Japansko je društvo po mnogočemu specifično, ali se dosad više puta pokazalo predvodnikom novih trendova. Stoga, kad čujete da ondje postoje tvrtke koje iznajmljuju članove obitelji, nije nužno da ćete se šokirati, nego zapitati kada će takve usluge biti dostupne i kod nas?!
PRIČA O “OBITELJSKOJ ROMANSI“
Kompanija nazvana Family Romance ima više od 800 zaposlenih glumaca – od novorođenčadi, do starijih osoba – koje možete unajmiti da glume vašeg partnera, oca vašeg djeteta ili vas same kad “zeznete na poslu“.
Tridesetšestogodišnji Ishii Yuichi, osnivač kompanije, vjeruje da je njihov posao pomaganje ljudima kako bi se “nosili s nepodnošljivim nedostacima ili, pak, percipiranim nedostacima u njihovim životima”. U sve izoliranijem i privilegiranijem društvu, Yuichi vjeruje da će posao samo nastaviti rasti jer će biranje ljudske interakcije postati – nova norma.
KAKO JE YUICHI POSTAO “TATA”…
Njegov prvi uspjeh dogodio se kada je 12-godišnjakinji glumio oca. Djevojčicu su zlostavljali u školi zato što nije imala tatu, pa ga je njezina majka unajmila za tu ulogu. Priča sama po sebi i ne bi bila tako strašna kada danas, osam godina kasnije, on ne bi i dalje glumio njezina oca, s tim da djevojka nema pojma da on to – nije.
Yuichi napominje kako je najveći problem upravo to što klijenti pristaju održavati laž iako on smatra da istina kad-tad izađe na vidjelo. Spomenuta djevojka ga doista voli i doživljava kao oca, a i njemu teško padaju rastanci s njom. Štoviše, čak i sanja da joj govori istinu, ali se uvijek probudi prije njezine reakcije.
UŽIVLJAVANJE U ULOGU
Family Romance ima pravilo da jedan glumac može imati samo pet obitelji, a u svakoj od njih treba glumiti idealnu verziju traženoga. Naime, osobe koje iznajmljuju glumce ispunjavaju upitnik u kojem preciziraju što traže: od frizure i modnog stila, do pristupa i toga hoće li osoba, primjerice, kada dođe “doma”, biti pričljiva ili umorna nakon dugoga radnog dana.
Glumci svoj posao odrađuju profesionalno, no ako se užive u ulogu (koliko bi trebali), ponekad je teško naći granicu između sebe i uloge koju “proživljavaju”, kako ističe Yuichi. Pogotovo kad je riječ o dugotrajnim ulogama i kad su u pitanju djeca.
Iako su mnoge od njihovih klijentica na početku bile žene u 50-im godinama, koje su samo željele mlađe društvo (Yuichi ističe da nema zagrljaja, poljubaca ni seksa s glumcima), danas je većina u 30-ima. Njegovo objašnjenje jest takvo da je ovo lakša i bezbrižnija verzija veze u kojoj nitko na kraju ne ostaje povrijeđen. Premda je imao klijentice koje su se zaljubile u njega, trenutačno je sam jer mu se izlaženje i upoznavanje nove partnerice čini “nalik poslu”. Štoviše, smatra da neće ni imati obitelj jer ih ima i previše na poslu.
OD PRISUSTVOVANJA POROĐAJU DO VJENČANJA
Neke od neuobičajenijih usluga koje su ljudi tražili bile su prisustvovanje porođaju i uloga mladoženje na lažnom vjenčanju (gdje je, primjerice, mlada bila lezbijka, no roditelji su je natjerali na udaju).
Yuichi napominje da ovakva vrsta posla “cvjeta” u Japanu jer ljudi ondje ne izražavaju emocije i postoji nedostatak komunikacije. Uz to, polako nestaje obitelj te je sve više samaca. Ljudi, s druge strane, žele djelovati popularno na društvenim mrežama, pa je jedan čovjek platio poveću svotu kako bi odveo petero glumaca u Las Vegas i ondje se fotografirao s njima za Facebook Neki, pak, žele da ih unajmljeni glumci hvale u prisutnosti ljudi koje žele impresionirati. A postoje i oni koji, kao jedan 60-godišnjak, unajme osobu koja im nedostaje – točnije glumicu koja je zamijenila njegovu pokojnu suprugu.
Family Romance pristaje na sve dok nije riječ o zločinu. Yuichi smatra da ljudi ionako glume (i navodi Facebook), a svijet nije pošten, pa na neki način smatra da svojom uslugom “vraća ravnotežu u društvo”.
SVE OVISI O USLUZI
Komentar ove priče potražili smo od psihologinje, dr. Ane Kandare Šoljage, koja naglašava da se svijet toliko brzo i značajno mijenja da smo, na neki način, ostali prepušteni sami sebi, pa ne čudi da su ljudima potrebne ovakve usluge. No napominje nešto drugo: “Ako sami sebi platite društvo s kojim ćete otići na večeru ili se slikati za društvene mreže, to je vaša stvar. I ako to nikoga ne remeti, ne treba se time baviti niti to osuđivati. Međutim, ako vi platite glumca da prevari drugu osobu vezano za njezin život, stvari postaju etički zamršenije. Na primjer, što će biti s ovom djevojkom kojoj glumac glumi tatu već godinama? Zamislite samo trenutak u kojem otkrije da su njezini temeljni životni odnosi posve lažni. Jer i otac, ali i majka koja je sve to lagala i plaćala, lažni su. Ono što ste mislili da je temelj vašeg života, lažno je. To je psihološki devastirajuće. Jako je opasno i vrlo neetično upravljati tako nečijim životom. Mišljenja sam da se, pod istom kapom, u toj kompaniji pružaju usluge koje nas ne bi trebale smetati, ali i one nad kojima bi se kao društvo trebali ozbiljno zamisliti i javno raspravljati.”
