U vremenu kad živimo brzo, radimo previše i neprestano propitkujemo svaku sitnicu, mnogi tragaju za jednostavnošću, i to ne samo u estetici već i u načinu života. Okruženi neprekidnim dotokom informacija, stvarima koje gomilamo i pritiscima koje često ni ne primjećujemo, sve češće okrećemo se onome što djeluje tiše, smirenije, manje napadno. Upravo u tom kontekstu raste privlačnost minimalizma
Iako se na prvi pogled čini da je minimalizam samo estetski izbor, stil čistih linija/krojeva, neutralnih boja i prozračnih prostora – sve češće poprima dublje značenje. Minimalizam postaje svojevrstan oblik otpora, način da u svijetu prepunom buke i kaosa pokušamo pojednostaviti svakodnevicu, uspostaviti red i povratiti osjećaj kontrole nad vlastitim životom.
Minimalizam se nerijetko prikazuje kao put prema slobodi, primjerice, oslobađanje od viška stvari, pretjeranog konzumerizma i društvenog pritiska uspoređivanja. No, u praksi, on lako može poprimiti oblik nove, suptilnije kontrole. U želji da u kaosu svakodnevice pronađemo mir, nerijetko posežemo za strogim sustavima; capsule garderobama, besprijekorno clean uređenim interijerima, savršeno strukturiranim rutinama. Iako djeluju umirujuće, oni često ostavljaju malo mjesta za spontanost, “neurednost” ili pogrešku. Tako ono što je započelo kao oslobođenje lako postaje još jedan tihi zahtjev za savršenstvom pod krinkom jednostavnost.
View this post on Instagram
Posebno je zanimljivo to što se valovi popularnosti minimalizma gotovo uvijek javljaju u vremenima kolektivnog pritiska ili nesigurnosti. No ideja da će “manje” automatski donijeti više jasnoće i mira često je kontradiktorna. Manje izbora ne znači uvijek manje tjeskobe, baš kao što prazan prostor ne jamči unutarnji mir. Ali u svijetu koji stalno traži više, možda nam minimalizam barem daje prividnu pauzu, koliko god bila stilizirana.
Minimalizam bez sumnje može donijeti stvarne koristi; veću jasnoću, manju potrebu za impulzivnim trošenjem i osjećaj prostorne i mentalne slobode. No važno je pritom ne zaboraviti da život nije uvijek uredan, predvidiv niti podložan potpunoj kontroli i da to nije problem koji treba riješiti. Kaos, koliko god bio izazovan, često sa sobom nosi spontanost, kreativnost i onu sirovu životnost koja nas čini ljudima. Upravo zato minimalizam ne treba promatrati kao konačno rješenje, već kao alat ili koristan okvir koji nam može pomoći da prepoznamo što nam stvarno treba, ali koji ne mora isključiti šarenilo, neurednost i neplanirane trenutke. Tako je umjesto težnje za “sređenim životom” možda važnije naučiti kako se kretati kroz njegovu neizvjesnost.
View this post on Instagram
Foto: Instagram/@hannaschonberg
