“Dok se prepuštamo ritmu i dajemo vlastitom tijelu dozvolu da povede u slobodan ples, na tom putu otvaramo različite obrasce, ostavljamo stara uvjerenja, dozvoljavamo emocijama da se pokrenu kroz ples, dozvoljavamo sebi da se naša unutrašnjost izrazi i počinjemo osjećati ispod površine svakodnevnog” govori mi divna Kaya Sertić, integrativna psihoterapeutkinja koja u Hrvatskoj vodi upravo ove radionice pokreta i plesa.
Movement Medicine svjesna je plesna terapijska praksa koja nam daje alate kako se kroz slušanje sebe, svog tijela i svojih pokreta možemo vratiti u odnos sa samima sobom, kako svoj ples možemo podijeliti s drugima, kako možemo maknuti sram, brigu i nelagode koje nas koče ili kako proći kroz ljutnje, tuge i strahove koji nas stisnu. Kaya je upravo najavila najljepšu plesnu radionicu koja će se 16. srpnja odviti pod zvijezdama u splitskoj zvjezdarnici Mosor. Otkrila nam je više o tome, ali i cijeloj Movement Medicine praksi i njezinim beneficijama za naš um i tijelo.
Kada si se sama prvi put susrela s Movement Medicine terapijom?
Prvi put sam se srela s tom praksom prije deset godina. Te sam godine prolazila intenzivan prekid i velike životne promjene te sam išla na sve moguće plesne i terapijske radionice da pronađem načine da proteknem na neko bolje mjesto u životu. I tako sam savim slučajno ušla na vikend radionicu o muškom i ženskom principu.
Vidjela sam Ya’Acova, svog današnjeg učitelja, čula dvije pjesme koje su me pogodile ravno u središte srca i iskusila vikend koji je otkrivao u meni mjesta koja oduvijek poznajem, a koje nikada nisam mogla objasniti, niti sam čula nekog da priča o tome – plesali smo s najdubljim dijelovima sebe, s odnosima s precima, radili sa snovima, a moje tijelo se počelo kretati na načine na koje nisam ni znala da je moguće. Osjećaji koji su došli, uvidi koje sam imala, podsjetnici na ono tko jesam bili su jasni pokazatelji da je moj put baviti se ovom praksom i donijeti ju drugima.
Zašto je ona posebno važna za žene?
Movement Medicine uči nas kako biti prisutni, to jest kako osjećati same sebe i prostor oko nas. Često se fokusiramo na introspekciju – percepciju svog tijela iznutra, učeći osjećati svaki dio sebe, od dubine stopala, lijevog ramena, stražnje strane srca, daha koji nas puni i prazni itd. Ovaj tip istraživanja tijela, povezanosti s njime i dozvoljavanja pokreta da teče ukorijenjen upravo iz tih dijelova nas neodvojiv je od ženske energije i ženske prirode – receptivnost stanja, dopuštanje pokreta, ekspresija, tok, otpuštanje i povezivanje neodvojivi su od ženskog arhetipa.
S druge strane, neopisivo je važno da i mi žene učimo i muški aspekt u sebi, strukturu, fokus, akciju, izričaj, granice i posezanje onim što je naš put, sve što isto tako otkrivamo u plesu.
To nikako ne znači da je Movement Medicine samo ženska, ili pak samo muška praksa, nego je polje koje nas uči otkrivati kroz ples kako se te dvije energije – ženska i muška, mogu manifestirati u nama i izvan nas, koje su njihove kvalitete i koje su njihove sjene. Pa na primjer dan kada uđemo u dvoranu i počnemo jako skakati po navici jer tako uvijek plešemo, a tijelo je umorno i treba nešto drugo, možemo naučiti kako si možemo svojom snagom i akcijom naštetiti. Suprotno tome, ako se jedva krećemo jer je to naš stil ili mislimo da smo umorni i držimo se poda, a cijelo tijelo počinje obuhvaćati impuls s većim opsegom pokreta, imamo poziv da naučimo kako je kada susprežemo svoju snagu i učimo teći u promjeni.
Zašto nas ples toliko oslobađa i zašto mu se teško prepuštamo do kraja?
Sloboda koju nam donosi ples upravo je povezana s gore napisanim – kada pustimo tijelu da vodi, ono prolazi kroz blokove u nama koji postoje iz puno razloga – neki od njih su naša osobna povijesti, drugi su pak društvene ideje kakvi trebamo biti i kako se trebamo kretati. Naše društvo nas uči od malena da susprežemo tijelo i prirodne impulse, od sjedenja u školi, do toga ‘što je pristojno’, i uslijed toga, ali i svakodnevnih interakcija, naučili smo se podsvjesno stisnuti kako bi bili prihvaćeni. Jednom kada dođemo na podij koji je siguran i koji nas uči taj dio pratiti, počinjemo polako dozvoljavati našim prirodnim stanjima, neracionalnome, tjelesnome, emotivnome, dubljoj inteligenciji u nama da preuzme vodstvo.
S obzirom na to da smo odrastali tako da taj dio sebe zatvaramo, naravno da naša psiha podsvjesno misli da je opasno prepustiti se – kroz pokretanje tijela prolazimo kroz sve upute i kritike, direktne i indirektne koje smo dobili o tome kakvi trebamo biti, kako trebamo izgledati i kako se trebamo ponašati. Ipak, to nije nešto što ostaje u nama zauvijek – jednom kada krenemo osvještavati i otpuštati taj sloj iz sebe, dolazim do dijela nas koji je toliko autentičan da nas puni osjećajima ogromne slobode i ekstaze.
Pred nama je tvoja Movement Medicine plesna radionica pod zvijezdama koja će se odviti u Splitu, u zvjezdarnici Mosor. Možeš li nam reći više o tom magičnom događaju?
Iskreno, nema tih riječi koje mogu ovo dočarati, ali probat ću. Movement Medicine Under The Stars je kruna moje plesne sezone, trenutak u godini kada se skupimo na najčarobnijem plesnom podiju na kojemu sam ikada bila i dozvolimo da nas prožme do srži. Omotani zvjezdanim nebom, s ogromnom snagom Mosora iza nas, plavetnilom mora dokle nam pogled seže, svjetlima grada splitskog pulsa i povjetarcem koji nam šapuće priče, na ovaj podij dolazimo da ostavimo kroz ritam sve što nam ne služi, a napunimo se ovom snagom za godinu pred nama.
Ovo je ceremonija bez krova, gdje je povezanost direktna, u svim smjerovima, a gdje prostor diše kao nježno, ali snažno pojačalo za ples koji je spreman u nama. Dah, ritam, puls, povezanost, prepuštanje, opet i iznova i još jednom.
Više o radionici i Kayi pratite ovdje.
Foto: privatna arhiva
