Postoje putovanja… I onda postoji Italija, ali vlakom. Za mene, koja, kao i mnogi, obožava Italiju, maštam o preseljenju u Milano, a istovremeno kad planiram putovanje prvo gledam postoji li opcija željeznicom. Putovanje vlakom je ritual, portal, tih, ritmičan uvod u ljepotu
Italija + vlakovi = putovanje kroz vrijeme
Trenutak kad se čelična čudovišta povijesti upregnu u službu nostalgije i stila za mene je vrhunac ljepote u kretanju. I Italija to omogućuje svim putnicima u potrazi za njime.
Nema boljeg ulaska u dušu Toskane od Siena Expressa. Linija Rim–Siena povratak je u zlatno doba željeznice, eru TEE Gran Confort vagona. Zamislite 70-e, 80-e godine 20. stoljeća, vrhunac europskog luksuza, first class s potpisom. Nema sjedala, tu su fotelje. Nema prozora, već dvostruko staklo, zvučna izolacija i panoramski ekran koji vrti pejzaže Val d’Orcije. Ovdje se putuje polako, namjerno. Nema FOMO-a, samo JOMO. Ovaj vlak klizi kraj savršeno uređenih vinograda koji daju fina toskanska vina, kroz valovita brda koja su UNESCO baština, stajući u povijesnim draguljima kao što su Grosseto i pitoreskni Buonconvento. To je putovanje koje hrani estetikom, inspirira na stvaranje i tjera na esenciju la dolce vita. Tkanina na sjedalima je baršun ili koža; osvjetljenje je meko i diskretno, a osjećaj… Osjećaj je kao da se putuje u privatnom salonu koji se kreće kroz najljepši muzej na otvorenom.
Ako Gran Confort vraća u 70-e, onda Treno Natura baca još dublje u prošlost, u 30-e i 50-e godine. Ovo putovanje igra na kartu čiste, sirove romanse parne lokomotive i vagona Centoporte (iz 30-ih) i Corbellini (iz 50-ih). Ovdje se ne ide od točke A do B, nego se prati sezona i terroir.
Jesen u Montalcinu najbolje se u putovanju doživi vlakom iz Siene, vođen starim parnim srcem, koji vodi ravno na Sagra della Castagna (Festival kestena) ili u vinogradarski raj Montalcina. Ovdje se vonj pare miješa s mirisom pečenog kestena i notama Brunello di Montalcino vina.
Treno dei Presepi e dei Mercatini di Natale (Vlak jaslica i božićnih sajmova) kreće iz mjesta Gemone del Friuli. Ovdje vlak postaje pokretna snježna kugla, vodeći kroz sela gdje se održavaju autentični božićni sajmovi, na rutama koje uključuju Maniago, Budoia ili Sacile. Rustikalno, atmosfersko, cozy, ali na onaj poznat i karakterističan talijanski način. Sva ova putovanja namjerno su spora, meditativna. Ovdje je bït u zvuku šine i dahu parne mašine, dok krajolik prolazi u davno zaboravljenom ritmu.
I dok sam uvijek mislila da nekako više naginjem talijanskom sjeveru i centru, ipak bih odmah pristala na otkrivanje juga Irpinia Expressom. Ova turistička linija u Kampaniji, iz Avellina do Taurasija, otvara pogled na svoju okolinu na način da je proglašen “treno del paesaggio” (vlak krajolika). Ruta je posve koncentrirana na ruralnu ljepotu, a krajolik je prepun povijesnih vinograda koji okružuju slikoviti Taurasi. Za doživljaj autentičnog, nepretencioznog juga, ovo je najbolja vožnja.
S druge strane, u središnjoj Italiji je Ferrovia dei Parchi, linija koja iz Sulmone zaranja duboko u Apenine, prema mjestima kao što su Roccaraso ili Castel di Sangro. I ljeti i zimi, kad se vagoni iz 30-ih i 50-ih (opet Centoporte i Corbellini) probijaju kroz snijeg ili jesenske boje, putovanje se doživljava na način da vožnja nije samo kretanje, to je kompletna kinematografija. Vlak ovdje ne vozi do prirode, on vozi kroz nju, i to na apsolutno spektakularan način, nudeći tri sata čistog eskapizma od polaska u Sulmoni do dolaska u mjesto Castel di Sangro.
I, naravno, Milano. Moj europski grad iz snova. Iz Milano Centralea, arhitektonskog remek-djela, kreće Sebino Express, koji vozi do Paratico Sarnica na istočnoj obali jezera Iseo. Pomisao na to da vlak s parnom i električnom lokomotivom, pun povijesnih vagona, napušta užurban, urban Milano i kreće prema mirnim vodama jezera, gdje se zrcali nebo i elegancija, neodoljiva je. To je savršen bijeg za vikend koji spaja ljubav prema urbanom i užurbanom, živom stilu Milana s fluidnom, meditativnom ljepotom sjevernotalijanskih jezera.
U svakom od ovih vagona, bez obzira na to odišu li mirisom luksuzne kože iz 70-ih ili starog drva iz 30-ih, ključna je jedna stvar: vrijeme se usporava, zastaje kako bismo maksimalno uživali u ljepoti.
Foto: Dupe Photos, Unsplash
