li na neki način povezana s recentnim radovima koje će posjetitelji moći vidjeti na izložbi?
Tema mog doktorskog rada će sigurno biti vezana za kombinaciju slike, riječi i zvuka tj. glazbe. Ideja o toj multimedijalnosti je nastala još davno i to je jedan od razloga zašto sam upisao doktorski studij. Imam jako puno skica, zapisa i bilježaka koji su nastali proteklih godina i sve mi se to gomila u mislima. Uskoro ću početi s realizacijom samim time svodeći svoje ideje na suštinu i konkretna djela. Nisam još siguran hoće li će ovi recentni radovi biti dio toga, ali su svakako iskorak prema mojoj viziji. Vidjet ćemo, sve će kliknuti kad dođe vrijeme.
Osim samostalnog umjetničkog djelovanja, aktivno djelujete u pedagoškom sektoru kao nastavnik likovne kulture u osnovnoj školi. Što biste rekli, iz vlastitog iskustva, interesira li mlade generacije likovna umjetnost i koliko je likovni odgoj ključan za kvalitetan razvoj djeteta?
Radim kao nastavnik likovne kulture više od 15 godina. Imam iskustvo i u srednjim i u osnovnim školama i uvijek postoje individue koje iskaču svojim talentom i interesom za umjetnost. Nažalost, rijetki od njih nastave u tom smjeru. Na moju podršku i pomoć, kao pedagoga, uvijek mogu računati, ali jako je bitna i podrška obitelji. U većini slučajeva roditelji ili staratelji odlučuju što će i kako će dijete dalje, ne uvažavajući previše djetetove želje i aspiracije. Iako, nerijetko se dogodi da sretnem bivše učenike na ulici koji mi s osmijehom na licu i neprikosnovenim dječjim entuzijazmom, ponosno kažu da su upisali srednju umjetničku školu ili akademiju umjetnosti. U tim trenucima sam sretan i to mi daje dodatnu motivaciju da se i dalje, pored zvanja umjetnika, bavim i pedagoškim radom. Smatram da je likovni i ne samo likovni već i u cijelosti umjetnički odgoj ključan za razvoj djeteta. Kreativnost i maštu treba razvijati na vrijeme, što zbog razvijanja kritičkog razmišljanja mladih, a i naravno može se vrlo efikasno primijeniti i u različitim profesijama u životu. O tome bi se moglo puno pričati. Umjetnost i kultura predstavljaju stup svakog zdravog društva i odraz su istog.
Kod đaka se predmet likovna kultura, nažalost, ne shvaća baš ozbiljno, no to sve zavisi i od posvećenosti nastavnika i još gomilu društvenih i ostalih faktora. Što se tiče vremena u kojem živimo i današnjeg odnosa prema umjetnosti i umjetnicima, moj komentar je najblaže rečeno, žalosno.
I za kraj, možda da sami pozovete posjetitelje odgovorom na pitanje što publika može očekivati ili zašto bi trebali doći na Vašu samostalnu izložbu HAIKU?
Dragi ljudi, pozivam sve koji vole, ali i ne vole umjetnost, da pobjegnu od iscrpljujuće svakodnevnice, da vide i osjete nešto drugačije, nešto što će im se možda dopasti, a možda i neće. Svaki umjetnički događaj, u ovom slučaju moja izložba, otvara neka nova vrata percepcije, ostavlja neki utisak, negativan, pozitivan, nebitno. Kao pjesma koju slučajno čujemo negdje usput, svidi nam se pa zastanemo i trnci ugode počnu prolaziti kroz naše tijelo, nešto iznutra zatreperi i zamislimo se. Počnemo osjećati miris zvuka, riječi slike, zvuk slova i otvara se cijeli jedan neobjašnjivi svemir osjećanja u nama. Dobrodošli!
Samostalna izložba HAIKU akademskog umjetnika Tarka Janoša otvara se u ponedjeljak 3. listopada 2022. u 19 sati u Galeriji ALUZ u Zrenjaninu. Posjetitelji će izložbu moći pogledati sve do 17. listopada 2022.
