Otvorena u Musée d’Orsay u prije dva dana, velika izložba posvećena je radovima Vincenta Van Gogha (1853.-1890.) tijekom posljednja dva mjeseca njegova života, u malom mjestu Auvers-sur- Oise blizu Pariza. Izložba je rezultat višegodišnjeg istraživanja ove presudne faze u umjetnikovu životu, te je konačno omogućila javnosti da uvaži njezinu pravu važnost.
Vincent Van Gogh stigao je u Auvers-sur-Oise 20. svibnja 1890. i tamo umro 29. srpnja nakon pokušaja samoubojstva. Iako je nizozemski slikar u Auversu proveo tek nešto više od dva mjeseca, to je bilo razdoblje obnove njegova stila te je utjecalo na razvoj umjetnika, iako obilježeno psihičkom napetosti koja je proizašla iz nove situacije, kao i nekim od njegovih najvećih remek-djela.
Teško oštećen raznim krizama koje je pretrpio u Arlesu, a zatim u azilu u Saint-Rémyju, Van Gogh se odlučio nastaniti u blizini Pariza i svog brata Théa u pokušaju da pronađe svježu kreativnu energiju. Odabir Auversa imao je mnogo veze s prisustvom dr. Gacheta, liječnika specijaliziranog za liječenje melankolije koji je također bio prijatelj Van Gogha, kolekcionar i slikar amater. Van Gogh se preselio u Ragout Inn u središtu sela i istražio svaki aspekt novog svijeta koji je bio pred njim, dok se borio s mnogim tjeskobama povezanim sa svojim zdravljem, odnosom s bratom i svojim mjestom u svijetu umjetnosti.
Nijedna izložba dosad nije bila isključivo posvećena ovoj posljednjoj, ali ključnoj fazi njegove karijere. U samo dva mjeseca, umjetnik je proizveo 74 slike i 33 crteža, uključujući neka kultna djela: Portret dr. Paula Gacheta, Crkva u Auversu i Pšenično polje s vranama. Izložba koja broji četrdesetak slika i dvadesetak crteža tematski osvijetljava ovo razdoblje: prvi krajolici sa seoskim portretima, portreti, mrtve prirode i krajolici s okolnim selima. Također predstavlja seriju slika u izduženom dvostrukom kvadratnom formatu, jedinstvenu u Van Goghovom opusu.
Foto: Profimedia
