Križanje kokoši, rađanje dupina, čovjek koji postaje koza! Touch Me festival ponovno pomiče granice, a mi smo razgovarali s kustosicama Klarom i Lujom
U jeku krize i zabranjenih dodira, Touch Me festival će do 3. listopada u industrijskoj HALI V Tehničkog muzeja Nikola Tesla u Zagrebu kroz izložbe, performanse, diskurzivni program, razgovore s umjetnicima, filmski program i radionice istražuje nove oblike suživota između živih bića, prirode i tehnologije. Renomirani umjetnici koji stvaraju na granici umjetnosti, znanosti i tehnologije predstavit će svoje radove na do sada najvećem međunarodnom Touch Me trijenalu, a “gušt” bivanja kustosicama ovoliko zanimljivog festivala dobile su Klara Petrović i Luja Šimunović.
S obzirom na to da kroz umjetnost istražujemo svoj neki vlastiti svijet i vlastitu percepciju istog, dok nam znanost donosi objektivne i činjenične postulate kako svijet oko nas funkcionira, zanimalo nas je gdje je taj spoj umjetnosti i znanosti kojim se bavi Touch Me festival? “Kao i bilo koja disciplina, znanstvena istraživanja, eksperimenti i otkrića rezultat su, između ostalog, povijesnih, kulturnih, svjetonazornih sustava koje određuje čovjek. Jednako tako, ove eksperimentalne i istraživačke umjetničke prakse kojima se bavimo često primjenjuju znanstvene metode, odnosno discipliniranost koju ona nalaže. U tim preklapanjima nazire se upravo prostor gdje ta dva područja mogu međusobno djelovati i međusobno si potpomagati“, kažu nam cure, te dodaju kako umjetnički projekti festivalu to objedinjuju. “To su radovi i istraživanja umjetnika-istraživača: umjetnici koji su ujedno znanstvenici ili koji razvijaju radove u kolaboraciji sa znanstvenicima. Procesi tih istraživanja, i ono što na kraju bude na izložbi ili kao performans, jednako su važni.”
“Primjerice, rad Marte de Menezes na ovogodišnjoj središnjoj izložbi Touch Me festivala bavi se genetskom modifikacijom vinskih mušica i kako to utječe na njihovu simbiozu s bakterijom Wolbachia, a nastao je u bliskoj suradnji s filozofkinjom Mariom Antoniom Gonzalez Valerio i znanstvenikom Luisom Teixeirom.”
Teme kojima se bavi festival jednako su zanimljive suvremenim umjetnicima, kao i znanstvenicima iz područja prirodoslovnih i matematičkih znanosti. Dok su na prošlom izdanju surađivali s CERN-ovim programom “Arts at CERN”, koji svjedoči o prepoznavanju važnosti kolaboracije ovog oblika, ove godine odlučili su se okrenuti međupovezanosti živih bića i s publikom otvoriti dijalog o krhkoj i prividnoj poziciji čovjeka kao najvišeg u hijerarhiji okoliša.
Sjecište svih živih bića
Festival je bogat zanimljivim i jedinstvenim izložbama. Središnja izložba festivala MARRIAGE OF STATES*, namjerno je ostavljena na engleskom s objašnjenjem: *Diplomatski brak ili zajednica između različitih živih sustava. “Izložbu predstavljamo kao eksperimentalni laboratorij, a bavi se ponajprije novim mogućnostima povezivanja živih bića, prirode i tehnologije. Umjetnici propituju granice onoga što nas čini ljudima i proširuju pojam tijela – ono čovjeka, bakterija, životinja, biljaka, umjetne inteligencije”, kažu nam Klara i Luja. Izložba Otvoreno – Živa bića i njihove opasne veze, čije su kustosice Tereza Teklić i Olga Majcen Linn, selekcija je radova produciranih u sklopu mreže EMAP – European Media Art Platform koje je Kontejner, organizator festivala, članica.
“Temama poput zagađenja, komunikacije među vrstama, klimatske promjene, postljudskog tijela i antropocena, radovi nastali u sklopu mreže EMAP podcrtavaju potrebu za novim vrijednostima i etičkim principima.”
“Izabrani umjetnici nisu ravnodušni prema životu, nego kreiraju vlastite vizije i narative koji integriraju davno odspojene pojmove poput prirode i ljudskog”, kaže Klara te dodaje: “U sklopu europskog projekta Re-Imagine Europe donosimo uzbudljiv i beskompromisan program zvučnih performansa umjetnika i umjetnica koji djeluju u sferi eksperimentalne glazbe i srodnih umjetničkih izričaja – prostorno-zvučnih istraživanja, višekanalne elektronike i novih tehnologija.” Ove godine, Kontejner je imao priliku raditi s međunarodno priznatim umjetnicima poput Koena Vanmechelena, čiji projekt Kozmopolitska kokoš već 20 godina plijeni pažnju svojom kompleksnošću.
“Radi se o dugogodišnjem radu na stvaranju kokoši koja će u sebi sadržavati gene svih pasmina svijeta. Kokoš Hrvatica službeno je postala dijelom te priče kad je, netom prije zatvaranja granica uslijed globalne pandemije, doputovala do njegovog studija LABIOMISTA, gdje je križana s 24. generacijom Kozmopolitske kokoši”, objašnjava nam Luja ovu uistinu nesvakidašnju izložbu.
Djevojke su nam kao preporuku također izdvojile rad španjolskog umjetničkog dvojca uh513 koji je dio izložbe Otvoreno – živa bića i njihove opasne veze. Rad je rezultat njihova istraživanja odnosa između ljudi i biljaka te njihovih reakcija na glazbu sviranu uživo. Posjetitelji će također moći pogledati svjetsku premijeru glazbeno-plesnog performansa multimedijalnog umjetnika, performera i glazbenika Marca Donnarumme u kojem Marcovo specifično tijelo pokretom postaje glazbeni instrument, a njegov intenzivan performans – spoj pokreta, zvuka i svjetla – stvara sinesteziju koja nikoga neće ostaviti ravnodušnim. Baš kao što nije na prošlim izdanjima, što ne čudi s obzirom da “govorimo o temama koje su dijelom svačijih života, prikazujući radove iz područja istraživačkih i interdisciplinarnih umjetničkih praksi kakve nemaju priliku vidjeti u Zagrebu”, objašnjavaju nam cure. Slažemo se, i na tome ovim organizatorima jedno veliko – hvala!
Fotografije: Damir Žižić
