„Da nam pošaljete milijardu objašnjenja i odgovora, nećemo vas shvatiti. Pardon, oni pametni će se praviti da vas shvaćaju“ samo je jedna od brojnih reakcija koju sam dobila u inbox nakon zadnje kolumne. Mnogi su mi se javili da bi komentirali „Niste vi komplicirane, nego zamršene“. Znači li to da muškarci koji vole žene na ponudu slobodnog tržišta gledaju slično skeptično? Jesu li muški jednostavni u svojim željama i potrebama ili kompliciraju, samo o tome manje pričaju?
Dok su još hodali školskim hodnicima, pušili prve cigarete na školskom igralištu, vrtjeli bocu istine na kućnim tulumima nadali su se da će ih dopasti poljubac popularne djevojke kojoj je priroda odredila rano pupanje i cvat oblina. Zanesenost, priznaju mi neki otvoreno, često je bivala kratkog daha. Brzo bi nešto izraženije obline neke druge djevojke postale primamljivije, a srednjoškolska, pa i studentska rasutost po gradu ili gradovima onemogućavala bi posvećenost samo jednoj djevojci. Širenjem teritorija raste ponuda, a hormoni i brojne mogućnosti magle fokus i golicaju potrebu za istraživanjem, za lovom na veće zvjerke.
„Noge su jako bitne. Skeniranje kreće od uskih gležnjeva i zglobova, preko lijepo raspoređenih listova, bedara i zadnje lože do prekrasne čvrste, zaobljene, stražnjice iliti gluteusa. Slijedi poprsje koje se nazire kroz lagano raskopčanu košulju potičući misli na erotske iluzije sa sugovornicom. Ona nešto priča, ja je razumijem i pozorno slušam, dok joj u mislima zaranjam nosom između malih gumbića. Kao mladi lovac preferirao sam starije ženske, majke, profesorice, medicinske sestre, čistačice, kuharice, uniformirane zrele iskusnije žene koje nisu ograničene normama i strahovima, već su spremne na sve. Važna je to prilika za edukaciju i usavršavanje tehnike. Svaki mladi jastreb treba iskusnu i zrelu ženu na svom putu, u letu.“
Mladi lovci žele nam se svidjeti, žele da se smijemo njihovim šalama i da se seksamo s njima što više, što duže i sve bolje. Ima li nešto jednostavnije od toga? U velikoj šumi, međusobno se vole hvaliti ulovom, na cijeni su pametne, manekenskog izgleda, otvorene, slobodoumne, društvene, zabavne djevojke. Ustraje li dovoljno dugo, bude li strpljiv i uporan na svojoj čeki, nanišani li je precizno i ispali fore, pa čak i nešto tipa “Je li ti tata terorista? Složio je najbolju bombu!”, izgledna je šansa da će je smuvati jer upornost se isplati, oko toga bismo se mogli složiti.
Ističe mi je jedan sportski lovac kako problemi počinju tek kad osvoje cilj. Nakon sladostrasne gozbe, najradije bi išao doma leći, sanjati novu hajku, ali kad oko srca zatitra, kad želiš opet i još, nakon toga još i još, mladi se lovac osjeća uhvaćenim u svoju stupicu. Dječačke nesigurnosti otkriva ljubomorom, potrebom da uhvaćenu divlju mačku nastani u zlatnom kavezu. Ono što ga je kod nje fasciniralo i intrigiralo, postaje izvor nezadovoljstva pa bi mačku sada rado pripitomio. Suknje bi joj produžio, šminku ublažio, smijeh malčice utišao, putenost i vrckavost zaključao u svoju spavaću sobu. Jednom pripitomljena, mačka će mu s vremenom vjerojatno dosaditi, a zov divljine ga opet mamiti.
Dozrijevanjem, uvjereno mi tvrdi jedan, muškarci postaju još jednostavniji. Kažu zabava ne mora biti puno više od sporta na TV-u, izlazak može biti i nekoliko piva u lokalnom baru, a noćno druženje s prijateljima ne zahtijeva pravo vino uz svaki sir, dovoljna je velika pizza. Tvrdi da se problemi mogu rješavati bez pregovora i seciranja svakog pojedinog osjećaja koji imate u vezi s bilo kojim problemom. Traži samo malo slobode i poštovanja.
Kada lovac postaje lovina
Godine idu na ruku muškom šarmu, pretvarajući često lovca u lovinu. Još uvijek ih se da namamiti oblom guzom, posebno ako ju nosi zanimljiva glava. Zamjena uloga donosi im prednost i smanjuje potrebu za trudom. Žene sada puno češće love same, čuvajući teritorij uz prijetnju osjećaja da bi mogle ostati same.
„Muški su kreteni s pivom u ruci, nogometom na TV-u i poslom u mislima. Cure su brojčano nadmoćne pa će matematički neke ostati same. Pametne će napraviti da situacija izgleda kao da ih je muškarac osvojio, a ustvari one odaberu i sve naprave da taj bude njezin. Malo šovinistički, ali one gledaju potencijal za očinstvo i kad nas to ne zanima ili nas je već prošlo.“
„Žene vole poglede, komplimente, manire i da netko vodi računa o detaljima, a muški su sve sebičniji“, otvoreno mi priznaje jedan u potentnim godinama. Sebični, pomalo trbušasti, često proćelavi i romantično nekreativni, zreli, a jednostavni mužjaci kod žena traže osobnost, dobrotu, poštenje i privlačan izgled kao poticaj. Lijepa žena u seksi haljini potaknut će ponos i zanimanje, a na tu tortu umjesto šlaga dolazi seks.
„Ne želi svatko priznati da je upravo taj šlag najbitniji, ali na kraju ispada tako. Vidio sam puno veza u kojima su dvije osobe karakterno i svjetonazorom savršene, ali kod seksa je šepalo. Šepa to neko vrijeme, ali ako u jednom trenu ne potrči, ni brak, ni djeca, ništa neće pomoći. Još uvijek je to tabu u našem društvu, rijetki će uopće priznati da nisu zadovoljni. Znam samo da je seks jako bitan, a može biti fenomenalan s iskustvom i opuštenošću. Seksa nikad nije dovoljno, a da dugoročno bude dobar treba ga malo začiniti, izbaciti iz komforne zone u razne izazovne situacije.“
Zrelost će umanjiti potrebu za samohvalom lovačkim podvizima, rjeđe će se govoriti o konkretnim egzibicijama, a češće o smislu i potrebama. Upravo tako mi govori jedan:
„Ako je seks loš – nije dobro. Ako se nadaš da će biti bolji – neće. Bit će malo, ali to nije dovoljno. Mora biti klik, mora biti strastven, oslobođen svih inhibicija, otvoren razgovor bez tabua. Prednost treba dati zavođenju i verbalnoj predigri koja se događa puno prije svlačenja. Seks treba biti redovit. Može to biti svaki dan, a može biti jednom tjedno, ali treba naći balans da niti jednome ne fali, da se nadopunjujemo. Ne treba ga definirati petkom, niti najaviti – večeras ćemo. Do trenutka je, nekad okruženja. Seksualna napetost se održava za večerom s društvom, na koncertu, u avionu. Ona je u želji, pogledu, ne u orgazmu. Na ljudima se točno vidi koliko se tko voli, koliko se tko seksa…“
„Ljubav prema vođenju ljubavi i seksu prati nas od prvih erekcija i masturbacija, pa sve do dana današnjeg. Bilo je faza kada ga ima napretek, da oglupiš i kompenziraš neslaganje i nemir sa svakodnevnim parenjem. Kao – sad smo se zveknuli i riješili smo probleme, pa slijedi opet svađa, pa ispravljanje nesporazuma seksom. Kad ima obilno seksa, uđeš u neku vrstu ovisnosti i pokušavaš sve time riješiti. Problemi se nakupljaju, sve si si gluplji i kad propustiš penetraciju kao da je raspad sistema. Zeznuto je kad penis preuzme glavu. Ima svega moja ti…“
Sad vi recite, postoje li jednostavni ljudi i tko ne komplicira? Hoće li jednostavnost dosaditi, a komplicirano boljeti? Što nas zapravo boli, neispunjena očekivanja ili postupci osoba s druge strane? Treba li smanjiti očekivanja i bismo li se onda manje razočaravali? Čine li nas razočaranja još kompliciranijima pa ih zato pakiramo u stereotipe da bismo ih učinili podnošljivijima? Možda odgovori koje tražimo uopće nisu potrebni jer ionako neće promijeniti činjenicu da se međusobno želimo, trebamo i koliko jedni druge lomili, opet se vraćamo po još. I dok je tako, živi smo! Dan po dan, pokušaj, promašaj, pokušaj pa kako bude. A bude nekad jako lijepo, čak i ako završi krivo.
Hvala mojim prijateljima koji su dijeljenjem svojih iskustava i razmišljanja doprinijeli autentičnosti teksta. Znate koji ste, diskrecija zajamčena.
