Zamislite svijet u kojem svaka vaša odluka postaje predmet rasprave, kritike i osuđivanja. U kojem se svaki vaš fizički aspekt analizira pod povećalom, a vi nikad ne možete pobijediti. Dobro došli u realnost žene u 21. stoljeću, gdje nije važno što radite jer ionako nikad neće biti dovoljno dobro
Najnoviji primjeri? Margot Robbie i Lily Collins, dvije uspješne žene, dvije majke, dva potpuno različita puta do majčinstva i nevjerojatno slične osude.
Margot Robbie: kriva jer je… rodila?
Margot Robbie jedan je od najsvježijih primjera ove realnosti, čija je slika nedavno izazvala val reakcija nakon što se pojavila u javnosti nakon poroda. Paparazzi su ju snimili na plaži, a društvene mreže odmah su krenule s napadima na njezino tijelo. “Margot Blobby”, “Uništila si tijelo”, “Kako si se zapustila” – samo su neki od uvredljivih komentara.
View this post on Instagram
Iako govorimo o ženi koja je prošla kroz nevjerojatan, fizički i emocionalno zahtjevan proces stvaranja novog života, umjesto da joj se oda priznanje za snagu, izdržljivost i čudo koje je njezino tijelo postiglo, poznata glumica danima se suočava s kritikama jer ne izgleda identično kao i prije trudnoće.
View this post on Instagram
Lily Collins: Kriva jer je… odabrala drukčiji put?
Slično tome, Lily Collins, koja je odlučila postati majka pomoću surogat-majke, suočava se s kritikama s druge strane. “Previše je tašta da bi se udebljala”, “Nije htjela uništiti tijelo”, “Plaća drugima da se ne muči”: ovo su samo neki od komentara koji poznatu glumicu osuđuju zbog njezinog izbora. A zapravo, nitko od nas ne zna njezine razloge, niti bismo ih trebali znati. Možda su oni medicinski, možda su osobni, a možda je istina nešto treće. No, zašto je to uopće bitno? Zašto gotovo svaka ženska odluka i u 2025. godini postaje predmet propitkivanja javnosti?
View this post on Instagram
Ono što je ovdje posebno okrutno jest dvostruki standard: žene koje se ne odluče na trudnoću, nego za surogat-majčinstvo, osuđuje se kao “tašte”. No žene koje prođu kroz trudnoću i porođaj također su na udaru kritika ako se njihovo tijelo ekspresno ne vrati u isto stanje kao i prije trudnoće. Drugim riječima: što god da žena napravi, netko će ju prozvati.
View this post on Instagram
Ne moramo se vratiti ni predaleko u prošlost da bismo pronašli još jedan primjer. Sjetite se samo Serene Williams, jedne od najvećih sportašica svih vremena, koja se nakon poroda vratila na teniski teren brže nego što bi itko očekivao. I kakve su bile reakcije? S jedne strane, ljudi su slavili njezinu snagu. S druge strane? Dvostruko više kritika: “Trebala je provesti više vremena s djetetom”, “Kako može ostaviti bebu tako brzo?”, “Što joj je važnije – sport ili obitelj?”
View this post on Instagram
Možemo se i odmaknuti od svijeta slavnih i zapitati sami sebe koliko smo puta čuli priče o ženama koje su na rodiljnom dopustu, a osjećaju krivnju jer im društvo poručuje da bi trebale raditi? Ili o onima koje se vrate na posao, a onda slušaju komentare kako su “prebrzo napustile dijete”?
Ukratko, žena koja se vraća na posao, bilo da je riječ o sportu ili nekoj drugoj profesiji, uvijek je podložna osudama, dok je onima koje odluče ostati kod kuće uvijek teško dokazati da nisu “zapustile” svoje ambicije.
Problem nije u odlukama, problem je u opsesiji ženskim tijelima
Što nam ovo sve govori? Problem nije u Margot, nije u Lily, nije u Sereni. Problem je u tome što društvo, koje podrazumijeva i žene i muškarce, ima opsesiju kontroliranjem ženskog tijela i ženskih odluka. Ako se udebljaš – ne vodiš računa o sebi. Ako se ne udebljaš – tašta si. Ako rodiš prirodno – “zašto nisi uzela epiduralnu?”. Ako ideš na carski rez – “zašto nisi rodila prirodno?”. Ako se vratiš brzo na posao – loša si majka. Ako ostaneš kod kuće – lijena si.
Na kraju, pitanje koje treba postaviti nije “Zašto žena donosi ovaj ili onaj izbor?”, nego “Zašto društvo smatra da ima pravo miješati se u te odluke?”. Jer ako žene nikad neće moći pobijediti u ovoj igri, možda je vrijeme da i prestanemo igrati općenito. Vrijeme je za promjenu, a ta promjena mora početi s društvenim normama koje bi trebale biti temeljene na poštovanju i prihvaćanju, a ne na osudi.
