Nakon što je prošle godine Nobelova nagrada za književnost otišla u ruke južnokorejske književnice Han Kang, ove se vraća u europski kanon, točnije u Mađarsku koja drugi put u povijesti ima Nobelovca za književnost
Prikladno, u trenutku kad zbilja djeluje kao distopija, Nobelova nagrada jučer je otišla Lászlu Krasznahorkaiju, mađarskom romanopiscu i scenaristu, autoru postmodernističkih djela koja se oslanjaju na izričaj Franza Kafke i Samuela Becketta. Predviđalo se da će švedska akademija u Stockholmu nagraditi upravo njega; jedina “realna” konkurencija bila je, po pisanju mnogih, kineska spisateljica Can Xue, poznata po svojoj eksperimentalnoj prozi. Međutim, opravdano je otišla u ruke mađarskog autora koji na sceni djeluje gotovo 50 godina, tijekom kojih se profilirao u najvećeg živućeg autora ne samo srednje Europe nego i cijele europske književne pozornice.
Nije autor koji se čita lako, štoviše, poznat je po dugačkim, kompleksnim i hipnotičkim rečenicama. No, bez trivijaliziranja, njegove su teme zapravo one univerzalne koje nas danas potencijalno more više no ikad prije – propadanje civilizacije, smisao postojanja čovjeka, ljudska nemoć i sudbina – donijele su mu usporedbe s Kafkom, pa i Dostojevskim.
View this post on Instagram
Krasznahorkai je rođen samo dvije godine prije sovjetske invazije Budimpešte, a njegovi romani prožeti su temama političkog terora. Ne čudi da je po pitanju politike u rubno demokratskoj Mađarskoj glasan – optužio je Viktora Orbána za sudjelovanje u agresiji Rusije nad Ukrajinom i opisao cijeli režim kao psihijatrijski slučaj. U intervjuu za The Yale Review rekao je: Iza svega stoji neljudska kalkulacija: Možda su već ubili moju kćer, ali radije bih to prihvatio kako oni ne bi naštetili mojoj majci. Ali naštetit će joj. Ubiti će oboje. Je li to tako teško razumjeti?”
Gdje nabaviti knjige Nobelovca i što pročitati?
“Satantango”, odnosno u hrvatskom prijevodu Lee Kovacs i nakladi Oceanmore “Sotonski tango”, jedna je od najvećih njegovih knjiga, smještena u izolirano mađarsko selo nakon pada komunizma. Krasznahorkai nas vodi kroz plejadu likova koji reflektiraju očaj ovog perioda i moralno labilne pojedince čiji se životi mijenjaju nakon dolaska prevaranta Irmiasa. Ovaj neobičan čovjek polako se poigrava sa strahovima i krivnjom stanovnika te ih okupira ponudom boljeg života i bijega, dok ih zapravo vodi put ništavila. Roman je ekraniziran u režiji legendarnog Béle Tárra u filmu koji rekordno traje sedam i pol sati. Smatran je remek-djelom postmoderne.
Druga knjiga koja se često navodi kao njegova najkvalitetnija jest “Melankolija otpora”, koja je izašla u prijevodu Angele Pataki u nakladi Šarenog dućana. U ovom romanu Krasznahorkai stvara svoj klasično apokaliptični svijet. Napisao ju je 1989. godine, u trenutku kad se drastično mijenja položaj komunizma u istočnom bloku. Ponovno smještena u malen fiktivan mađarski grad, radnja se vrti oko njegove propasti nakon dolaska tajanstvenog cirkusa. Roman pokazuje utjecaj straha na stanovnike i njihovo prihvaćanje nametanja – cirkus simbolizira kaos i destrukciju stabilnog poretka. Neki će stanovnici pokušati nastaviti normalan život, drugi će pokušati profitirati u kaosu, a treći će biti progutani paranojom.
View this post on Instagram
Drukčije koncipirana jest knjiga “Seibo je bila tamo dolje”, originalno objavljena 2008. godine, a u hrvatskom prijevodu Viktorije Šantić izašla 2016. u nakladi Oceanmore. Radi se o epizodnom romanu, odnosno knjizi 17 međusobno povezanih priča koje su posložene u Fibonaccijev niz. Karakteristično za “Seibo je bila tamo dolje” jest njezina posvećenost umjetnostima – od istočnjačke estetike preko djela talijanske renesanse, kako i piše u službenom sinopsisu: “Krasznahorkai mikronizno pokušava prodrijeti u procese umjetničkog stvaranja.”
Uz ove tri, kao jedna od najhvaljenijih romana često se spominje “Rat i rat”, koja je također kod nas izašla u prijevodu Viktorije Šantić i nakladi Oceanmore 2014. godine. Jedno je to od njegovih najsloženijih djela koje se ponajviše vrti oko filozofskih koncepata – pratimo Andrása Szanta, profesora koji prikuplja rukopise svog preminulog prijatelja i počinje biti opsjednut idejom da spasi njegov rad od zaborava. Kreće na putovanja Europom u potrazi za izdavačem ili načinom da objavi rukopise, a pritom uranja u opsesiju i susreće se s nizom likova i situacija koje svjedoče ljudskoj nemoći, korupciji i apsurdu rata.
I ovo su samo one najistaknutije. Nemojte se držati ovog popisa, čitajte dalje ili drukčije, ali čitajte Lászla Krasznahorkaija, koliko god se činilo teškim. Jer u trenucima sve češćeg artwashinga njegova djela ne skreću pozornost od distopijskih tema, štoviše – stavljaju ih u fokus.
Foto: Profimedia.hr, Instagram, IMDb
