Producent, redatelj, autor i organizator domaćih i međunarodnih izložbi te predavač – sve je to Ivan Perić, izvršni producent filma “Tereza 37” koji je dobio Zlatnu arenu za najbolji film na ovogodišnjem Filmskom festivalu u Puli
Nakon završenog studija Sociologije, Ivan je upisao studij Filmske umjetnosti na Umjetničkoj akademiji u Splitu, gdje i danas predaje – na Odsjeku za film i video. Kaže da se film “ušuljao“ u njegov život s obzirom na to da se intenzivnije počeo zanimati za film tek za vrijeme studija, kao član Kino kluba Split. Budući da je s diplomom iz sociologije bilo teško pronaći posao u struci, odlučio je ići u drugom smjeru – eksperimentirajući s različitim ulogama “iza kamere“.
Cijeli život stane u jedan kadar
Na početku se profilirao kao redatelj – 2015. godine režirao je one take film “Sirene i krikovi“, za koji je ujedno i napisao scenarij. Snimljen u jednom 78-minutnom neprekinutom kadru, ovaj film je prvi dugometražni projekt ove vrste u hrvatskoj kinematografiji. “Cijeli život stane u jedan kadar“, objašnjava Ivan u jednom od intervjua. Iako voli različite žanrove, zanimaju ga inovativni filmovi – bilo u priči, strukturi ili nekom drugom segmentu. “Cijenim filmove čiji su redatelji dovoljno hrabri da pokušaju napraviti nešto drukčije, pa makar milimetar. Među tri naslova koja su imala poseban utjecaj na mene, svakako bih istaknuo “Metropolis“ (Fritz Lang), “Dobar, loš, zao“ (Sergio Leone) i “Do posljednjeg daha“ (Jean-Luc Godard).“ Isti obrazac razmišljanja Ivan pokušava usaditi svojim studentima te im, kroz konkretne primjere i zadatke, približiti kako se filmovi rade na profesionalan način. “Želim postići da svatko od njih postane svjestan prepreka koje ih čekaju u stvaranju filma, ali i da budu hrabri u procesu realiziranja svojih snova.“
Producentski izazovi
Posljednjih godina, Ivan debitira u drugim ulogama – organizator je snimanja igranog filma “Ribanje i ribarsko prigovaranje“ redatelja Milana Trenca, izvršni producent igranog filma “Tereza 37“ redatelja Danila Šerbedžije te producent dokumentarnog filma “Nulti krajolik“ redatelja Bruna Pavića. Njegov producentski rad dobio je i međunarodno priznanje – izabran je za program usavršavanja producenata Emerging producers 2021, koji se odvija u sklopu Ji.hlava i Berlin Film Festivala 2021. Unatoč ovom uspjehu u domeni produkcije, skromni Ivan priznaje nam kako nije očekivao da će se uopće baviti produkcijom, a kamoli da će taj rad ujedno biti i nagrađivan. “Ne razmišljam koja je moja uloga u određenom filmu – je li to producent, organizator ili redatelj, samo nastojim doprinijeti svojim radom. Volim proces zajedničkog stvaranja s kreativnim ljudima“. Ističe da mu je najveći izazov producentskog posla usklađivanje tehničkih i organizacijskih elemenata u korist ostvarivanja maksimalnog kreativnog potencijala projekta.
Na pitanje kako vidi domaću filmsku industriju, Ivan apostrofira da se hrvatski film posljednjih godina dosta promijenio te postao ravnopravni član europske kinematografije, pritom naglašavajući odličan rad Hrvatskog audiovizualnog centra. “Više nije ništa neobično da hrvatski film sudjeluje na svjetskim festivalima A-kategorije te da ostvari odlične rezultate.“
Snimajući “Terezu“
Film “Tereza 37“ dobio je čak šest Zlatnih arena na ovogodišnjem Filmskom festivalu u Puli te ušao u konkurenciju festivala Mostra de València (Španjolska) te filmskih festivala u Varšavi (Poljska) i Arrasu (Francuska). Riječ je o socio-psihološkoj studiji ženskog karaktera koja se odvija u konzervativnoj i patrijarhalnoj sredini. Kroz prizmu reproduktivnosti i suptilnog humora, gledamo transformaciju atipičnog ženskog lika koji pokušava postići ono što se od nje u društvu očekuje – da bude majka. Međutim, je li želja za djetetom autentična, ili je rezultat pritisaka okoline? Film izaziva ambivalentne osjećaje i tjera na preispitivanje vlastitih intimnih odnosa. S obzirom na to da je ujedno i sociolog, Ivan priznaje kako ga je scenarij za film upravo privukao zbog njegovih jasnih društvenih implikacija.
“Film je oduvijek bio alat društvenog promišljanja. Iako se ne bavim aktivno sociologijom, sociološki pogled na stvari daje mi mogućnost da određenu situaciju sagledam iz različitih perspektiva. “Tereza 37“ je slojevita priča. Iako često etiketirana kao “ženski film“, za mene je to “naš film“ jer govori o svima nama, iz kuta osobe koja je možda uvijek bila blizu nas, a kojoj smo možda okrenuli leđa.“
U “Terezi 37“ posebno dolazi do izražaja socijalističko-modernistička arhitektura, koja dodatno naglašava psihološka previranja glavnog lika. “Film kao umjetnost je zanimljiv jer predstavlja spoj više umjetnosti, a među njima su svakako arhitektura i glazba budući da su vizualnost i zvučnost prve stvari koje uočimo“, pojašnjava Ivan. “U “Terezi“, arhitektura kvartova Split 3 i Trstenik su kao zasebni likovi filma – gorostasi koji se nadvijaju iznad glavnog lika. Ne znaš štite li ga ili guše, a taj osjećaj dodatno nadopunjava tišina između dijaloga.“
“Otkrivajući Geu“
Ivan trenutačno producira i režira dokumentarni film hrvatsko-američko-talijanske koprodukcije “Otkrivajući Geu“, koji izlazi u distribuciju sljedeće godine. Otkriva nam da se radi o jednoj neobičnoj i gotovo nadrealnoj priči, vezanoj za njegov put u New York 2017. godine s tadašnjom djevojkom i današnjom suprugom Marijom Gabrijelom. “Njezina preminula prateta živjela je u New Yorku pa smo išli prebaciti njezine obiteljske stvari u Hrvatsku. Gea je bila profesionalna fotografkinja koja je živjela u zgradi Westbeth na Manhattanu, u kojoj su boravili neki od najvećih umjetnika 20. stoljeća i koja je u prošlosti bila najveći istraživački centar na svijetu. U toj se zgradi radila i atomska bomba kao dio projekta Manhattan. Snimao sam Gabi kako pakira Geine stvari te otkriva mnoge zanimljivosti o njezinom životu i samoj zgradi. Film je također sniman u Parizu, Splitu, Zagrebu i Bakru. Ideja se svidjela producentima iz Amerike i Italije, stoga su se i oni pridružili projektu.“
“The Heart of Adriatic“
Prije nego što se počeo baviti igranim i dokumentarnim filmovima, Ivan je postigao zapažen uspjeh snimajući promotivne turističke spotove. Na prestižnom Baku International Tourism Film festivalu (Azerbajdžan) 2014. godine osvojio je prvo mjesto za najbolji promotivni turistički film o Dalmaciji – “The Heart of Adriatic“. Smatra da nema ljepšeg mjesta od Dalmacije, koja je za njega “vječni izvor inspiracije“. Iako mu snimanje promotivnih filmova više nije u fokusu, kaže nam da ne isključuje mogućnost snimanja još ponekog promotivnog videa.
O budućim projektima
Uz rad na zanimljivom filmu “Otkrivajući Geu“, Ivan ima nekoliko projekata u predprodukciji za sljedeću godinu. Ipak, ističe da je teško procijeniti kako će se daljnja situacija razvijati s obzirom na nove okolnosti. “Premijere filmova su odgođene, festivali otkazani ili se održavaju online. Svaki film rezultat je višegodišnjeg truda koji sada ne može doživjeti svoj puni sjaj budući da se filmovi prikazuju u limitiranim uvjetima. Pandemija mijenja cijeli svijet, pa tako i filmsku industriju.” No, otkriva nam svoje dvojako viđenje trenutačne nepredvidivosti života:
“Smatram kako je bolje da budućnost nije unaprijed isplanirana za narednih 10 godina. Više se koncentriram na sadašnjost i na stvari koje trenutačno radim jer smatram da bolju budućnost stvaramo sadašnjim radom. Bitno mi je da u svakom projektu pronalazim sebe i da radim s ljudima koji vole ono što rade i od kojih ću naučiti nešto novo.“
Upravo ovaj simplicizam i način razmišljanja proizlazi iz njegovog stila života koji je neraskidivo vezan uz more i prirodu. “Nastojim živjeti jednostavno i iskoristiti vrijeme koje sam dobio za život. Ne mislim da moram postići nešto veliko u životu da bih bio sretan. U filmu se spaja više stvari koje volim raditi i sâm taj proces usrećuje me jednako kao i kad je film gotov. Kad se baviš umjetnošću, ne postoji radno i slobodno vrijeme, postoji samo – vrijeme.“
Fotografije: Tea Marasović
Ovaj intervju objavljen je u tiskanom izdanju časopisa Grazia, broj 256.
