PR

Ovjenčana SACD nagradom na prestižnom Tjednu kritike u Cannesu, ova sjajna eko-feministička parodija dobitnica je i Nagrade LUX Europskog parlamenta za 2018. godinu, ali i nagrade publike na prošlogodišnjem izdanju Zagreb Film Festivala. Sama glavna glumica s kojom smo dobili šansu razgovarati,  Halldóra Geirharðsdóttir, nominirana je za Europsku filmsku nagradu (EFA) u kategoriji najbolje glumice

Ovo Vam je prva velika filmska uloga, poznatija ste kao kazališna glumica. Kako je krenulo dobivanjem glavne ulogu u Halla ide u rat?

Redatelj Benedikt Erlingsson pozvao me na audiciju jer se on i ja znamo još kao djeca: zajedno smo studirali i glumili u nacionalnom kazalištu, te kroz godine radili dosta zajedničkih stvari kao glumci. Uzbudila sam se čitajući već samo početne stranice scenarija, odmah sam osjetila potrebu za ulogom Halle i shvatila da je to priča koja se mora ispričati. Benedikt je zapravo prvo tražio dvije glumice koje su identične blizanke, no nakon neuspješne potrage obratio se meni samo dva mjeseca prije početka snimanja. Sretna sam što sam na kraju dobila ulogu između ostalih izvrsnih glumica.

Što Vas je toliko privuklo liku Halle? Je li ona slična nekim Vašim prijašnjim ulogama?

Nimalo slična, zapravo su mi prečesto dodjeljivali uloge majki koje su izgubile djecu, tako da me otpočetka fascinirao lik ove Rambo žene. Njezin lik mi se činio bliskim, te sam se lako povezala i s njom i njezinom sestrom, jer sam, između ostalog, imala iskustvo rada s UNICEF-om na Islandu. Djeca su za mene poput mosta prema prirodi koju samu vidim poput djeteta koje treba braniti jer se ona ne može. Halla, kao i ja, vjeruje da ima više bogatstva u nedirnutoj islandskoj prirodi nego novcu koji se dobiva iz procesuirane energije. I bez toga, kao glumica uvijek moram naći način da mi se lik svidi jer inače ne oživi.

Dijelite njezinu „terorističku“ ideologiju?

Da, podržavam njezinu borbu jer se lako postavljam na stranu prirode i budućnosti djece. Iako se, primjerice, nisam direktno politički angažirala u borbi protiv tvornica aluminija na Islandu, uvijek glasam u tom smjeru i više se borim za dječja prava. K tome, ona je primjer tipično jake islandske žene čija snaga vjerojatno dolazi od prošlih generacija žena ribara koje su u teškoj hladnoj klimi upravljale kućanstvima kad su muževi dugo izbivali u ribolovu. I ja sam majka petero djece, imam i unučad, te se slažem s onim što švedska djevojka Greta Thunberg u svojoj klimatskoj borbi argumentira kad se pita koji je smisao da idu u školu i uči ih se znanosti kada se ta ista znanost odbacuje u svakodnevici i političkim odlukama.

Što je pritom bilo najteže pri izgradnji lika?

Bilo je teško smisliti kako da ona drži veliku tajnu u tako maloj zemlji gdje se gotovo svi znaju. Pomoglo mi je to što je Halla školovana glazbenica poput mene, koja sam se glazbom bavila kao dijete 14 godina, te netko tko je prošao takvo iskustvo zna kako je biti sam u radu 3 do 8 sati dnevno. Školovani glazbenik, poput majstora borilačkih vještina, zahtijeva dugu samoću i duboku koncentraciju za smisleni rad. Fizički je najteže iskustvo bilo ulazit u izrazito hladnu rijeku koja je pritom i prilično opasna, a na što me vlastito tijelo panično upozoravalo. No, volim raditi ekstremne uloge.

Uloga se čini izuzetno fizički zahtjevnom. Kako ste se morali pripremati i jeste li učili neke nove vještine?

Prva stvar koju sam ugovorom zatražila bio je trener trčanja, kako bih za ulogu mogla izgledati kao netko u formi tko zaista može puno trčati po islandskim vrletima jer sam za neke scene trebala trčati kilometarima, i to s ponavljanjima. Tako da puno sam vježbala trčanje, koje uopće ne volim, jer na setu nikad ne znaš koliko ćeš zapravo trebati trčati. K tome, učila sam tai chi, ponešto borilačkih vještina i pomalo šamanističkih obreda.

Usput, zašto niste nastavili s glazbenom karijerom?

Iskreno, bilo mi je predosadno kao glazbenica toliko vremena provoditi sama, volim biti među ljudima, pa sam tako neko vrijeme i spajala to dvoje nastupavši u rock bendu gdje sam se igrala sa svojom scenskom pojavom na koncertima kako bi izazivala različite reakcije. Glazba mi nedostaje zbog osjećaja da mogu nestati u njezinoj atmosferi, tako da sam ponovo ove godine počela nastupati u bendu. Imam i novi posao profesorice na Akademiji, na odsjeku glume i to mi je vrlo uzbudljivo je me motivira osjećaj dobrobiti za studente što daje puno energije, ali je istovremeno i izuzetno zahtjevno.

U filmu još igrate dvostruku ulogu u filmu, jer Halla ima sestru blizanku. Koliko to bude glumački zahtjevnije?

Ta dvostruka uloga mi nije problem jer sam u karijeri igrala mnogo uloga i kako radim u kazalištu, znam glumiti višestruke uloge u istoj predstavi. Tako da je to veći problem snimanja i montaže. Kako, naravno, nemam sestru blizanku morala sam igrati obje, ali sam se  dogovorila s Benediktom da se ne služimo očitim glumačkim trikovima kako bi ih posebno razlikovali već sam im karaktere stvarala odvojeno. K tome, kad imate redatelja koji je školovani glumac na snimanju je često lakše i ima puno manje direktne komunikacije.

Je li Vam nominacija za Europsku filmsku nagradu (EFA) u kategoriji najbolje glumice donijela nešto novo u glumačkoj karijeri?

EFA nominacija mi je donijela veliko zadovoljstvo što sam bila u tako povlaštenom krugu kolegica, ali mi zasad direktno nije donijela nikakve nove glumačke ponude.

Kakvo je, općenito, stanje na Islandu što se tiče ženskih uloga i posla za glumice?

Sa skoro 50 godina, ovo mi je bila prva glavna filmska uloga. Da bih više igrala, pokušala sam i sama pisati scenarije, no nisam dobra scearistica i to prepuštam drugima. Ali to je jedan od načina da se glumica probije, te ga preporučam jer filmovi s jačim ženskim ulogama sad imaju veće šanse da budu financirani. Jednom sam igrala ulogu koja je prvotno zamišljena za muškarca, a s tom promjenom u ženski karakter cijeli je film jednostavno dobio na većoj zanimljivosti. Općenito, muškarci nisu bolji glumci od žena nego dobivaju više prilika. To sam uvidjela na svojim muškim kolegama koji su studirali sa mnom i kroz godine postali bolji od mene zbog više iskustva koje im je bilo ponuđeno.