Postoji jako puno različitih životnih filozofija koje pokušavaju približiti drugima sreću i smisao života, ovog puta odlučili smo istražiti nunchi.
Iako se zbog trenutačne popularnosti čini kako je nunchi neka nova tvorevina filozofije o smislu života, taj se pojam zapravo odnosi na drevnu korejsku umjetnost, a u doslovnom prijevodu znači “mjera oka”. Povijest nunchija seže daleko u prošlost, kad ga je prije 2500 godina Konfucije predstavio unutar svog učenja, a Koreanci ga od tada neprestano prakticiraju i prilagođavaju.
Autorica knjige “Moć nunchija: korejske tajne sreće i uspjeha”, Euny Hong, objašnjava kako nunchi u suštini opisuje “suptilnu umjetnost prosuđivanja misli i osjećaja drugih ljudi u cilju izgradnje povjerenja, sklada i povezanosti”. To znači da proučavanjem potreba koje ljudi imaju možemo itekako iščitati njihova raspoloženja i misli, što nam pak objašnjava kako predvidjeti potrebe svih onih koji nas okružuju. Objašnjava i kako su osjetila “sve što je potrebno za ispravno nunchi djelovanje, odnosno njima možete djelovati u svim aspektima života: od pronalaženja ljubavi, do napredovanja na poslu, te njegovanja odnosa s drugim ljudima.” Čini se kako se ovo drevno korejsko vjerovanje proteže u gotovo svim sferama života većine ljudi, a da nismo niti svjesni da takvo ponašanje ima naziv i sidrište u Konfucijevom učenju. Euny Hong u knjizi također navodi da nunchi označava vodeći princip korejskog života, ali da ga mogu upotrijebiti i pripadnici drugih naroda i kultura. Ističe da korejski roditelji vjeruju da je podučavanje njihove djece ovom konceptu jednako važno kao i učenje sigurnog prelaska preko prometnice.
Koliko je nunchi filozofija zapravo važna Koreancima potvrdila nam je i Ivona Šimić, Hrvatica koja je živjela u Južnoj Koreji i koja smatra da nunchi predstavlja šesto čulo za ljudske osjećaje te da je neraskidivo povezan s emocionalnom inteligencijom. “Koreanci su narod koji od malih nogu uči biti inteligentan. Dio navike i kulture im je učiti, razvijati inteligenciju i svoje sposobnosti, kroz obrazovni sustav koji je izuzetno rigorozan. To podrazumijeva dugi boravak u školama, čak 10 i više sati. Više od 60 posto populacije je visokoobrazovano. Smatram da nunchi proizlazi iz njihovog obrazovanja i strogog odgoja od kuće. Koreanci su vrlo povučeni, nenametljivi, mimikom odaju dojam da su vrlo znatiželjni, da ih zanima tko ste, odakle dolazite i što radite u njihovoj domovini. Ipak, nikad neće tako lako prići i pitati vas nešto. Zaustavit će se na sigurnoj udaljenosti, pogledati vas, nasmiješiti se kako bi odali prijateljski dojam i tek nakon vaše neverbalne reakcije koju znaju pročitati (nunchi), prići će i pokušati razgovarati s vama.“
NUNCHI U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU
U svijetu u kojem ovisnost o društvenim mrežama narušava stvarne odnose, čini se kako izraz “imati nunchi” nudi pogled u svijet novih prilika za poboljšanje svakodnevne komunikacije, kako u privatnoj tako i u poslovnoj sferi. Filozofija nunchija donosi mudro preispitivanje oko naizgled jednostavnih stvari poput procjene na koji način reagirati u određenoj situaciji te kako biti ugodna i pristojna osoba u društvu. Također nas podsjeća na to kako je važno fokusirati se na neverbalnu komunikaciju i govor tijela osobe s kojom razgovaramo te kako je puno bitnije slušati sugovornike s razumijevanjem. Bogatstvo usvajanja načina života prožeto nunchijem je neizmjerno jer se usredotočuje na ono što nas povezuje s drugim ljudima, a ne na ono što nas razdvaja. Ovladati nunchijem nije nešto što se ne može naučiti. Stručnjaci neverbalne komunikacije ističu kako je promišljanje o nunchiju koji posjedujemo važno jer svatko može raditi na unaprjeđenju svojih vlastitih obrazaca ponašanja i reakcija unutar svog života. Za sretan život nisu nam potrebne životne filozofije koje nude rješenja na dlanu, ali je potrebno svakodnevno promišljanje o vlastitom ophođenju prema drugima, kao i prema samima sebi.
Razmišljajući o tome kako bi se Hrvati snašli u prakticiranju nunchija, u razgovoru s prof. psihologije, Ljubicom Uvodić-Vranić, naišli smo na vrlo zanimljivu paralelu u sklopu priče koju nam je ispričala.
“Ima u našoj opuštenosti, u našem međusobnom obraćanju domaćima, a pogotovo strancima, i srdačnosti i otvorenosti i topline. Naša susretljivost razvedri i gosta i domaćina. Jednom prilikom, vozač u svom automobilu u dolini Neretve išao je 23 kilometra ispred nas i rekao nam da ga slijedimo, da će nam on pokazati gdje je Rogotin.
‘A gdje je Vaša u kuću u Rogotinu?‘, pitali smo ga.
‘Ne stanujem ja tu, ja sam vas samo otpratio i vraćam se u Metković.‘
Za uživati u životu nama ne treba zatvoreni prostor, topli čaj i slatki kolačić, kako to opisuje hygge, dok se, s druge strane, staro učenje nunchi može svesti na emocionalno inteligentno ponašanje ovoga Metkovčanina kojeg smo vidjeli prvi put u životu.“
Psihologinja Uvodić-Vranić istaknula je “da je najbolji dio onaj u kojemu nas nunchi podsjeća na to da ne budemo lažno ljubazni, da ne govorimo tri puta u pola sata ‘Volim te’, nego da pokažemo pravu, iskrenu, autentičnu emociju. Lažni osmijeh i lažni kompliment više štete nego koriste, ali to svi već odavno znamo i bez nunchija! Samo nam je često teško držati se toga. Dobro je da nas nunchi na to podsjeti.“
Photo by Roberto Nickson on Unsplash
