Tražiti nešto drugačije u životu može biti kao lutanje u nepreglednom labirintu, gdje nam svaki korak otkriva novo poglavlje nepoznatog. Katarina Ramljak, certificirani facilitator Access Consciousness tehnike, odlučila se upravo na takvo putovanje.
Katarina nije stranac u potrazi za različitim iskustvima. Svestrana u svojim interesima i iskustvima, putovala je svijetom, radila u različitim područjima poput turizma, prevođenja, kulture, glazbe i jezika. No, unatoč širokom spektru iskustava, osjećaj neispunjenosti i nedostatka smjera nije je napuštao. Čak i kroz obilje učenja i istraživanja, osjećala je kao da joj nedostaje nešto ključno, poput rješenja za puzzle koja joj izmiče iz vida.
Katarinin susret s Access Consciousness tehnikom bio je poput otvaranja vrata u novi svijet svijesti. Kroz njezinu priču, oslikava se put od traženja do pronalaska, od nesigurnosti do osnaženja.
Kroz razgovor, Katarina je s nama podijelila svoje iskustvo borbe s anksioznošću te kako je upravo ta borba bila pokretačka snaga u traženju promjene. Kroz njezinu priču, saznajemo i o transformaciji koju je doživjela kroz Access Consciousness tehniku i kako je postala osnažena da ne samo prevlada svoje izazove, već i podijeli svoje znanje s drugima.
Razgovor s Katarinom donio nam je ponešto drukčiju perspektivu o važnosti mentalne higijene i fizičke dobrobiti u današnjem svijetu.
U nastavku razgovora, saznajte što je to Access Consciousness tehnika, kome je namijenjena i zašto ju je vrijedno istražiti kao alat za osobni rast i razvoj.
Prije svega, možeš li nam objasniti što je zapravo Access Consciousness tehnika?
Tehnika je nastala 90-tih godina u SAD-u i do sada se proširila u više od 170 država svijeta. Prvo je nastao Access Bars tretman. Access Bars su 32 točke na glavi koje se nježno dodiruju tijekom tretmana čime se otapa elektromagnetski naboj koji imaju naše misli, osjećaji i emocije, što daje jedan osjećaj olakšanja, lakoće, kao da smo očistili prenatrpano računalo. Djeluje pozitivno na spavanje, smanjuje stres, napetost, ima zaista jako puno učinaka na tijelo, um i cjelokupni osjećaj dobrobiti. U međuvremenu su nastali i brojni drugi tjelesni procesi i alati koji imaju za cilj pomoći nam da postanemo svjesniji.
Ispod svakog problema koji imamo postoji nešto čega nismo voljni biti svjesni. Tjelesni procesi pomažu našem tijelu da otpuste ono što mu ne treba, ili ono što ga blokira, a alati i verbalni procesi su tu kako bi osvijestili neka naša uvjerenja, obrasce, definicije koje nas limitiraju.
Ako netko dođe na Access Bars tretman uopće ne mora pričati ako ne želi niti objašnjavati problem, lagani dodir na 32 točke na glavi otapa elektromagnetski naboj koji imaju naše misli, osjećaji i emocije što može promijeniti puno toga u našim tijelima i životima. A ako žele razgovarati tu je verbalno facilitiranje, postavljanjem pitanja dolazimo do svjesnosti koja se nalazi ispod problema.
Pročitala sam da se s anksioznošću boriš od svoje 23. godine života. Možeš li nam ukratko opisati svoju borbu – kako si shvatila da ti treba pomoć i kako si se uopće upoznala s Access Consciousness. Jesi li prije toga pokušavala neke druge metode…?
Ja zapravo više uopće nemam simptome anksioznosti već dugo, čak je i nestao strah da će se odjednom vratiti tako da ta borba je gotova. Nije nestala preko noći ali se smanjivala i postajala sve rjeđa da bi naposljetku nestala. Ali ona me pokrenula da tražim promjenu i isto tako motivirala da se time poslije počnem i baviti. Kada sam imala prvo anksiozno razdoblje u životu iako je bilo grozno uopće nisam potražila pomoć. Tek kasnije kada su se simptomi periodično stalno vraćali sam odlučila da to želim promijeniti i bila sam spremna isprobati što god mi je netko preporučio. Prije toga nisam bila otvorena ka energetskim metodama, bila sam nepovjerljiva i u najmanju ruku skeptična. I da isprobala sam dosta toga, susrela se s brojnim tehnikama, većinu sam radila bar godinu dana i vidjela bi uglavnom trenutno olakšanje ali tjeskobe su se i dalje vraćale. Zapravo, tek uz redovite Access tretmane a kasnije i tečajeve se to promijenilo i nestalo. I uz to sam saznala i naučila toliko toga da mi je zapravo žao da nas to sve ne uče u školi. Olakšalo bi nam i uljepšalo život, i preveniralo puno stanja s kojima se danas bore sve mlađe generacije.
Studirala si geografiju i portugalski, a u Portugalu si završila i magisterij komparativne književnosti. Kako si ipak odlučila da je Access Consciousness ono čime se želiš baviti?
Krenula sam u to da pomognem sebi i privukla me je neka znatiželja, znala sam da tu postoji nešto za mene, ali nikad nisam mislila da ću se time baviti. U to vrijeme ideja da pomažem ljudima mi se činila tegobnom jer sam u više navrata išla volontirati u razne ustanove i da ta silna empatija koju sam imala bi me rastrgala, to je i djelomično bio razlog zašto sam imala tjeskobe. Ono što je različito kod ove tehnike je da ja ne pomažem ljudima već ih osnažujem kako bi oni dobili svjesnost i promijenili ono što žele promijeniti, a to je puno dugoročnije i vrjednije od bilo kakve pomoći. I uopće nije tegobno, dapače, baš uživam u tome što radim i pritom znam koliko to mijenja živote drugih ljudi. Jednostavno genijalna kombinacija. A sve stvari koje sam prije učila i radila mi itekako služe i u ovom poslu. Sve što smo ikada radili i učili nas oblikuje u jedinstvene osobe i to se prenosi na sva naša sljedeća zvanja.
Na tvojoj sam stranici vidjela da postoji nekoliko vrsta tretmana. Možeš li mi reći nešto više o tome?
Postoji zaista puno opcija ovisno o tome što bi netko volio dobiti od tretmana, ali o njima ne morate znati ništa prije dolaska. Kada dođete možemo se dogovoriti što taj dan želite. Osim Access Bars tretmana postoje i drugi tjelesni procesi kao što je Access Energetski Facelift koji se radi na licu i poprsju, također se radi o laganom dodiru. Ovaj tjelesni proces obnavlja našu sposobnost regeneriranja, daje nam više energije i posljedično se zaista vidi taj “facelift” učinak. Baš nam energetski nahrani tijelo. Postoje tjelesni procesi za imunitet, razne tjelesne tegobe, za mjesta gdje smo imali neki lom ili ožiljak, za oči umorne od ekrana, za hormonalni disbalans itd. Osim tretmana radim i tečajeve gdje druge učim kako da rade te tjelesne procese, a postoji i Temeljni tečaj koji traje tri i pol dana gdje produbljujemo naše znanje na sasvim nove načine.
Za koga su namijenjeni tretmani?
Tretmani su zaista za sve, mogu se raditi djeci, odraslima, trudnicama, baš svima. Dobro nam dođu u svim životnim fazama. I vi ne morate imati problem kako bi došli na tretman, možete otkriti da vam može biti još bolje. Neki od tretmana se mogu raditi i na životinjama i u zadnje vrijeme mi se javlja sve više ljudi koji žele doći na tečaj i naučiti ih baš radi toga.
Možeš li mi objasniti kako funkcionira jedan tretman, kada se osoba počinje osjećati bolje, koliko često ga je potrebno prakticirati?
Tretman traje 75 minuta, klijent leži u odjeći na stolu za masiranje, može pritom pričati a može i spavati jer funkcionira čak i ako zaspete. Neki ljudi osjećaju promjenu već nakon jednog tretmana, nekima je potrebno više da bi primijetili promjenu. Učestalost ovisi od osobe do osobe i o tome što žele promijeniti. Ja volim primiti tretman bar jednom tjednom, neki će doći jednom u dva tjedna. Budući da nema nikakvih kontraindikacija vi ga doslovno možete primati svaki dan.
Moram priznati da dosad nisam čula za ovu tehniku, koliko je ona zastupljena u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj postoji bar desetak godina, međutim zaista se o njoj nije puno pričalo. Ono što bih ja voljela je da svi znaju da postoji i da je i u Hrvatskoj dostupna. Za mene je to bilo jedno divno otkriće i šteta bi bila da ostane skriveno. Išla sam na dosta tečajeva po cijelom svijetu i idem i dalje, znam da nemaju svi tu privilegiju da mogu otputovati u potragu za znanjem, ali zato bi voljela da saznaju da je dostupno i tu.
Danas sve više govori o mentalnoj higijeni, no, čini li ti se da su ljudi koji se bore s primjerice anksioznošću ili depresijom i dalje stigmatizirani? Kakvo je tvoje iskustvo?
Čini mi se da nitko ne zna zapravo što s tim napraviti, niti ljudi koji imaju simptome niti njihova okolina, i nekako misle da će ignoriranje ili utješna riječ s vremenom to sve riješiti. Meni se čini da više od stigmatiziranja se zapravo radi o tome da se to gurne pod tepih. Mislim da je jako bitno gledati na naše zdravlje, i fizičko i mentalno, iz aspekta prevencije i uključiti u život neke prakse koje nama odgovaraju. Ne čekati da se problem pojavi. I puno je lakše otkriti što nam odgovara u trenutku kada smo dobro. Ono što sam ja primijetila je da kada nam nije dobro ne znamo točno kome se obratiti, ljudi se osjećaju izgubljeni i u tom stanju nisu sigurni što je pravi izbor, pa često ne izaberu ništa. Ja sam otišla drugim putem i isprobala sve na što sam naišla, puno toga i nije bilo dobro, potrošila sam puno novaca, vjerovala nekim ljudima kojima nisam trebala vjerovati, ali nisam odustala i na kraju sam našla nešto što meni funkcionira i ima smisla. I to nema cijenu.
Nas je strah pogreške, strah nas je da će nas prevariti, strah nas je što će drugi ljudi misliti. A što ako ništa od toga zapravo nije bitno? I koliko nas ti strahovi blokiraju da otkrijemo što nama paše, a što ne?
Jedna stvar koju Access Consciousness radi je da osnažuje ljude da vjeruju sebi. Mi uvijek znamo što je dobro za nas, kojem doktoru otići, na koji energetski tretman, na koju masažu, što je našem tijelu potrebno, a što ne. Kada prestanemo vjerovati tom svom znanju predajemo moć raznim ljudima da oni odlučuju za nas i to nije uvijek za naše dobro. Što ako mi zaista znamo i upravo to znanje nas može voditi?
Što bi savjetovala onima koji muku muče s unutarnjim borbama? Koji bi savjet voljela da si znala u onim trenucima na početku kada je započela tvoja borba s anksioznošću?
Voljela bi da mi je netko tada napravio Barse, zaista. Toliko energije ode na tu borbu i toliko osjećaja pogrešnosti je vezano uz to da nismo dobro, čak nas je i sram jer znamo da bi trebali biti, a ne znamo kako to promijeniti. Moj savjet bi bio da slijedite ono što vam daje osjećaj lakoće. Informirajte se o svemu što postoji i birajte tehnike, tretmane, ljude koji vam daju osjećaj lakoće jer će to kreirati više lakoće u vašim životima u budućnosti. I nikada nemojte odustati od sebe, i kada je najgore, jednu nogu stavite ispred druge i nastavite se kretati jer taj sljedeći korak vas može odvesti u nekom novom smjeru. I niste pogrešni, samo ste zapravo jako svjesni i do sada niste znali što s tim napraviti.
A koji su tvoji planovi za budućnost? Imaš li u planu neke nove zanimljive projekte?
Voljela bih pokrenuti i u Hrvatskoj projekte gdje bi Access Bars bili u školama, korporacijama, malim firmama, udrugama itd. Mislim da treba staviti naglasak na gradnju fizičke i mentalne dobrobiti jer bez nje sve ostalo pada u vodu. Ljudi radi ganjanja rezultata izgube iz vida svoje tijelo i ljepotu življenja. Ako smo voljni postajati svjesniji, ne postoji ništa što u konačnici ne možemo promijeniti i postići. Kada je bilo svjetsko nogometno prvenstvo baš sam razmišljala kako bi bilo kada bi reprezentacija dobivala redovito Barse i tjelesne procese? Što kada bi to bio sastavni dio našeg života bez obzira koliko godina imamo i čime se bavimo? Što bi bilo kada bi djeca dobila redovito Barse, da li bi bullying i tjeskobe i depresije u tako ranoj dobi i dalje bili toliko zastupljeni? Što ako tako nježan i njegujući tretman može biti puno transformativniji za pojedinca i društvo nego što bi na prvu uopće mogli zamisliti? Pozivam vas da probate. Najgori scenarij je da ćete biti malo opušteniji, najbolji scenarij je da će vam se cijeli život promijeniti.
Foto: Marina Ćosić
