Kakve divne vijesti iz kulture imamo! Kratki animirani film “Eeva” autorskog dvojca Lucije Mrzljak i Mortena Tšinakova, koji je nastao u produkciji hrvatske Jadranske animacije i estonskog Eesti Joonisfilma, našao se među 15 kratkometražnih animiranih naslova širom svijeta na shortlisti za nominaciju za prestižnu nagradu Oscar Američke akademije filmske umjetnosti i znanosti. Devedeset i tri naslova bila su kvalificirana, ali samo 15 je odabrano za najužu selekciju.
“Eeva” nudi intiman uvid u jedan od najtežih trenutaka u životu glavnog lika, Eeve, koja postaje udovica. Kiša pada na sprovodu, suze teku u obilju, dok se previše vina toči. Djetlići se pojavljuju, a snovi pomažu ispuniti praznine. Unatoč teškoj tematici, Lucija Mrzljak i Morten Tšinakov uspjeli su publici prenijeti ovu emotivnu priču na jedinstven, zanimljiv i ponekad šaljiv način, koristeći simbolične elemente koji prikazuju metaforu života.
Htjeli smo saznati više o ovom izuzetnom projektu, stoga smo stupili u kontakt s Lucijom Mrzljak, koja je s nama podijelila sve pojedinosti o stvaranju filma, prvim reakcijama na nominaciju, ali i budućim planovima. Kroz intervju, Lucija nas je uvela u proces stvaranja ovog remek-djela, ali i otkrila koliko je strasti i truda uloženo kako bi se stvorilo nešto posebno u svijetu animacije.
Prije svega, čestitam na nominaciji. Ako se vratimo na početak projekta, kako je nastala Eeva, odakle ideja za film i što Vas je potaknulo na bavljenje ovom temom?
Hvala od srca na čestitkama. Jako smo sretni zbog ovog uspjeha! Sva priznanja su, naravno, lijepa nagrada za uloženi trud i vrijeme uloženo u ovaj film. Kad se radi film, nikad ne znaš što će se s njim zapravo dogoditi i kako će rezonirati među publikom. To uvijek nosi veliki rizik, pogotovo zato što produkcija crtanog filma traje poprilično dugo te uključuje mjesece strpljivog rada i neizvjesnosti. Produkcija ovog filma je trajala tri godine, bio je dosta tehnički zahtjevan i stilski kompleksan film, a uz to nam je i pandemija produžila i otežala čitav proces. Za vrijeme suradnje na našem prošlom filma Roda (“The Stork”, estonski naziv Toonekurg, 2020.), Morten mi je ispričao kako je sanjao san u kojem je vidio scenu udovice koja stoji na kiši pored lijesa i na njemu stoji djetlić koji utipkava kljunom Morseovu abecedu. U šali smo rekli kako bi to bila baš dobra scena iz filma… i eto, tako smo oko te scene počeli graditi priču kao neki mozaik ili kolaž koji je tek kroz vrijeme dobio svoju konačnu formu. Shvatili smo da je centralna tematika naše priče tugovanje i dezorijentiranost pri gubitku voljene osobe, ali isto tako i oni teško dohvatljivi, kompleksni predjeli podsvijesti i snova.
Koliko je dugo trajao proces kreiranja filma – od samog pisanja scenarija do konačne realizacije? Što Vam je bilo najteže u projektu, a što najlakše?
Od pisanja prve verzije scenarija sve do konačne realizacije prošle su tri godine. Možda bismo film uspjeli realizirati u kraćem roku, ali pandemija nam je produžila i otežala proces. Radili smo na daljinu između dvaju studija (Eesti Joonisfilm u Tallinnu i Adriatic Animation u Zagrebu), formirali smo mali tim animatora koji su radili na nekoliko lokacija, većinom smo komunicirali online, slali smo si materijale i scene preko interneta. Zapravo, mislim da nam je ta produkcija za vrijeme pandemije bila neka vrsta spasa, jer smo u vrijeme neizvjesnosti lockdowna imali projekt koji nam je svakodnevno davao smisao i nove izazove. Najteže mi je bilo dizajnirati vizualni stil filma. Film je tehnički dosta zahtjevan i stilski kompleksan, dizajn likova i scena je pun detalja.
Dizajniranju Eevinog svijeta odlučila sam pristupiti kao ilustratorica i mislim da se bez obzira na ogromnu količinu uloženog vremena trud zaista isplatio. Za dizajn likova me inspirirao Modigliani, njegovi likovi s izduženim licima i crnim očima. Kad je riječ o bojama, bili smo inspirirani igranim filmovima Wonga Kar-waija i Krzysztofa Kieslowskog “The Double Life of Veronique”. Svidjele su nam se jake crvene i zelene boje – većina većih površina u filmu je crvena ili zelena. Najzabavniji dio produkcije je bio rad na glazbi i zvuku, to me uvijek jako veseli.
Što biste istaknuli kao najveću posebnost ovog filma te koji su bili najzanimljiviji komentari i feedback koji ste dobili za film?
Mislim da je najveća posebnost otvorena forma za interpretaciju, film ne daje gotove odgovore već otvara mnoga pitanja. Uvijek mi je najzanimljivije čuti interpretaciju koju je doživjela publika, baš zato što svatko može film pročitati na svoj način. Najdraže mi je kad mi priđu sasvim nepoznati gledatelji i najednom možemo razgovarati o osobnim pogledima na film, život itd… To je dokaz kako umjetnost povezuje ljude.
U filmu izbliza pratimo Evu i jedan od njenih najtežih dana u životu. Film se bavi ozbiljnom tematikom i otvara mnoga pitanja. Koja je pitanja Eeva potaknula u Vama?
Tematika filma je pomalo teška, ali s dobrom dozom humora. Mislim da je to bilo najvažnije pitanje od svih… kako ispričati jednu dosta mračnu priču, a da ne bude preteška. I tu vidim neku metaforu života, humor je tu kao važan sastojak za preživljavanje.
Smatrate li da se svatko od nas može poistovjetiti s Evom? Jeste li kroz lik Eve prikazali i dio sebe?
Eeva je za mene metaforična reprezentacija bilo koje žene koja prolazi kroz neko kompleksno emocionalno putovanje. U filmu pratimo Eevine faze suočavanja sa smrću i gubitkom – od hladnog negiranja do eksplozivne ljutnje, depresije, totalne rastrojenosti, pokušaja bijega od prošlosti. Eevu također proganja osjećaj krivice iako u filmu samo nagađamo pravi tok događaja i odnosa s pokojnim mužem. Općenito, u filmu i književnosti zanimljiva nam je mogućnost putovanja kroz unutarnje krajolike likova, one teško dohvatljive predjele gdje se isprepliće budni život sa snovima, koje je nemoguće racionalno objasniti, nego im se može prići samo na metaforički način. Animacija je odličan medij za takve priče.
Ovo je treći animirani film koji redateljski potpisujete s Mortenom Tšinakovim tako da možemo reći da ste već dobro uvježbani dvojac. Kako funkcionira vaša suradnja te koji Vam je najdraži projekt koji ste skupa napravili?
Morten i ja smo zajedno studirali na odsjeku za animaciju na Estonskoj akademiji likovnih umjetnosti te ubrzo shvatili da imamo neki zajednički jezik, sviđa nam se estonski smisao za humor i surealizam. Prije Eeve smo zajedno režirali dva filma “Demonstracija Briljantnosti u četiri čina” i “Roda”. Eva nam je najzahtjevniji i najkompleksniji film do sada. Još od prve suradnje razvili smo zajedničku kreativno-radnu dinamiku. Morten bi napisao prvu verziju scenarija i nakon toga bismo zajedno dorađivali priču te na svakom aspektu filma radili zajedno. Ja sam radila dizajn likova i pozadina. Priča bi se kroz produkciju mijenjala i dobivala nova rješenja, detaljno bismo planirali svaki detalj scena, orkestraciju pokreta, ritam, montažu, itd… Također, pored vizualne strane, jako nam je važna glazba i dizajn zvuka u filmu. U ranoj fazi razvoja animatika razmišljamo kakav zvuk prati vizuale. Morten potpisuje glazbu u posljednja dva filma i u nekim dijelovima ga ja pratim s violinom i glasom. Također, u svakom filmu dajem glas ženskim likovima, tako i u ovom slučaju s Eevom.
Kakvi su vam planovi za budućnost?
Trenutno pišem scenarij za novi film, pa ćemo vidjeti… Svaki film je novo putovanje, jedno neponovljivo iskustvo koje te u procesu promijeni i puno toga nauči.
