Kada dobijete priliku razgovarati s čovjekom kojeg je nedavno intervjuirao “Forbes” jer je njegova digitalna platforma procijenjena na multimilijunske iznose, koji je proglašen jednim od 500 ljudi koji oblikuju modu danas, industriju koja vrijedi više od 2,4 trilijuna dolara i koji surađuje s najvećim brendovima današnjice, malo je reći da postoji trema, kao i gomila strahopoštovanja…
No, kako to obično biva kada posla imate s najostvarenijima, najprofesionalnijima i, jednostavno, najvećima u poslu, trema je apsolutno nepotrebna. Kevin Ma, 35-godišnji autor i CEO Hypebeasta, lifestyle brenda i digitalne platforme koja danas ima moć upaliti ili ugasiti “karijeru” nekog brenda, kojem ispod članaka pasionirano komentare ostavlja Kanye West i koji među svoje partnere ubraja Nike, adidas, Porsche, Applei Dior, na telefon se iz rodnog Hong Konga javio toplim, nadasve pristupačnim i zainteresiranim glasom, čineći svoj uspjeh, iz naše perspektive, još malo većim. ”Nikada nisam razmišljao o Hypebeastu na način da bi on jednom mogao postati autoritet na području mode i streetwear kulture. Jednostavno tako ne počinješ. Hypebeast je startao kao moj hobi i moja strast. Počeo sam pisati o različitim modelima tenisica i o tome gdje ih se može kupiti. Svatko je mogao komentirati i čini se da se ljudima svidio sadržaj. Počela je rasti posjećenost, te smo počeli širiti tim, uključili smo više urednika u kreiranje sadržaja… Nakon nekog vremena, naš je interes s tenisica prešao i na neke druge stvari. Počeli smo pratiti kolaboracije brendova, zanimalo nas je zašto određeni brendovi surađuju s određenim umjetnicima… U to je vrijeme riječ bila o graffiti umjetnicima. Na temelju tenisica počeli smo učiti o street artu, suvremenoj umjetnosti, a na temelju streetweara učili smo o visokoj modi… To je poput paukove mreže, jedna je stvar vodila ka drugoj, i Hypebeast je upravo to – agregat svih stvari koje volimo”, ugodnim, zainteresiranim i mirnim glasom započeo nam je priču o projektu svog života, preko mobitela, s druge strane planeta, Kevin. Danas je čovjeka kojeg je “Forbes” uvrstio na listu “Asia’s Best Under A Billion 2018”, kojeg “Complex” naziva jednim od 25 najmoćnijih ljudi streetweara, i koji je od bloga napravio multimedijsko carstvo svjetske prepoznatljivosti, očekivano teško uhvatiti između svih obveza i projekata. A upravo se potonjima pripisuje i uspjeh spomenutih proporcija Hypebeasta.
OD HOBIJA DO BUSINESSA
Kevin Ma, o kojem danas, između ostalih, pišu “Forbes”, “Business of Fashion” i “V Magazine”, kategorizirajući ga kao jednog od najutjecajnijih ljudi modnog svijeta i autoriteta na području streetweara, teško da je te 2005. mogao i pomisliti na uspjeh koji će polučiti njegov hobi. Naime, u vrijeme kada su blogovi tek počeli sramežljivo nicati i kada je internet tek počeo dobivati svoj današnji oblik, Kevin je, kao student psihologije i poduzetništva na University of British Columbia u Vancouveru, odlučio svoju ljubav prema tenisicama i svoj kolekcionarski moment podijeliti s istomišljenicima na blogu pomalo ironičnog naziva, Hypebeast. Bilo je to vrijeme kada se u potragu za disperziranim informacijama o novim modelima tenisica odlazilo u ponor internetskih foruma, kada brendovi kao što je Supremenisu bili globalno poznati i streetwear bio je samo niša, ne i mainstream trend. No, samo šest mjeseci nakon što je u svojoj studentskoj sobi pokrenuo Hypebeast, Kevin je napustio posao u banci i posvetio se isključivo blogu.
METODA POKUŠAJA I POGREŠKE
“Rođen” u pravo vrijeme da generira čvrst, angažiran i vjeran broj čitatelja (pretežito muških), koji će ga pratiti u svim projektima, Hypebeasttimu kojem je modus operandivlastita znatiželja, koliko god bajkovito zvučalo, eksperimenti su postali odskočna daska za uspjeh. Znajući kako je ekspanzija nužna za održavanje interesa, danas tako Hypebeastobuhvaća Hypebae – svoju žensku verziju, Hypekids, platformu namijenjenu mališanima modno osviještenih, cool roditelja; Popbee – modnu i beauty platformu kreiranu za azijsko tržište; digitalnu trgovinu HbX, ali i print časopis te vrlo moćne profile na društvenim mrežama, čiji se pratitelji broje u milijunima. Iza svega toga, pak, stoji svima dobro poznata metoda pokušaja i pogreške, ali i pametno promišljanje te osluškivanje pulsa vremena. ”Jedan od neuspješnih eksperimenata zbio se na samom početku. Kao blog format, Hypebeast je u svojim ranim danima bio vrlo neformalan i opušten. No, kada se više nismo željeli osjećati kao blog i htjeli smo privući high end brendove, poželjeli smo stranici dati svojevrsni magazinski stil. Tu prije svega mislim na layout, koji se nije puno mijenjao tijekom godina – to je jednostavno feed informacija. Promijenili smo layout, i to nam se obilo o glavu. Ljudi to jednostavno nisu željeli, nego su htjeli taj jednostavni pristup informacijama koje smo osiguravali, što je u stvari i razlog zašto je stranica postala popularna – laka dostupnost informacija. Čitatelji su se žalili, pala je posjećenost i bilo je očito da stranicu moramo vratiti na prijašnje postavke. To je bio jedan od promašaja, dok je drugi problem zapravo bila dobra stvar. Naime, ja nisam obrazovan na području informatike, znam ponešto o tehnologiji, no nedovoljno. U ranijim danima, kada je posjećenost stranice iz nekog razloga jako narasla, imali smo tonu klikova te se stranica počela rušiti. Mi nismo znali kako upgradeati server i bila je to svojedobno velika frustracija. Stranica bi 24 sata bila srušena i ja nisam znao što napraviti, osjećao sam se bespomoćno, kao kad je riječ o tvom djetetu i ti nemaš pojma kako mu pomoći, a nema baš liječnika u blizini”, uz smijeh nam je ispričao Kevin, nastavivši kako je najbolje kod Hypebeasttima upravo konstantno isprobavanje novih stvari, znatiželja i potreba za stvaranjem. ”Kada smo započeli blog, bilo je to iz strasti, ne radi zarade. Ja sam volio pisati o tome i jednostavno smo pokušali, nadajući se da tu priču nekako možemo održati.”
PLIVANJE UZVODNO
Još jedan (uspješan) eksperiment u arsenalu Hypebeasta je i print časopis. U vremenu velike neizvjesnosti print medija, Kevin i njegov tim su odlučili pokrenuti ekskluzivnu kvartalnu publikaciju koja će na dvjestotinjak stranica donositi spoj streetweara i visoke mode, i to prije nego što je upravo ovaj hibrid zasjeo na tron trendova i postao novi, financijski isplativi smjer modne industrije. ”Željeli smo u printu zaokrenuti prema urbanoj i visokoj modi te smo na prvoj naslovnici Hypbeast časopisa stavili Krisa Van Asschea. Kad je broj izašao, svi su bili u čudu i nikome nije bilo jasno zašto smo, kao streetwear stranica, stavili nekog iz visoke mode na naslovnicu. Meni pak nije bilo jasno zašto nas guraju u streetwear ladicu, kada nikada nismo rekli da smo isključivo streetwear, nego da želimo raditi ono što smatramo ispravnim. Nekoliko godina kasnije, naš je časopis nastavio biti važan dio Hypebeast kompanije.”Na odobravanje je naišao i online dućan HbX koji je okupio brendove poput Ricka Owensa, adidasa original, Alexandera Wanga, Yeezyja, Stussyjaili Maisona Margiele, redom onih koje podržava i voli urednički tim Hypbeasta. Čitati o omiljenim brendovima na svom omiljenom portalu i imati mogućnost iste te brendove odmah i kupiti? Iz perspektive čitatelja, uistinu idealno. ”Ni u ovom slučaju razmišljanje nije bilo: ‘Hej, hajdemo pokrenuti online shop i zaraditi puno novaca’. Željeli smo brendove koje sami volimo, i nekako je uspjelo. Sve što radimo je eksperiment. Čak i naš Instagram profil, za koji su se, kada smo ga započeli, svi pitali zašto gubimo vrijeme, tu očito nema novaca… Da nismo pokrenuli stranicu, ne bismo bili ovdje gdje jesmo. Da nismo rano počeli s Instagramom, ne bismo imali pristojan broj pratitelja”, u svojem nam je opuštenom stilu pojasnio Kevin. Jednostavnost, opušten i “smart” pristup, na kojima počiva uspjeh Hypebeastajoš jednom su se pokazali dobitnom fuzijom. Neopterećen no nedvojbeno pametan, znatiželjan i inovaciji sklon urednički tim Hypebeasta na čelu s Kevinom uvijek će reći kako se uspjeh njihove platforme temelji na vrlo jednostavnoj stvari – “guranju” onoga što vole u nadi da će njihova otkrića voljeti i njihovi čitatelji. Više od devet milijuna njih na mjesečnoj bazi. Dosad je ovo bio slučaj, dok je pozitivna eksternalija ovog aranžmana zarada, ali i IPO, odnosno inicijalna javna ponuda dionica Hypbeastana burzi u kulturološki raznovrsnom Hong Kongu, gdje je i sjedište kompanije. Premda je jasno kako udio u uspjehu Hypebeasta ima i popularizacija streetweara pristigla zahvaljujući društvenim mrežama, u kojoj se ovaj medij, sa svim svojim popratnim platformama, našao kao izvor kojem se vjeruje i koji postavlja kvačice coolnessa uz pojedina imena, određujući tako čak i njihovu sudbinu, Kevina ne zabrinjava neizbježni kraj popularnosti ovog trenda. ”Na kraju dana, to je samo odjeća. Pogledajte samo “dad shoe” trend. To nije nešto što je nekad bilo popularno, no postalo je cool jer je ljudima postalo dosadno. Moda se zbog interneta danas mijenja brže, a kuda će to sve odvesti, ne znam. Streetwear pet godina kasnije bit će drukčiji od onoga što danas predstavlja, a za 10 godina će se možda vratiti na ono kakav je danas. To je ciklus. Ljudi se umore od konstantno istih stvari pa vjerujem da će u budućnosti tražiti nešto drukčije… Barem ja to pokušavam jer se za nas u Hypebeastu sve vrti oko otkrića, i to ne nužno objave radi, nego zbog nas. Ne mora ni biti novo, može biti i nešto starije, što smo ponovno otkrili. Jednostavno, uvijek tragaš za novim.”
