Sinéad O’Connor je bila mlada, ljuta, otvorena i impulzivna, i ostavila je dubok i snažan trag u glazbi i popularnoj kulturi. Beskompromisna i autentična, takva je i u dokumentarnom filmu “Nothing Compares” koji je na prošlom Sundanceu osvojio publiku i kritiku. Film se može gledati na streaming servisima.
Irska pjevačica Sinéad O’Connor preminula je danas, u 56. godini, 18 mjeseci nakon smrti svojeg sedamnaestogodišnjeg sina.
Nothing Compares
Točno u vrijeme Sundancea O’Connorin sedamnaestogodišnji sin je počinio samoubojsto i glazbenicu su morali hospitalizirati. Ova užasna, potresna i neizmjerno tužna vijest zauzela je mnogo medijskog prostora, tako da se u tom trenutku o filmu i nije toliko mnogo pisalo, a da je vezano uz Sinéad O’Connor. No, ono što i jest objavljivano su uglavnom pozitivne kritike na film s istaknutom izuzetno emotivnom premisom o samoj O’Connor, a i njezinoj glazbi. Službeni opis filma jest: “Sinéad O’Connor je možda bila mlada, ljuta, otvorena i impulzivna. Ali postojala je jedna stvar koja nije bila: neiskrena.” Ja bih možda ipak upotrijebila riječ lažna. Jer ona je bila itekako – iskrena. Citat je zaključak iz filma “Nothing Compares”, dokumentarca o irskoj pop pjevačici i kantautorici čija je karijera krenula naglo silaznom putanjom nakon što je poderala fotografiju pape u emisiji Saturday Night Live 1992. godine. Suočila se s kamerom prodornog pogleda i izjavila: “Borite se protiv pravog neprijatelja.”
Od samog početka, jedva u svojim dvadesetima, bunila se protiv rata, rasizma, seksizma i moći Rimokatoličke crkve, osobito u svojoj domovini. O’Connor je bila zlostavljano dijete i svoju državu, domovinu je doživljavala isto kao zlostavljano dijete. Glazba je bila njezina terapija i način da se nosi sa stvarnošću i svijetom. U jednom trenutku u filmu ona kaže: “Mediji su me uvijek izluđivali, pravili su me ludom”. Ironija je u tome što su, kaže, u istom razdoblju svećenici silovali djecu. To je ono što je bilo – ludo.
Nakon incidenta na SNL-u njezina karijera je krenula rapidno silaznom putanjom i nestala je s glazbene scene. Bez obzira na njezin nestanak, njezin utjecaj je velik i snažan. Utjecala je na druge glazbenike da govore što misle, da jasno izražavaju stavove i da koriste svoju javnu ličnost za aktivizam i ukazivanje na nepravde u svijetu. Na to je u dokumentarci jako jasno ukazao Chuck D iz benda Public Enemy.
Režiserka Kathryn Ferguson je počela raditi na dokumentarcu prije četiri i pol godine jer je htjela preoblikovati priču pop pjevačice kroz suvremenu prizmu i film je napravljen s velikim poštovanjem i divljenjem prema O’Connor. “Nothing Compares” izvrsno ispunjava dio izgubljenog konteksta oko O’Connor što će svaki dugogodišnji obožavatelj cijeniti. Osim toga, Ferguson namjerno koristi samo intervjue za glasovni prijenos, uključujući i intervjue s O’Connor te pomaže vratiti fokus tamo gdje je uvijek trebao biti – na ono što misli i govori Sinéad O’Connor.
Pogledajte trailer, film možete naći na streaming servisima. Pogledajte ga, stvarno je odličan, i dobar je podsjetnik i trajna bilješka o beskompromisnim, autentičnim, iskrenim, talentiranim ljudima kao što je bila Sinéad O’Connor.
https://youtu.be/-VLy1A4En4U
Fotografije: still iz filma “Nothing Compares”
