Talentirani slikar Kristijan Gradečki novo je ime na domaćoj umjetničkoj sceni, a svojim originalnim radovima već je stekao naklonost publike. Iskrenost i emocija te bivanje u sadašnjosti njegova su osnova djelovanja, ne samo u slikarstvu i umjetnosti, već i u životu općenito, a upravo to će dočarati i svojom prvom zagrebačkom izložbom.
U okruženju kreativnog huba Wespa, Kristijan će zagrebačkoj publici po prvi put predstaviti svoje radove okupljene pod naslovom “Other Dimensions“, a otvorenje i druženje zakazano je za četvrtak, 2. rujna u 18:30 te će izložba u ovom nestandardnom galerijskom prostoru biti dostupna sljedeća dva tjedna. Kako saznajemo, odabir lokacije nije slučajan – smjestivši izložbu u ovaj prostor, autor želi proširiti vidike i potaknuti svakog promatrača – od kreativaca do IT sektora, da njegova djela doživi na svoj način.
Kroz izložbu publici će biti predstavljena tri ciklusa Kristijanovih slika – “Desire”, u kojem kombinira tehniku crnog akrila i pridodaje značenje svakodnevnih misli i želja u našem umu, zatim “Misli”, ciklus koji je ujedno i najpopularniji kod publike, u kojem je drvo centralna točka slika, koje nam prikazuju nalete oluje misli koje se ukorjenjuju u životu te mijenjaju svoju veličinu ovisno o okolnostima te ciklus “Soulmates”, koji će ovom prilikom biti prikazan premijerno, a koji je nastao tijekom ljetnih mjeseci kao inspiracija jednim umjetnikovim susretom i pogledom u jedan par očiju.
View this post on Instagram
Povodom otvorenja navedene izložbe i predstavljanja njegovog rada, porazgovarali smo s Kristijanom i upoznali što se sve skriva iza njegove persone, autentičnosti i svestranosti te svakodnevice bivanja.
Jedan od povoda ovog razgovora je tvoja prva zagrebačka izložba “Other Dimensions”, čije otvaranje se održava ovog četvrtka, 2. rujna. S time bih i započela intervju – kako bi svojim riječima opisao radove te izložbe, i što ona u svojoj cjelini predstavlja?
Nakon izložbi u Varaždinu, Šibeniku i Pagu, izložba u Wespi u četvrtak predstavlja nekoliko mojih dosadašnjih ciklusa koje sam stvarao i sada ih predstavljam zagrebačkoj publici pod zajedničkim nazivom Other Dimensions. Ova izložba predstavlja moj opus u kojem se bavim promišljanjem sadašnjih trenutaka, kontole emocija i kaosa, ljubavi i strasti… Kroz moje radove uvijek se provlači jedan motiv, a to je sadašnji trenutak i što iz njega vidimo, učimo, kako rastemo…
Što je inspiriralo ciklus “Misli”, koji je ujedno i postao popularan među publikom, a ima i svoje virtualno izdanje?
Ciklus “Misli” jednostavno inspirirane su mojim vlastitim mislima s kojima sam se na neko vrijeme zatvorio u četiri zida i osluškivao što mi pričaju u periodu izolacije od ljudi, interneta i ostalih distrakcija. Rezultat tog samačkog perioda su “Misli” koje pobliže opisuju tokove onog što sam proživljavao te iste povezao s prirodom i drvom. Motiv stvaranja ovih slika bilo je dočaravanje svijesti sadašnjeg trenutka i dopuštanja da nas preuzme, da doista živimo u njemu.
Na slikarstvo kao poziv se odlučuješ relativno “nedavno”, prije kojih četiri godine, točnije 2017. godine. Nekako vjerujem da sve ima svoje mjesto, svoj tempo i svoj trenutak, pa kako je tekao tvoj proces putovanja do te odluke, shvaćanja “ovo je moj poziv”?
Da, apsolutno sve ima svoj trenutak. Moje putovanje najbolje bih opisao kao jednu brzu vremensku kapsulu koja te teleportira na početak (rođenje), u toj teleportaciji svi vidimo neke fragmente/bliceve svjetlosti koju kasnije kroz životno putovanje tražimo da bi je poistovjetili s time što smo vidjeli i spoznali svoj poziv. Moje putovanje nekako je oduvijek imalo u sebi taj odgovor što bih volio da to bude, tako da sam kroz godine prošao nekoliko kreativnih formi i neke od njih zadržao. Tu najviše mislim na fotografiju i video, potom glazbu.
Mislim da je faza razvoja i traženja neophodna svima kako bi spoznali ‘pravog’ sebe, ali i kakav tip posla ili umjetnosti nam najviše odgovara. Svaki proces je dobar ako spoznamo samog sebe, jer na kraju uvijek dođemo na to željeno mjesto i budemo ono što jesmo. Tako da mogu reći da moj proces pronalaska i shvaćanja mog poziva upravo dolazi prije tih nekoliko godina u kojima sam se poistovijetio s time da je to ono što sam zapravo vidio u toj vremenskoj kapsuli i kad sam probao “konzumirat” umjetnost. Tad sam shvatio da je to – to.
Kako izgleda tvoj proces stvaranja slika, od ideje do realizacije?
Najvažniji dio stvaranja meni je proces u kojem stvaram. To mi omogućuje odlazak u neku drugu dimenziju s mojim mislima, realizacijama, idejama… Sve zapravo počinje od neke ideje koja mi se stvori u glavi, sada već u zadnje vrijeme uvijek imam sa sobom malu knjižicu u koju počinjem skicirat to što bih volio prikazati. To zna bit zanimljivo jer usput na putovanju kojeg zovemo život čovjek može naletiti na inspiraciju u bilo čemu, od kapi kiše, pukotine na zidu, nečijeg komada odjeće, od razgovora na kavi, obrisa kave na šalici, nečijeg pogleda, boje očiju, kose koja vijori na vjetru, valovima, plesu granja na drvećima, doslovno svega…
Onda kad osjetim taj trenutak inspiracije da prelazim na platno i na tu seansu s bojama, bacam se na kreatorski, stvaralački dio i gradim tu ideju koju sam dobio u glavi, korak po korak, tu ponekad zna bit da ostanem budan i cijele noći, pa nastavim ujutro ili pričekam ponovno noć pa krenem opet u stvaranje. Često dok stvaram u tom samom procesu zna bit prisutna i glazba koja dodatno potiče ulazak u određeni mood, i tako sve dok ne osjetim da je dovoljno da mogu slobodno završiti sa slikom i budem zadovoljan finalnim rezultatom te samim procesom stvaranja.
Postoji li neka slika za koju ti je trebalo jako dugo da je završiš? I ako da, zašto?
Sad je pitanje koliko je to pojam dugo dugačak. Postoji nekoliko radova koje sam dugo stvarao od kad mi je došla ideja za njih, pa sam na njima imao gradio nove ideje, i na kraju kad sam završio jednostavno kroz neko vrijeme sam shvatio da su idealna podloga za nešto novo i da na njih nanesem još boje, još novih slojeva, i dao im novi život. Meni je to predivan proces ponovnog rođenja novih ideja i novih djela.
Pročitala sam da se opisuješ kao “kreativni buntovnik”, pa bih te pitala što za tebe znače i taj izraz i taj opis?
Za mene osobno kreativno buntovništvo znači da inspiraciju pronalazimo aposlutno u svakom trenutku oko nas, da se ne bojimo svog identiteta duboko skrivenog u našem umu i da se odlučimo osloboditi tako što ćemo taj dio sebe pokazati svijetu. Onda je na promatraču da odluči što želi vidjeti od nečijeg kreativnog rada i procesa.
Postoje li drugi kreativni buntovnici koji su utjecali i/ili još uvijek utječu na tebe?
Ne. Jedino novi ja u spoznaji ovog trenutka. Kako bih stvarao isključivo autentične radove odlučio sam se ‘isključiti’ od utjecaja tuđe umjetnosti na razini da im se divim. Poštujem svačiji kreativni rad, no smatram da se svaki kreativac mora postaviti kao prioritet.
Tvoju aktivnost karakterizira svestranost – osim slikarstvom, baviš se i fotografijom, režiranjem, postprodukcijom… Pomaže li ti ta svestranost u umjetničkom napredovanju?
Definitivno mogu reći da pomaže, jer danas živimo jednim velikim dijelom u virtualnom svijetu, u kojem mi onda moje znanje i vještine fotografiranja ili montiranja videa samo doprinose da mogu stvarati kvalitetan sadržaj na društvenim mrežama. Svako korištenje bilo koje kreativne forme da komuniciramo i s publikom povezano je i s konstantnim napredovanjem i proučavanjem novih vidika.
View this post on Instagram
Nastavno na prethodno pitanje, s druge strane, susrećeš li se s umorom do kojeg poletnost i kreativnost mogu dovesti, i ako da, na koji način se “odmaraš” i povezuješ sa sobom?
Kad sam krenuo ozbiljnije s fotografijom i videom, kad to više nije bio samo hobi nego i ozbiljan te uhodan posao shvatio sam da apsolutno i to što jako voliš raditi može dovesti do umora. Koliko god da voliš to što radiš treba ti ponekad barem nekoliko trenutaka da razbistriš misli. Iako ako pogledam unazad nekako mi je stran taj pojam umor, više me ljudi znaju povezivat da sam hiperproduktivan, još kad saznaju da spavam ponekad i samo po par sati preko noći budu začuđeni da mogu biti toliko pun energije. Trenutno mi je slikanje ono što me opušta, i služi mi kao neki oblik meditacije, odmor od svega što radim – to je moje povezivanje sa sobom, moje vrijeme.
Sjećaš li se koja te slika (ili neki drugi oblik umjetnosti) prvi put ostavio bez teksta?
Sjećam se. U osnovnoj školi na zidu hodnika koji je vodio do ravnatelja škole bila je velika slika u formatu možda preko 3x2m na kojoj je bio naslikan “Dolazak Hrvata na Jadran” i meni je to tada kao klincu, koji je bio visok jedva trećinu te slike bilo očaravajuće. Razmišljao sam kako izgleda čovjek koji je to naslikao, kako izgledaju ljudi koji slikaju remek djela.
Misli i svakodnevica danas su nam neizbježno isprepleteni offline i online svijetom. S jedne strane, digitalije nam pomažu, s druge strane istovremeno i odmažu, pogotovo kada se zapletemo u društvene mreže. Kako ti gledaš na taj “ples”, da tako kažem? Pomaže li ti, odmaže, gdje pronalaziš balans? Zamijetila sam da vrlo dobro koristiš upravo digitalne kanale kako bi publici približio tradicionalno slikarstvo.
Pokušavam biti uvijek onaj koji vodi ples i partnera. Ako sam online nastojim biti prisutan sa stilom, s nekom vlastitom porukom. Nalazim balans između oba svijeta. Volim se isključiti i smatram da ne gubim ništa s isključenjem, možemo samo dobiti više inspiracije, kreative, trenutaka s nama dragim ljudima. Svakako živimo u takvom dobu da ako nas nema na društvenim mrežama pogotovo u nekom spektru ove vizualne umjetnosti kao da i ne postojimo, iako nekad bude to preveliki distraktor na stvaralaštvo i sam kreativan proces. Nekad je pritisak biti prisutan na društvenim mrežama i nakon toga slijedi još dio marketinga, fotografija, prezentacije… Umjetnici danas moraju shvatiti da više ne postoji samo slikanje ili samo pisanje pjesama. Danas je kreativa širok spektar malih velikih stvari koje ako se odlično provode, uspjeh ne izostaje.
Osim Zagreba, hoće li izložba “Misli” biti predstavljena i na drugim lokacijama?
Definitivno. Cikus “Misli” je postao omiljen kod publike, posebno nakon moje virtualne izložbe koja je za cilj imala približiti umjetnost u vremenu kada se nismo smjeli okupljati uživo. Za jesen imam u planu nekoliko izložbi diljem Hrvatske i u regiji. Drago mi je da su ljubitelji likovne umjetnosti prepoznali moj rad i veselim se svemu što dolazi.
Fotografije: Promo / Instagram
